Oniski zimzeleni grm maginja ljeti gotovo ne primjećujemo u moru drugog zelenila, ali u jesen, od oktobra do decembra, maginja pokaže svu raskoš zelenih listova i ploda koji dok zri mijenja boju od žute do tamno narandžaste i crvene. Nerijetko samo jedan omanji okrugli plod pokaže sve nijanse ovih boja – kao da je za vrijeme kada sunce odlazi , sačuvao sav njegov sjaj. Po načinima na koje maginje pa i list možemo koristiti – ona i jeste vrijedna poput sunčeve svjetlosti.
Maginja je plod zimzeleng grma planika iz porodice Ericaceae. Potiče iz mediteranskog pojasa, a raste na sjeveru do zapadne Francuske i Irske. U Boki je najzastupljenija na Luštici. Latinski naziv: Arbutus unedo pripisuje se Pliniju Starijem, koji je rekao „unum tantum edo“ ili „jedem samo jednu“.Kada je plod prezreo sadrži metil-alkohol koji izaziva opijenost pa otuda vjerovanje da nije dobro pojesti više plodova.
Kada počne vrijeme zrenja maginja galeristkinja Ljiljana Marinović čija je porodica živjela na Luštici sjeti se topline doma, lijepih razgovora, škerci I druženja članova porodice, rodbine, prijatelja i komšija koji su se okupljali oko kazana za pečenje rakije maginjače.
“Vladalo je takmičenje koji će domaćin napraviti bolju maginjaču, a od vještine majstora zavisio je i njen kvalitet. Najbitnije kod pravljenja rakije od maginja, je znati proces kako se odvaja metil alkohol iz dobijenog destilata. A za plemenitiji ukus bile su potrebne finese. Moj otac bi, u badanj, u kojem se ubrane maginje stavljaju da bi se obavio proces vrenja tropa, dodavao i neke mirisne sastojke, poput morača, rogača, kore od domaćih naranača i slično, da bi aromatizovao trop, a samim tim dobio plemenitiju aromu rakije! Nekada je ta rakija bila cjenjenija i od lozovače, a na Luštici se pekla skoro u svakoj kući. Prihod od prodaje maginjače nije bio zanemarljiv. Danas se na Luštici maginjača proizvodi samo u jednoj porodici i više je suvenir i turistička atrakcija, nego piće za široku upotrebu”, navodi Ljiljana Marinović.
Ona objašnjava da su u Luštici samo plodovi planike zvali maginje, rijetko maginja, jer su grupisani, a samo u situacijama kad je riječ o jednom plodu – maginja. Planika odnosno Maginja je jedna od rijetkih biljaka na kojoj, istovremeno možete da vidite i cvijet i plod.
Zanimljivo je da je na grbu Madrida prikazan medvjed koji se gosti plodovima maginje. Medvjedi su u prirodi zaista skloni da jedu ove plodove, a kada ih komzumiraju u prezreloj fazi zna se desiti i da se opiju.
Ljekovita i ukusna
Koristi od ove biljke su višestruke. U Italiji, Maroku I Turskoj postoji duga tradicija korištenja plodova u ljekovite svrhe.
Maginje se tako primjenjuju kao pomoć kod gastrointestinalnih tegoba, srčanih, kožnih i uroloških problema te kod gastritisa i bubrežnih oboljenja. Ublažava simptome grlobolje. U kozmetici se plodovi planike upotrebljavaju kao dodatak kremi za njegu lica jer sprečava nastajanje smeđih pjega .
Plodove je moguće samljeti i u brašno od kojeg se prave kolači, moguće ih je jesti sirove, kuvane, a moguće je praviti i proizvod sličan medu. Cijenjen je i pravi med od planike koji se kod nas pojavio poslednjih godina. Prave se i džemovi, želei i pekmezi i rakija od ploda maginje. Portugalci od ove biljke pripremaju jaki liker koji se naziva medronho.
Ona daje mnogo koristi kao ogrjevno drvo, dobro je kolje za vinovu lozu i mahunarke, a njeno lišće je odlična hrana za stoku. Osim što je zanimljiva kao voćka i ljekovita biljka, planika je i ukrasna biljka jer istovremno ima i plodove i cvjetove, zimzelena je , tokom cijele godine je dekorativna i može se lijepo oblikovati.
