Alarmantne vijesti o sušenju stabala zbog napada mediteranskog potkornjaka stižu s područja Splita, Šibenika, Korčule i Pelješca, pa se stručnjaci zalažu da se cijeli problem digne na nacionalnu razinu, donosi Index.hr.
Problem sa mediteranskim potkornjakom evidentan je i u Crneoj Gori, u šumama na teritoriji optina Pljevlja i Rožaje, a kako dozanjemo stigao je i na primorije.
U Splitu na Marjanu se osušilo čak 13 posto šume, ili osam hiljada stabala. Potkornjak je oduvijek obitavao u šumama južne Hrvatske, no nikad s velikom štetom jer mu je, tvrde stručnjaci, bilo prehladno, a klimatske promjene pogodovale su njegovom razmnožavanju. Također, tvrde i kako starost šume nije razlog naglog razmnožavanja, nastradala su stabla stara oko 70 godina što su zapravo ‘mlade godine’ za bor koji živi oko 120 godina, već što u našim šumama potkornjak nema prirodnog neprijatelja, barem ne dovoljno da im smanji populaciju.
Potkornjak je trenutno u fazi hibernacije, ali krajem februara i početkom marta počinje izlaziti vani. Dotad se planiraju ukloniti sva osušena, crvena stabla koje je potkornjak već napustio i preselio na zdrava, a sva ona sa simptomima će se pilati, pokrivati insekticidnim mrežama, a za potkornjake postoje i feromonske klopke.
Javna ustanova Park šuma Marjan je prva koja je uspjela dokazati da je uzrok sušenja mediteranski potkornjak,ali ista takva sušenja imaju na Korčuli i na Pelješcu. Kada bi se dokazalo da je i tamo problem potkornjak, onda bi se to trebalo dignuti na nacionalni nivo, južna Hrvatska je nastradala od mediteranskog potkornjaka.
Potkornjaci su mali insekti, koji ispod kore grade sistem hodnika u kojima odgajaju svoje potomstvo. Hrane se drvetom i naseljavaju slaba, umiruća stabla, zatim ležavine, svježa posečena stabla ili neoguljenu složenu oblovinu. Međutim, kada se prenamnože, naseljavaju i potpuno zdrava stabla. Tokom jedne godine, kaže stručna literatura, potkornjaci mogu imati dvije ili tri generacije i početi da se šire geometrijskom progresijom. Sve više šume se suši.
U Nacionalnom parku Tara, u susjednoj Srbiji, pokazali su da borba protiv štetočina i zaustavljanje sušenja šume može biti vrlo efikasna, ako joj se ozbiljno pristupi. Kad su se prije tri godine suočili sa sušenjem stabala jele, smrče, Pančićeve omorike, uvidjeli su da potkornjaci u velikom broju napadaju zimzelene vrste, nabavili su 1.200 feromonskih klopki i pomoću njih krenuli u suzbijanje štetočina. ,,Jedna klopka je u stanju da uhvati nekoliko desetina hiljada potkornjaka, dok je samo nekoliko stotina tih insekata dovoljno da osuši jedno stogodišnje stablo. U tom pogledu njihova efikasnost je nesporna”, kazali su svojevremeno Al Jazeeri stručnjaci iz Nacionalnog parka Tara.
