Beznađe u kojem su se našli zbog nemogućnosti prodaje mandarina, mnoge je poljoprivrednike natjeralo da se počnu baviti alternativnim načinima prodaje.
Tako se mandarine na veliko prodaju po društvenim mrežama, a na Facebooku je formiran brend „Okusi Hrvatske“. Riječ je o okupljanju malih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava u svojevrsni klaster koji svoje mandarine, ali i ostalo voće prodaju kroz novi brend „Okusi Hrvatske“. Trenutno su na Facebooku, uskoro pokreću i prodaju voća preko web-shopa, a mandarine i domaću hranu će prodavati i putem hrvatske pošte takozvanim “žutim klikom”.
Mandarine se iz doline Neretve odvoze u Zagreb, a zatim besplatno dostavljaju na kućni prag onima koji su ih naručili.
U plodnoj dolini Neretve, danas nije lako. Dosta štete poljoprivrednicima iz našeg kraja nanio je embargo na izvoz u Rusiju, jer smo tamo ranije izvozili velike količine mandarina i drugog voća. Prije nekoliko godina vagoni mandarina su propali, jer je urod bio velik, a tržište bitno smanjeno. No, pomalo pronalazimo nova tržišta, pa voće i povrće sada prodajemo u zapadnim zemljama, ponajviše u Austriji i Njemačkoj, ističe Dario Grossi.
Drugi veliki problem je činjenica da se na hrvatskim tržnicama ne zna tko prodaje domaće, a tko uvozne proizvode. I onaj tko nudi uvoznu hranu, tvrdi da je domaća. Zato domaći proizvođači trebaju imati zaštićene certifikate koji bi kupcima jamčili da kupuju domaće, a valjalo bi uvesti i kontrole, da se oni s uvoznom robom ne predstavljaju kao prodavači domaće hrane, smatra on.
– Naša misija je da kao proizvođač direktno, bez provizije prekupaca ponudimo zdrave, svježe i ukusne ekoplodove. Želimo našim kupcima isporučiti najvišu kvalitetu i svježinu po povoljnim cijenama, trudeći se maksimalno skratiti vrijeme od branja do konzumacije – kaže Dario Grossi. Tako svoje proizvode dostavljaju izravno na vrata kupaca, te se mogu naći na društvenim mrežama kroz brend “Okusi Hrvatske”.
– OPG Grossi se tradicionalno bavi uzgojem mandarina u dolini Neretve. Nositelj OPG-a je moja mama Iva Grossi. Moja uloga u OPG-u je distribucija i prodaja poljoprivrednih proizvoda. Osim prodaje i distribucije želja mi je ujediniti OPG-ovce u klaster i kroz zajednički brend “Okusi Hrvatske” izići na domaće i inozemno tržište. U poljoprivredi se može profitirati, ali potrebno je puno truda. Sve liberalnije tržište rezultira manjom zaradom tako da se u budućnosti planiramo iz konvencionalne prebaciti u ekološku i organsku proizvodnju hrane. Budućnost je u EKO uzgoju i ekološkoj hrani – kaže nam Dario Grossi.
Da ste u poziciji, što biste promijenili da poljoprivrednicima bude bolje?
– Nekoliko stvari mi pada na pamet. Jedna od njih je uvođenje zakonske obveze prijave poljoprivredne proizvodnje. Danas ne postoji niti približno točna informacija o tome koliko će se čega i u kojem razdoblju proizvesti. Rezultat toga je nekontroliran uvoz i velika konkurencija što rezultira nižim cijenama i gubicima kako za poljoprivrednike tako i za uvoznike. Ove godine smo npr. proizveli lubenicu koja je došla otprilike kada i uvozna na tržište. Zbog kratkog roka trajanja poljoprivrednih proizvoda, da bi se ubrane i uvezene lubenice brzo prodale, svi su bili prisiljeni spustiti cijenu što je rezultiralo gubicima za poljoprivrednike i trgovce (uvoznike). Ako bi postojao jedan jedinstven sustav gdje bi se upisivala očekivana proizvodnja, tada bi kupci imali odličnu bazu podataka i ne bi se događalo da uvozimo nešto što sami proizvodimo.
– Također, Savjetodavna služba Ministarstva poljoprivrede po meni nije u toku sa suvremenim tehnologijama u poljoprivrednoj proizvodnji. Trebali bi prikupljati sva pozitivna iskustva poljoprivrednika. Komunikacija između Savjetodavne službe i poljoprivrednika je jednosmjerna.
– Trebalo bi oformiti poljoprivredne zadruge, jer bi uz pomoć zadruga poljoprivrednici puno lakše mogli izlaziti na tržište. Puno je teže kada svaki poljoprivrednik sam mora, uz rad na zemlji, pronalaziti i tržište za svoje proizvode, baviti se distribucijom i prodajom. U Italiji je, primjerice, zadrugarstvo savršeno organizirano i puno pomaže ljudima koji žive od rada na zemlji.
Valjalo bi, osim toga, organizirati i edukaciju za poljoprivredne proizvođače te ih poučiti, primjerice, kako se prodaje u Sloveniji, Austriji i drugim zemljama, gdje su drukčija pravila i gdje su niži porezi na hranu nego u Hrvatskoj.
– Trebalo bi, dakako, i u Hrvatskoj smanjiti porez na hranu, jer je jako teško domaćim proizvođačima, uz porez od 25 posto, konkurirati poljoprivrednicima u zapadnim europskim zemljama, gdje je porez na hranu manji od 10 posto. Trebalo bi uvesti i kontrolu otkupnih centara, kako poljoprivrednici ne bi morali čekati na isplatu čak i do godinu dana, te kako bi otkupni centri plaćali u roku od mjesec dana za isporučenu robu – kaže Dario Grossi.
Za sve neretvanske voćare, veliki je problem što se u Hrvatskoj može potrošiti najviše dvadesetak tisuća tona mandarina, sve ostalo ide u izvoz, a preradbeni kapaciteti svih neretvanskih otkupljivača mogu isortirati i iskalibrirati najviše 60 tisuća tona.
Tako da će dvadeset tisuća pod ovakvim uvjetima završiti u smeću, bez obzira na nove alternativne trendove prodaje u koje spada i ova Facebook zajednica, ali i to može biti začetak određene forme zadrugarstva, slično kao u Austriji, Njemačkoj, Italiji, što se potiče i financira iz strukturnih fondova Europske unije, a potiče i naše Ministarstvo poljoprivrede.
/Stanislav Soldo/
