Piše: Slavica Kosić
Krajem prošle godine Jadranov bazen na Škveru prekriven je pneumatskim balonom i tako je kako ističe predsjednik Skupštine PVK Jadran Boro Mračević, plivačima i vaterpolistima omogućena cjelogodišnja aktivnost “kako standardi u Evropi zahtijevaju, a naša djeca zaslužuju”.
Bili su to i završni radovi na bazenu koji je 19. jula 2012. godine svečano otvoren, sa slatkom vodom u bazenu, sistemom grijanja i kompletnim pratećim sadržajima.
A sve je počelo prije 96 godina u mandraću Gradske luke kada su plivači i vaterpolisti Jadrana počeli da koriste taj dio akvatorija. Prije toga trenirali su na Milašinovića plaži na Toploj.
“Tada je postojao samo jedan nasip od kamena za zapadne strane koji je služio da štiti od vjetra sa te strane, a sa unutrašnje strane, prema željezničkoj stanici, započele su aktivnosti. Klub je imao malu kućicu – klubaonu na mjestu današnje konobe “Škver“, a ispred nje je bila seka sa drvenom odskočnom daskom za skokove u vodu – trampulin. Sjeverna strana plivališta je betonska na kojoj su se izvlačile i popravljale barke, odatle i potiče ime – Škver”, priča Mračević za Boka News.
On navodi da je se u prvo vrijeme plivalo između barki koje su se pomjerale po potrebi. “U početku je to bio prostor 50 puta 25 metara. Kada su počela takmičenja koja su bila regularnija, sa južne i sjeverne strane napravljeni su pontoni na bačvama, koja su bila okretišta za plivače, a unutar tog prostora se postavljalo i vaterpolo igralište za utakmice”.
Prvi ozbiljniji zahvat na bazenu je rađen 1939 godine kada je Plivački klub Jadran dobio organizaciju juniorskog prvenstva Kraljevine Jugoslavije u plivanju i vaterpolu . “Bio je to veliki događaja i najveća sportska manifestacija koja je do tada organizvana u Crnoj Gori sa velikim brojem učesnika iz cijele države”, ističe Mračević.
Za taj događaj su na zapadnoj strani postavljene prve drvene tribine kao gledalište. Izgrađene su i postavljene južna strana bazena sa okretištima i istočna strana, kao plivajući pontoni na bačvama sa drvenom konstrukcijem preko.Tako se dobila forma bazena oko koga su se sudije mogle kretati.
Tokom Drugog svjetskog rata aktivnosti kluba su minimalne.
Poslije rata počinje oživljavanje rada kluba. “Godine 1952 prilikom proslave godšnjice kluba, napravljena je velika kampanja, skupljene su donacije iz cijele Jugoslavije, a na Škveru je napravljeno i novo plivalište dužine 50 metara sa 8 plivačkih staza. Od prikupljenih sredstava izgrađene su zapadna, sjeverna i južna strana u betonu i dobili smo bazen koji je imao tri strane. Tada je na klupskim prostorijama postavljena ploča sa imenima članova koji su poginuli u NOB-u”, kaže Mračević.
Za izgradnju i poslednje strane čekalo se još osamnaest godina. Preduzeće Export je 1970. godine završilo klupske prostorije (radovi počeli 1962. godine) za Jedriličarski klub Jugole Grakalić i PVK Jadran kada je dobijen bazen u moru sa četiri strane. Prije toga je četvrtu stranu zamjenjivao desantni brod JRM koji je uplovljavao za svaku utakmicu da bi sudija mogao po njemu da se kreće.
“Brod je uplovljavao nekoliko sati prije početka utakmice, jer je trebalo vješto manevrisati u tom malom prostoru”, kaže Mračević koji je kao dijete to često gledao.
Stara rasvjeta se mijenja novom (tri reda) na novim metalnim stubovima i sijalicama sa sjenilima. Ostalo je zabilježeno da je prva noćna utakmica na Škveru odigrana 1935. godine protiv ekipe DPK iz Gruža. Osvjetljenje je bilo pomoću ribarskih ferala.
Slijede rekonstrukcije bazena 1990. i 1991. godine, uređivanje tribina, postavljanje rasvjete koja je prvo bila sa sijalicama, a poslije reflektorima.
Poslije tri godine radova, 19. jula 2012 godine otvoren je novi bazen na Škveru. “To je po našem mišljenju jedno od najljepših malih plivališta na atraktivnom mjestu”, uvjeren je Mračević.
PVK Jadran je za treninge, utakmice i takmičenja u većem dijeliu godine koristio zatvoreni bazen u Institutu Igalo. Nakon havarije na krovu bazena u julu prošle godine, tražilo se hitno rješenje za nastavak aktivnosti kluba. Rješenje je nađeno u postavljanju pneumatskog balona što će najtrofejnijem sportskom klubu u zemlji omogućiti neometan nastavak rada.
Ideja o zimskom bazeni začeta krajem 50 tih godina prošlog vijeka
Novljani 1958 godine osvajaju prvi put u istoriji titulu prvaka države u vaterpolu i to bez ijednog poraza. Takođe bez ijednog poraza 1959. godine odbranjena je titula državnog prvaka u vaterpolu, osvojen je zimski KUP -prvi KUP u tadašnjoj Jugoslaviji. Veliki uspijeh vaterpolista ispratili su i Jadranove plivačice koje je 1959. svojim nastupima „Jadranu“ donijele titulu ekipnog prvaka Jugoslavije u plivanju.
Blažo Jovanović – u to vrijeme predsjednik Narodne skupštine NR Crne Gore pratio je skoro sve Jadranove utakmice i predložio da se izgradi zimski bazen za PVK Jadran u Herceg Novom.
“Dugo se tražila lokacija, a kako to često biva u našoj sredini, bilo je i neslaganja čak i oko toga hoće li objekat biti obložen bijelim ili crvenim đuričkim kamenom”. Napravljena je i projektna dokumentacija ( jedan od autora je i najpoznatiji jugoslovenski arhitekta Nikola Dobrović) za bazen na Milašinovića plaži, a drugi na lokalitetu Vojničke banje. Nažalost nijedan nije realizovan sve do gradnje bazena u Institutu i sada na Škveru”, objašnjava Boro Mračević.
Vijek Jadrana
Sportski klub “Jadran” osnovan je 08. jula 1922. godine na Milašinović plaži na Toploj, sa sekcijama: plivanja, veslanja, jedrenja, tenisa i gađanje glinenih golubova. Od samog dana osnivanja pa do danas “Jadran” ima isti grb odnosno zastavu kluba. Odmah nakon osnivanja kluba, organizovana su i prva plivačka takmičenja lokalnog karaktera na Toploj 1922. i 1923. godine, kao i plivački maratoni na relacijama Njivice-Topla i Rose-Škver. Vaterpolo aktivnosti se u gradu pokreću 1925. godine kroz nadmetanje lokalnih neformalnih ekipa “Bijela Vila” i “Spjaža” koje su 1926. godine odigrale prvu zvaničnu vaterpolo utakmicu nakon koje se formira plivački, vaterpolo klub „Jadran“ kao poseban klub i kao takav registruje se kod Plivačkog Saveza Jugoslavije.
/S.Kosić/
*Fond za podsticanje pluralizma i raznovrsnosti medija
