Mala Komarna, dosad poznata po svom najpoznatijem vikendašu, dugogodišnjem političaru barba Luki Bebiću, ali u vrijeme Jugoslavije i kao ljetovalište bosanskohercegovačkih moćnika i intelektualaca, postat će u sljedeće tri godine najživlje gradilište u Hrvatskoj, a kad se dovrši najveći most (Pelješki) u zemlji, dobit će i pravu građevinsko-turističku atrakciju!
Komarna je nastala sedamdesetih godina kao vikend-naselje, da bi danas imala nešto više od 170 prijavljenih stanovnika, zimi ih je pedesetak, a ljeti i do dvije tisuće s turistima. Već sada nema dana da pedesetak stalnih stanovnika ne obiđu novinarske ekipe, mještani su se već naviknuli, izvještili u davanju izjava, a svi ponešto znaju i o tehničkoj strani megaprojekta pelješkog mosta vrijednoj 420 milnona eura, od kojih se 85 posto financira nepovratnim sredstvima Evropske unije, dok radove izvodi renomirani kineski građevinski div China Road and Bridge Corporation.
Ne samo da će ovaj most zakoračiti preko Malostonskog zaliva, zagaziti jednom stopom u Komarnu, a drugom u Brijesti na Pelješcu, on će spojiti Hrvatsku nakon ravno 303 godine, koliko je prošlo otkad je Dubrovačka Republika 1718. ustupila područje Neuma Turskom Carstvu. Dug 2,4 kilometra i visok 55 metara, nosit će četiri prometna traka. EU financira i popratnu infrastrukturu: pristupne ceste, tunele, dodatne mostove i vijadukte kao i obilaznicu kod Stona dužine osam kilometara.
Radovi su počeli, gradilišta s obje strane zaljeva se uređuju, a upravo se polažu piloti za temelje koji će se ukupati u muljevito dno, čak stotinjak metara ispod morske površine. Kineski brod dovezao je 24 pilota duljine od 126 do 128 metara koji se ugrađuju kao temelji za dva središnja stupa budućeg mosta, a bit će postavljena 148 pilota. Nakon toga slijedi izvlačenje mulja čija je naslaga na sredini zaljeva oko 70 metara te upumpavanje armiranog betona u cijevi pilota.
Kišnog i hladnog jutra zatekli smo kineske radnike upravo na tom zadatku. S komarnjanske strane bit će u apartmanima smještani kineski i hrvatski inženjeri, a na pelješkoj strani podignut će se kontejnersko naselje za sedam stotina kineskih radnika. Bit će to pravi grad uz more.
– Vidimo ih, prolaze ovuda, malo su u početku bili šutljivi, a sad se već pozdravljaju s mištanima. Glavni kuvar zna reć ‘dobar dan, doviđenja i gut’, a mi, bojin se, još ni beside kineskoga. A čuješ, da je nas sedan stotina u Kini već bi tamo cila zemlja navijala za Hajduka i pivala ‘Marjane, Marjane’ – smije se Komarnjanin Mile Brljević (64), predviđajući kako će do ljeta 2021. kad je završetak radova na mostu, Komarna biti poznata kao Zagreb, stalno su na televizijama i po novinama.
– Ovdje su smješteni inženjeri i radnici koji su neposredno uključeni u projekt, a od Opuzena do Ploča unajmljuju sobe naši i europski kontrolori, promatrači, svi oni kojima je posao nadgledanje, tako da će naši ljudi i zimi i ljeti iznajmljivati a i restorani će biti popunjeni. Sve u svemu lipo. Ima inženjera iz Sarajeva, Beograda, Zagreba, Splita, tako da smo se svi lipo našli na jednome mistu, Kinezi gledaju struku i ništa drugo ih ne zanima, a naše firme iz Doline Neretve radile su pripremne radove, postavljali ograde, polagali asfalt, table, tako da je bilo posla za sve – kaže Mile.
A s kineskim je poslodavcima najbliži Ivo Jerković Bili, okretni 24-godišnjak koji je do 2021. godine otkazao sve najavljene turiste i sedamdesetak ležaja iznajmio inženjerima, prevoditeljima i logistici, a kod njega kineski kuhari spremaju i spizu, dok je i dio ureda smješten kod njega.
