Piše: Slavica Kosić
Prije 210 godina jeromonah Josif Tropović je na Toploj kod crkve Svetog Spasa u skromnoj kaluđerskoj ćeliji, po odobrenju tadašnjoh austrougarskih vlasti, otvorio školu koju je pohadjalo od 20 do 60 učenika iz cijele Boke. Učionica je bila jednostavna, bez mnogo predmeta u njoj.Djaci su učili časlavac, psaltir, računicu, crkveno pojanje i talijanski jezik. Škola je imala prvashodnio cilj da spremi buduće sveštenike i kaludjere, ali su se u školi kasnije obrazovali i budući trgovci i pomorski kapetani. Medju njima je bilo i katolika, koji su željeli da nauče ćirilicu. Kod Tropovića je učio i Vuk Popović, Rišnjanin kasnije poznati gimnazijski katiheta u Kotoru i veliki prijatelj i saradnik Vuka Karadžića.
Ali je svakako najpoznatiji đak te škole bio mladi Rade budući svjetovni i duhovni vođa Crne Gore – Petar I Petrović Njegoš.
“Rade je tek na Toploj, kod jeromonaha Tropovića stigao do prvog i jedinog, kako tako, regularnog svog učitelja“, zapisala je srpska spisateljica Isidora Sekulić.
Petar I Petrović Njegoš (Sveti Petar Cetinjski) je obrazovanje, ali i vaspitanje njegovog sinovca mladog Rada povjerio Tropoviću cijeneći društveni i kulturni ugled sredine u kojoj je živio i djelovao . Kotorski sreski načelnik Pantoni je za Tropovića napisao da „u pogledu morala uživa dobar glas. U političkim prilikama bio je vrlo obazriv. Odan je vladici crnogorskom, koji ga je rukopoložio za sveštenika“.
Rada su do Novog dopratili Petar I, koji mu je kazao “ da sluša svog učitelja kao oca” i njegova braća Savo i Tomo, a u školi na Toploj učioje od sredine 1825 do kraja 1826 godine.
Nema puno podataka o Njegoševom školovanju na Toploj, ali je poznato da je sa njim učio i Tropovićev sestrić Petar Dostanić koji je bio pet godina stariji od Njegoša i koji mu je tokom boravka u Herceg Novom bio prijatelj i družbenik. O tom periodu Njegoševog života kasnije je svjedočio Dostinić, koji je nakon smrti Tropovića postao učitelj škole na Toploj.
„Bio visok, oštrih plećat i gajan“ i „lijepo odjeven – po crnogorski“. Na glavi je imao crnogorsku kapu, a na sebi bijelu košulju s podvrnutom ogrlicom , džamadan, bjelaču od šaljka,preko nje zlatom izvezenu džečermu, gaće od plavetne raše, bijele, suknene dokoljenice i opanke“, opisao je Dostinić dvanaestogodišnjeg Rada kada je došao u Herceg Novi da uči školu na Toploj.
“Bio je oštrouman i pamtljiv, zbog čega ga je učitelj i najviše volio“, sjećao se kasnije Dostinić.On je kazivao i da je Rada zavolio i jedan drugi učitelj zvani Pjero Prezidente, koji je živio u katoličkom mnastiru Sv. Antuna i koji je Rada i Dostinića besplatno podučavao račun i italijanski jezik po sat dnevno.
Njegoš je tokom boravka u Novom imao intezivan društveni život, a obilazio je i okolinu grada. Književnik Veljko Radojević je zapisao da su Dostinić i Rade jednom jedva spasili od puščanih zrna turske straže na Žvinjama, kada su na konjima prolazili blizu tadašnje turske granice.
Ostalo je zabilježeno i da je Radu Tomovom kada je jednom pratio Dostinića koji je trebalo da prihvati malog Jova sina kneza Djordja Vojnovića da ga odvede u školu, ukazana velika čast i rijetka pažnja. Kada je saznao ko mu je pred kućom, knez Vojnović je širom otvorio vrata salona i doviknuo začudjenoj ženi Jeleni: „Jadna ne pošla- znaš li ti ko je ovo- bratić mitropolita Petra, budući gospodar Crne Gore“.
Manje od škole na Njegoša je u Herceg Novom, prema pisanju dr. Mihaila Vukčevića „mnogo više i blagotvornije uticala sama hercegnovska sredina život u njoj, raskošna priroda i doživljaji. Život u Novom i uopšte na Primorju bio je povoljan i ugodan“ .
„U Novome i na Primorju gledao je on more i zatone, krilate jedrenjake koji dolaze i odlaze, upoznao je palme i agave, vidio dosta bogatstva i načina života koji se izradio pod Mlečićima, slušao pesmu i muziku po notama, divio se gizdavim kapetanima koji su ostajali malo na domu, čekali prvi dobar šum vetra da opet krenu velikoj reci o kopjoj je pevala čežnjiva devojačka pesma na Primorju“, zapisala je Isidora Sekulić.
Vuk Vrčević navodi da je Rade u Herceg Novom „ imao na pretek vremena da noćno i dnevno pohodi vesele sastanke dje momci i djevojke igraju i pjevaju“.
„Otac Josif kada je za ovo saznao ubojao se za svog učenika da se ne bi čemu god pokvario“ i poslao poruku Petru I „da je njegov sinovac naučio dosta za jednog kaludđera , a da ostalo može naučiti i na Cetinju“. Dr. Špiro Vuković jedan od potomaka Josifa Tropovića je uvjeren da je poruka bila dvosmislena i da se najviše odnosila na Radova interesovanja za ljepši pol.
Njegošu je Boka bila prvi pravi učitelj. Ona je u njemu budila maštu i izazivala želji čežnju za nečim boljim, ljepšim i čarobnijim zapisao je dr. Vukčević.“ Novi je Njegošu bio i inspiracija za peto Kolo u Gorskom vijencu :
“Novi grade sjediš na kraj mora i valove brojiš niz pučinu, kako starac na kamen sjedeći što nabraje svoje brojanice“.
/S.Kosić/
