Nadahnuta japanskom estetikom i filozofijom, akademska umjetnica Savina Ražnatović dočarala ljepotu prolaznosti opusom “Komorebi”
U težnji da uhvati neuhvatljivu igru svjetlosti i sijenki, mlada umjetnica, akademska vajarka Savina Ražnatović uplovila je u digitalne vode i bar na tren uspjela u svojoj zamisli- na sebi svojstven način otrgla je iz svakodnevice neke drage (i manje drage) trenutke i, primjenjujući estetiku japanske umjetnosti, ovekovječila ih svojim likovnim izrazom. U kotorskoj Gradskoj galeriji predstavlja opus “Komorebi”- 21 rad, koji su u neobičnom stvaralačkom procesu, osmišljeni kao kolaži na skeneru, čime je na svoj originalan način opisala temu koja se bavi prolaznošću.
-Izraz “Komorebi” na japanskom označava sunčevu svjetlost koja se filtrira kroz krošnju drveta i na tlo baca oblike sjenke i svjetlosti. Isto tako, simbolično, ja sam osmislila ove radove, skenirane forme, uz male digitalne intervencije, samo da bi to bilo čisto, da ispoštuje tu filozofiju japanske estetike. Glorifikujem intervenciju kao taj momenat umjetnosti i u životu- zovem ga “divine intervention”(božanska intervencija), nekako se sklopi da to izgleda savršeno, kako u životu, tako i u umjetnosti, ima taj trenutak. Sreća pa mi se par puta desio taj momenat, tačno se vidi koji su radovi u pitanju i zanima me kako će posmatrači da odreaguju na te ranjih, da li će ih prepoznati, objašnjava umjetnica u razgovoru za Boka News.
Primjećujemo kako je zanimljiv spoj vajarstva, za koje se školovala, sa profesijom konzervatora, kojom se bavi, dok u ovom ciklusu radova primjenjuje digitalnu tehniku i umijeće.
-Svaki umjetnik ima, i treba da ima, neke faze kojima je opsjednut u datom trenutku i dok bukvalno ne izađe sve što treba da izađe dok ta opsesija ne bude iscrpljena do kraja, to je pozitivna stvar. Ja sam našla tu neku estetiku, taj neki vizual, koji me “konzumira” na neki način. Još uvijek eksperimentišem, ali mislim da ću da nastavim sa ovom temom, jer sviđa mi se u kom smjeru može da ide, kaže Savina i dodaje da je ova tema veoma interesantna i za gledaoce, koji u njenim radovima mogu projektovati svoje misli, emocije. Inspiraciju nalazi u japanskoj kulturi, filozofiji, a posebno ističe djelo “In Praise of Shadows” japanskog pisca-noveliste Junićira Tanazakija.
Savina Ražnatović je ranije bila angažovana kao konzervatorka u JU Muzeji Kotor, a sada je aktivna u terenskim poslovima u sklopu porodičnog posla, zajedno sa majkom Gordanom (arhitekta-konzervator) i ocem Veselinom (slikar-konzervator). Trenutno obavljaju radove pri Manastiru Podvrh u Bijelom Polju, gdje u Crkvi sv. Nikole proučavaju živopis popa Strahinje iz Budimlja iz XVI vijeka. Polaznica je master studija slikarstva i digitalne umjetnosti na Academia di belle arti Aldo Gali u Como u Italiji.
Slike koje podstiču na razmišljanje
-Sve su to detalji iz svakodnevice, ali mislim da ova publika isto treba da se izloži nekoj ovakvoj vrsti umjetnosti, koja je sklona kritikama, svjesna sam toga. To je vrsta umjetnosti koja tjera posmatrača da razmišlja, a vrlo malo ljudi danas želi da razmišlja. Uglavnom, društvene mreže, Instagram, “tic-toc”, sve serviraju odvlače pažnju sa suštinskih stvari. Moji radovi zahtijevaju da posmatraš, što i generalno traži japanska filozofija. Oni svi nose neke misli, utiske o životnim dešavanjima- teškim, bolnim, srećnim, kakvim god i potsjećaju na tu prolaznost. Isto kao i “komorebi”, generalno uživamo u tim “malim” trenucima. Ljepota je u tome što jeste prolazno, isto kao i ovi radovi- oni su postojali u tom trenutku stvaranja, a više ih (fizički) nema, postoje samo u skeniranoj verziji, kao sjećanje, pojašnjava umjetnica, koja planira da se opusom “Komorebi” početkom iduće godine predstavi i publici u Zemunu.
/M.D.Popović/
