U želucima trlja, arbuna i srdela, komercijalno važnih riba koje obitavaju u Jadranu pronađene su komadi mikroplastike. Rezultat je to dijela, prvi put provedenog istraživanja provedenog u sklopu projekta DeFishGear u kojem je sudjelovalo sedam zemalja Jadransko-jonske regije (Slovenija, Italija, Hrvatska, BiH, Crna Gora, Grčka, Albanija)
Limenke, plastične, boce, odbačene auto gume, medicinski otpad, čikovi… Nema toga što ovoga i prethodnih ljeta niste mogli vidjeti na plažama diljem Jadrana, ali i u njegovu podmorju. Plaže zakrčene turistima, one u mjestima još se čiste, ali čim se od njih udaljite shvatite koliko je niska razina svijest ljudi, bilo da je riječ o turistima ili lokalnoj samoupravi ili stanovništvu, od kojih je dobar dio uvjeren da živi samo od cimer-fraja.
U spomenutom projektu od 5,3 milijuna eura, financiranom sredstvima EU-a, s hrvatske strane sudjelovali su Institut za oceanografiju i ribarstvo iz Splita i Javna ustanova RERA Splitsko-dalmatinske županije.
Tportal je prvi dobio na uvid sažetak istraživanja provedenog posljednje dvije godine, rezultati kojeg će javnosti biti objavljeni 15. septembra u Splitu.
‘DeFishGear bavio se problematikom morskog otpada bilo da radi o onom prikupljenom na plažama, površini mora ili prikupljenom u podmorju. Do sad o morskom otpadu nije bilo puno podataka, pa dobiveni rezultati pokazuju stanje kakvo imamo. Situaciju ne bi nazvao zabrinjavajućom, ali s obzirom da je Jadransko more malo i zatvoreno, da ne samo nama i da je pod velikim utjecajem ulazne struje s Mediterana prijetnja je izražena i s vremenom ona će postajati sve veća. Posebno je zabrinjavajuće jer veliki udio u njemu čini plastika iz koje se rađa novi problem poznat pod nazivom – mikroplastika’, kazao je za tportal Pero Tutman s Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu koji je bio hrvatski predstavnik u projektu.
Naime, zbog poznatog fenomena u kojem ribe zabunom gutaju čestice mikroplastike analizirala se prisutnost plastičnog materijala veličine između 0,3 i 5 mm u njihovim želucima. Do sada se u Jadranu nije provodilo nikakvo istraživanje vezano uz mikroplastiku, a dobiveni rezultati u ovom pionirskom istraživanju pokazali su da u želucima tri komercijalno važne vrste riba (trlja, arbun, sardina) s različitim staništima i prehrambenim preferencijama ima mikroplastike.
Tako je u 30 uzoraka trlje u 21 slučaju pronađeno nešto što upućuje na mikroplastiku, u istom uzorku arbuna pronađena je kod njih 15, a bila je prisutna kod 11 srdela.
‘Sumnjali smo da su pronađeni uzorci mikroplastika, a detaljna analiza napravljena u Sloveniji potvrdila je da je riječ o njoj. Ovo je prvi put da se na Jadranu radila takva analiza. Kolega Bojan Lazar sa zagrebačkog PMF-a istraživao je glavate želve i tada je utvrdio da se u njihovim želucima nalazi plastični otpad. Problem mikroplastike je to što se na nju može apsorbirati i velika količina teških metala i virusa i bakterija i kao takvo može dospjeti u probavni trakt čovjeka i to treba podići na višu razinu i intenzivnije se time pozabaviti’, objasnio je Tutman.
Na hrvatskoj strani Jadrana analizirala se situacijama na četirima pješčanim plažama. Dvije pučinske: Zaglav na Visu i Sapulnara na Mljetu te dvije na ušćima rijeka Punta u Omišu i plaža Komin u delti Neretve.
