Vlada Crne Gore je izjavila da nema ni jedne zakonske osnove da produži život Montenegro Airlinesu. Ovo je u startu nonsens i neistina. Vlada Crne Gore ima svako pravo napraviti restrukturiranje Montenegro Airlinesa i to dozvoljava Europska Unija. Ili ministar za kapitalne investicije Mladen Bojanić to ne zna, a onda treba pitati kakve to savjetnike i djelatnike ima ministar ako to ne zna, ili zna ali namjerno obmanjuje javnost. Iskreno ne znam što je od ovog dvoje gore.
Ukidanje Montenegro Airlinesa je totalni nonsens sa više aspekata. Zašto bi netko zatvarao kompaniju i na to potrošio 50 milijuna EUR, koliko je najvio ministar da će se potrošiti, a onda za osnivanje nove kompanije potrošio još bar 70 milijuna, ako sa tih 120 milijuna može zadržati postojeću komapaniju koja ima tržište, reputaciju, prava i ugovore, slotove, zaposlenike. Ovako će se sve uništiti, piloti i mehaničari će se razbježati po svijetu, stranci će uzeti najisplativije linije, primjerice Air Serbia će povećati broj polazaka na glavnim linijama Crne Gore onima iz Podgorice i Tivta prema Beogradu. A onda će se pokušati, sa daleko više novaca, napraviti neka minijaturna kompanijica koja neće biti niti 20% Montenegro Airlinesa, a koja će preuzeti preostale ostatke ostataka.
Potez je ishitren, napravljen krajnje nerazumno i potpuno pogrešno. Ako su već odučili napraviti novu kompaniju, a što nije apriorno negativno, to se ne radi tako. Sve kompanije koje su nastale na ostacima starih kompanija poput Swissa iz Swissaira, Olympic Aira iz Olympic Airwaysa, Brusselsa iz Sabene, pa eto sada i po treći puta Alitalie, su to napravili po prihvatljivom obrascu. Prvo se sva prava poput slotova, code-share ugovora, ugovora sa nabavljačima, radnicima i sl, te vlasništvo aviona i imovine prebaci na novu kompaniju. Tek tada se objavi ukidanje stare kompanije, a nova kompanija krene sa operacijama doslovce idućeg dana.
Zašto, pobogu, najavljivati ukidanje kompanije, stvoriti paniku među potencijalnim putnicima, koji će koristiti druge prijevoznike i bojat će se kupiti karte kod Montenegro Airlinesa, zašto riskirati prekid ugovora sa dobavljačima ili traženje da se stvari plačaju unaprijed? Što dobro iz takvog potreza može nastati.
Za osnivanje nove kompanije potrebno je par mjeseci. Tim vrhunskih stručnjaka to može napraviti za 3-4 mjeseca. Ako bi se radila potpuno nova kompanija bez prebacivanja vlasništva i prava onda bar pola godine. I ovdje je pribavljanje AOC-a najmanja stvar, treba napraviti nove ugovore sa lezorima, dobavljačima, angažirati posade i radnike… A što će Crna Gora bez nacionalnog prijevouznika pola godine? Tko će dovoziti turiste?
Posljedice ukidanja Montenegro Airlinesa po Crnu Goru bi bile užasne. Zar nije primjer Adrie najbolji dokaz kako se zatvaranjem kompanije uništilo zrakoplovstvo. Ljubljana koja je bila vrh zrakoplovstva regije, sada neke dane nema ni jedan jedini let, a ostale tek 1-2 leta, u prosjeku manje od 2 leta dnevno. Ni za Frankfurt nemaju svakodnevne letove. I loše stanje se nije desilo samo tijekom Covida-19, nego i bitno prije njega, odmah po bankrotu Adrije. Gdje su nakon bankrota Adrije bili ti stranci koji će „preuzeti linije“? Zašto to nisu učinili? Zašto su strane kompanije koje dobivaju enormne subvencije u Skopju, Nišu, Banja Luci, Mostaru, Ohridu, desetkovali svoje letove? Zato što ih nije briga za konektiranost, za lokalno tržište, nego gledaju samo svoje interese. Zbog toga pati turizam, poslovnjaci se sele iz tih gradova, stradava sveukupno gospodarstvo. Ljubljana danas ima tek 1/3 putnika Sarajeva, 1/10 Zagreba, ima četiri puta manje letova od Podgorice, te je na razini Tuzle, Niša, te sezonalnih Tivta, Ohrida, Zadra i Pule. Ljubljana će u godinu dana potrošiti 10 milijuna EUR da pokuša strance uvjeriti da trebaju početi letjeti, a pola tog iznosa ide aerodromu (Fraport) zato što nema letova. Milijun EUR je već potrošen, a letova i dalje nema.
I dok je Ljubljana na samo par sati autoputevima i željeznicom od svih glavnih gradova Europe, Crna Gora je 1000 km dalje, od tamo treba 24 i više sati lošom cestom. Stoga je u Sloveniji to daleko manje tragično nego u Crnoj Gori. Ljubljana u krugu sati i pola do tri sata vožnje ima i 15 aerodroma odakle poslovnjaci i drugi putnici mogu letjeti. Crna Gora to nema.
No, najvažnije Crna Gora živi od turizma. 25% BDP-a je od turizma. Zašto riskirati da se uništi turizam i cijelo gospodarstvo Crne Gore? Montenegro Airlines u ovom momentu ima oko 50% letova Crne Gore, ljeti ona ima daleko najviše letova od svih prijevoznika, njih preko 100 tjedno. Može li si Crna Gora dozvoliti da izgubi toliko letova?
Za Crnu Goru je najbolja opcija restrukturacija Montenegro Airlinesa, ali stvarna. Onakva kakvu su napravile kompanije koje su bile na rubu bankrota i prezadužene, airBaltic i LOT. One su sa 150, odnosno 200 milijuna EUR investicija samo 4 godine nakon restrukturacije postale profitabilne, donosile novac svojim državama, povečale flotu za duplo, proširile se i na druge države. I ostale su državne kompanije. Likvidacija Montenegra je najgora moguća opcija. I nije istina ono što je rekao ministar, da je to jedina opcija. Nije. Restrukturacije je legalna i legitimna opicija, koju podržava Europska Unija i koja je neusporedivo bolje rješenje.
Na koncu se mora postaviti pitanje kako je moguće da ministar tako ishitreno i brzopleto donosi takve odluke i izjave. Razumijem ja što je nova vlast, neiskusni i mladi ministri koji misle da preko noći mogu promijeniti svijet, da će u par dana ispuniti sva predizborna obečanja. No, ipak izjaviti ovako ishitrenu i pogrešnu odluku, bez pripreme, bez konzultacija sa stručnjacima, bez akcijskog plana i dovesti u pitanje cjelokupno gospodarstvo Crne Gore jest totalni nonsens.
/Alen Šćuric, vazduhoplovni analitičar/