– Prvi su došli u julu, dva šefa i inženjeri, a onda ih je dolazilo još i još i još… Trenutno je kod mene pedesetak kineskih i isto toliko hrvatskih inženjera. Ne može se ne primijetiti ozbiljnost kojom Kinezi pristupaju ovom poslu; pri zapošljavanju traže referencije, sve papire i iskustvo, ne zanima ih ništa ‘preko veze’. Bio je i glavni direktor, jako mlad, čini mi se 1986. godište. Svaki šef ima svoga šefa, a izjave i fotografiranje ili ulazak u zonu gradnje je najstrože zabranjeno bez dozvole s vrha. Nema ćakula i zaustavljanja, nema šanse da se lipa isplati a da ne ide preko računa.
– Većina fizikalaca, koliko sam shvatio dolazi u aprilu i spavat će u kontejnerskom naselju. Mislim da nama koji smo iznajmili apartmane i otkazali našim ljetnim turistima neće biti štete, ali bogme, ne stajem dan-noć, stvarno je puno posla – objašnjava Ivo, koji će pored svog restorana otvoriti ovog ljeta – logično – i kineski restoran.
– Glavni kineski kuhar je profesionalac sto-nasto, hrana koju priprema je izvrsna, samo sam primijetio da stavljaju u sve đumbir. Ako bude moguće, zamolit ću ga za pomoć pri otvaranju kineskog restorana. A znate što mi je bilo najčudnije; ovog ljeta pored tisuća gostiju koje imamo iz cijele Europe, prvi put su mi bili – Kinezi. Je l’ to podudarnost slučajna, a ko zna. Uglavnom bit će nam živo i veselo ove tri godine – kaže Ivo Jerković, koji nas je gliserom provozao oko kineske dizalice, broda s elementima i remorkera usidrenih u malostonskom zaljevu: kad se zabijaju piloti duboko u dno, odjekuje kilometrima uokolo…
Po pustoj, kišnoj i oburenoj Komarni teško je naići na mještanina, ali imamo sreće, namjerili smo se na pravu osobu, Matu Dragobratovića, bivšeg načelnika Općine Slivno i nekadašnjeg predsjednika Općinskog vijeća kojoj pripada mjesni odbor Komarne.
Zanimljivo je kako je Mate dvaput bio na otvaranju radova na pelješkom mostu, a posebno je u javnosti ostalo zapamćeno svečano otvaranje pod vodstvom premijera Ive Sanadera. Sada se ta betonska platforma, s koje se pelješki most trebao dobaciti na drugu stranu – ruši.
– Nije to bilo skroz bezveze kao što se danas u Hrvatskoj smatra za sve, taj je čin bio od psihološke važnosti – da se narod upozna kako je moguće da Hrvatska jednog dana bude konačno spojena. Od tada se neprekidno pričalo o pelješkom mostu, bilo je podmetanja svakojakih, ali uspjeli smo i važnost mosta će biti neizmjerna, kako za nas ovdje, tako i za cijelu državu – smatra Dragobratović, jedan od osnivača HDZ-a, dodajući kako je bez novca most bio samo u snovima, ali ulaskom u EU san je bilo moguće ostvariti.
– Bit će među Hrvatima uvijek onih koji će kritizirati ovaj velebni projekt, ali mi smo jednostavno takvi. Ipak nema sumnje da će ovaj most kao jedan od pet najvećih u Europi privlačiti pažnju kako naših ljudi tako i stranaca, ipak je to jedna rekao bih turističko-građevinska atrakcija – drži Mate, koji svoje apartmane ipak neće iznajmiti kineskim građevinarima.
– Imamo svoje stalne goste iz cijele Evrope i mislim da ne bih profitirao kad bi još i zimi iznajmljivali, a naše tradicionalne goste zaustavili – objasnio nam je Dragobratović, na odlasku poručivši:
– Pelješki most je projekt stoljeća!
/Damir Šarac/