Na sve četiri lokacije u obrađena je tona morskog otpada pri čemu je najveći dio otpao na plastiku drvo, metal (pretežito čepovi boca), tekstil i gumu… Najopterećenijom otpadom se pokazao viški Zaglav na kojem su 97 posto otpada činili polimeri. Kako nije bila riječ o akciji čišćenja od otpada nego stanju praćenja prema zadanom protokolu, količina smeća vjerojatno je puno veća. Najučestaliji pronađeni predmeti bili su od plastike i stiropora veličine od 2,5 do 50 centimetara, štapići za uši i plastični čepovi svih namjena…
Opušci od cigareta, koji na svjetskoj razini zauzimaju visoko mjesto bili su razmjerno malobrojni na otočkim plažama dok su bili brojniji na Punti u Omišu iako je riječ o gradskoj plaži koja se u sezoni redovito čisti, a kao razlog tome pripisuje se i puno veći broj korisnika nego onih otočkih.
‘Velika količina pronađenih štapića za uši ukazuje i na loše tretiranje u sustavu otpadnih voda. Ljudi štapiće očito bacaju u WC školjke, a onda oni kroz sustav završe u moru’, naveo je Tutman.
Analiza stanja plutajućeg otpada rađena je na lokacijama u Bračkom kanalu i akvatoriju sjeverno od Hvara na deset transekata i preko 90 posto otpada bilo je plastičnog podrijetla, a skoro identična situacija bila je i na morskom dnu. U akvatoriju sjeverozapadno od Hvara i zapadno od Dubrovnika uz pomoć ribara i dviju koćarica 85 posto otpada na morskom dnu bilo je od plastike, a nakon nje slijede gumeni proizvodi.
‘Količina otpada sigurno je daleko veća. Mi u istraživanju nismo radili procjenu koliko ga ima. Činjenica je da velik dio njega stiže prekogranično, ali pretpostavka je da ono što pluta predstavlja tek dvadeset posto onoga što se nalazi podmorju’, istaknuo je Tutman.
Uza sve spomenuto DeFishGear se kroz tri pilot-akcije pozabavio postavljanjem sustava za prikupljanje i recikliranje odbačene ribolovne opreme, prikupljanjem morskog otpada koji se zatekne u mrežama koćarica i aktivnostima vezanim uz prikupljanje i pronalazak izgubljenih i odbačenih ribarskih alata u moru te njegovim odlaganjem u odgovarajuće kontejnere na obali. U projektima su na dobrovoljnoj bazi, bez ikakve naknade, sudjelovali ribari iz ribarskih zadruga s Hvara i iz Tribunja.
U lukama je prikupljeno 25 tona neupotrebljivih ribarskih mreža, a u Srednjem Jadranu od studenog 2014. do ožujka 2016. uz pomoć dvadeset koćarica prikupljeno je 23 tone morskog otpada iz koćarskih lovina odnosno u prosjeku 50 do 100 kilograma po koćarici mjesečno u petnaestak dana ribolova koliko su prosječno na moru. I u ovom slučaju kao na plažama najzastupljeniji je tip otpada bila plastika. U akaciji prikupljanja odbačenih i izgubljenih ribolovnih alata u moru diljem Jadrana prikupljena je 1,1 tona.
‘Ribari su drage volje prihvatili sudjelovanje u projektu. Nije ih bilo teško pridobiti. Kada sam im objasnio što tražimo od njih, da smeće koje prikupe ne bacaju nazad u more, bili su čak i malo uvrijeđeni. Oni su to i do sada iznosili na obalu što znači da kod njih postoji svijest o tome što treba raditi. Oni žive od mora i znaju da ako bace smeće nazad da štetu rade i sebi’, kazao je Tutman.
Smatra da je DeFishGear postavio dobre temelje za budućnost i da količina otpada nije zanemariva i da će u budućnosti predstavljati sve veći problem.
‘Potrebno je da se puno više ljudi i institucija uključi u ovu priču. Riječ je ne samo o našem nego međunarodnom problemu. To nije nešto što se treba zanemariti, riječ je o slojevitom problemu koji će s vremenom, ako se ne reagira na pravi način, eskalirati’, zaključio je Tutman.
