Završilo ljeto ’21., završile tradicijske regate na latinsko idro, Zlarin, Jezera, Betina, Šepurina i evo ga završno tamo di je počelo – na velikom finalu u Murteru. Na startu šezdeset i pet prova, šezdeset i pet nabrijanih posada, a start, kao i uvijek u Murteru, spektakularan, pun papra i špirita i raznih drugih brzogorećih emocija.
Glavni sudac regate i jedan od stvaratelja svega toga, kapetan Branko Rameša, kaže mi da je ove godine bio iznimno zadovoljan startom, da su svi bili uredno poredani minutama prije pa se slobodno moglo startati i ranije!
Ko školica, izgledao je trenutak u kojem inače preteže uzbuđenje, često konfuzija, opći metež i tome pripadajući rječnik. Ova godine – ki špag.
I otisnuli su se ali, nažalost, uz premalo vitra.
Bio je to, ruku na srce, divan, sunčan, više izletnički-manje natjecateljski, ljetni dan, sa 4-5 čvorića vjetra iz juga. Ruta je skraćena pa se jedrilo na Teginu, između Zminjaka i Radelja pa kroz Zaraće na puntu Crnikovca, kroz prolaz Veliki – Mali Vinik natrag prema murterskoj rivi pred kojom je bilja ciljna bova.
Prva je kroz cilj prošla “Ilka” Ante Davora Turčinova s Dujom Fržopom na timunu. Favorit Sirotica i posada Damira Ćorkala ušla je druga, a Tišnjanka i posada Duje Perića treća.
Ali… to su tek gajete s motorom. Bez motora prva i jedina ušla je Marija Duje Skračića… no o svim uspjesima govorit će na kraju teksta rezultati.
Sad još recimo da su u Murter došli prijatelji iz Moščeničke drage odnosno Opatije, “Lojko” s Hvara, da je stigao i leut Slobodne Dalmacije s Filipom Devićem na timunu, da su došli Zlarinjani na Ljubinom leutu, Krapnjani, da su došli Jezerani, Prvćani – svi koji su se na šibenskom području uključili u ove regate i – naravno – prijatelji iz Pašmana, iz Ugrinića, Preka…, a Robert Mohović koji je morao izostati zbog vlastitih događanja na istu temu gore u Kvarneru, poslao je jedan brod i po brodu prijateljsko pismo! Da se nit ne prekine!
Jakov Lovrić i Ante Kelpac i svi koji danas vode Udrugu Latinsko idro mogu biti zadovoljni. Jakov Lovrić bio je i timunjer na Kurnatarici na kojoj je idrio i šibensko-kninski župan Marko Jelić – baš je bilo zgodno viditi jednog fetivog Kninjanina kako se snalazi na murterskoj gajeti.
A što je zaista dobro – sve je više dice i mladih na tim regatama.
Najposlije, rečeni Ive Šikić Bažokić ove je godine imao zanimljivu posadu: ukrcao je valjda svakoga tko se ukrcati htio, imao je međunarodnu posadu sastavljanu od Rumunja, Bugara, Makedonca, izgleda da je bio i neki Holanđanin…. Ne znam, ne znam, znam samo da je bio pun brod – govori mi kapetan Rameša.
A ja s čežnjom i zavišću mislim kako mene nikad nisu ukrcali na Bažokića za neku regatu… dobro, dobro, Ive…neću ti zaboraviti!
Branko Rameša kad je vidio da vjetar potpuno posustaje, prekinuo je regatu oko 17.30, da se posade više ne muče. Skoro pola ih nije završilo regatu zbog toga što su oni – brodovi – teški,a on – vjetar – slab.
Murter polako ide prema dvadeset i petoj godini regatavnja na latinsko idro. Dogodine! Nemoš virovat!!!
A da ne treba brinuti ni uzrujano i glasno protestirati, letiti ki bez duše, mavati rukama zbog ovoga i onoga, (a zapravo je genijalno uspjevao misliti na ama baš sve…) došli su ujutro u 8 sati prišapnuti grobu svoga osnivača i nezaboravnog voditelja Željka Jerata koji od prije koju godinu regatu prati s Gradine, murterskog groblja gdje se ujutro na dan regate pohode grobovi svih kojih više nema a bili su vertikale, jarbuli, idra i timuni, Latinskom idru. On, Željko, sve to, i motor.
/J.Grubač/
