Centar za kulturu Tivat je danas održao komemorativni skup povodom smrti Krsta Kika Tomičića. U prisustvu porodice Tomičić, brojnih prijatelja, kolega i sugrađana, od ovog uglednog fotografa i radnika Centra za kulturu, biranim riječima se pozdravio Neven Staničić, direktor Centra.
„Skupili smo se ovdje da se suočimo sa sopstvenom prolaznošću, kao djeca koja su odlučila da mjere vrijeme a ipak postaju njega svjesna tek kada ono prestaje, kao što danas prestaje jedan životni ciklus, ciklus Krsta Kika Tomičića.
Kiko je jedan od ljudi koji je u CZK , tj. Radničkom domu „Gracija Petković“ obilježio jedan prostor i jedno vrijeme. Ima ljudi koji to učine na specifičan način, oni su ispred svog vremena i na kraju postaju upamćeni po tom periodu.
Kiko je bio specifičan čovjek, mogli ste ga prihvatiti onakav kakav jeste ili niste morali biti u njegovom društvu ili u njegovoj blizini a on je to jasno svima stavljao do znanja, na ovaj ili onaj način. On je obilježio jedno tivatsko vrijeme, zaista na pravi način. Danas brojni ljudi koji se bave onim čime i on, pokušavaju da profesionalizuju amaterizam a on je od svog amaterizma napravio profesionalnost. Ma kako to izgledalo čudno, zapravo je bilo tačno.
Puno je toga ostavio iza sebe, počev od te njegove čuvene fotografije kojom je počeo da se bavi 1958. a filmom 1960. do tih njegovih 12 snimljenih djela od koji su neka učestvovala na brojnim festivalima. Jedan je od rijetkih koji je u tadašnjoj SFRJ dobijao nagrade u Italiji, Holandiji i u SSSR-u. Nosilac je Zlatne plakete Foto kino saveza Jugoslavije i Narodne tehnike Jugoslavije kao i Novembarske nagrade grada Tivta 1977.
Vrlo umjetnički i vrlo intelektualno, nekako sa strane a na svoj specifičan način, učestvovao je u osnivanju Foto kino kluba „Mladost“ , zatim sa Mašom Čekićem u počecima Radio Tivta, sa Stjepom Bjelicom- Kulturnog centra i kulturnog života našeg grada a kasnije i sa svima nama ovdje i u osnivanju Cenara za kulturu i CID-a.
Kiko je definitivno bio autoritet. Odluke je donosio sporo i teško, odgovore nije davao isti dan, a kad bi to učinio počela bi i beskrajna ubjedjivanja i rasprave . Volio je to što radi, mogao je da bude mnogo važniji nego što jeste i uvjek je koračao ispred svog vremena, u stvarima koje su ga interesovale.
I uvjek ste znali da je to Kiko po tri karakteristične stvari – po mornarskoj majici , safari odjelu i pjevanju, dok prolazi hodnicima kad dolazi na posao. A pjevao je smatrajući da tako utiče na kolektiv , na bolji početak dana, na radni elan. Ovi prostori su zato poslije njega postali tihi i to nam teško pada “ – kazao je Neven Staničić na današnjoj komemoraciji.