Izražava emocije kroz figure levitirajuće božice
Slikama iz opusa „Ladine priče“ izloženim u Gradskoj galeriji Kotora, akademska umjetnica Karolina Marušić iz Širokog brijega (BiH) se prvi put samostalno predstavlja likovnoj publici u Crnoj Gori, mada su njene pejzaže, ali u virtuelnom maniru, ljubitelji vizuelnih umjetnosti imali priliku da vide i pretprošle godine na kotorskom Festivalu svjetlosti. Prije toga je učestvovala i u kolektivnoj postavci na temu ekologije u Staklenoj galeriji KC „Nikola Đurković“, održanoj kroz saradnju likovnih akademija u Trebinju, na Širokom brijegu i na Cetinju.
U postavci su 26 radova nadahnutih staroslovenskim legendama, rađenih u „miks mediju“- tehnici kombinovanja akrila, ugljena, pastela, čak i hemijske olovke.
-Kao studentkinja sam počela istraživati slavensku mitologiju, prvo sam radila vile „rusaljke“, onda drugi ciklus „Svantedove kćeri“ (Bog sunca), pa sam od te tri kćeri izabrala božicu Ladu, koja mi je bila najdraža, kao božica ljubavi, zaštitnica braka i plodnosti i tako su nastale „Ladine priče“. Jako puno slika imam u tom ciklusu, te su onda nastale „Ladine priče br.2“ i onda „Ladini snovi“. U međuvremenu sam radila dva ciklusa pejzaža, pa ciklus o kovidu, kojim sam se predstavila na Festivalu svjetlosti u Kotoru, a onda sam uradila i „Posljedice kovida“. Trenutno radim opus „Hipokrizija“, objašnjava Marušić za Bokanews. Iako je mitologija „pomalo mračna“, Karolina je svoju junakinju prikazala ovjenčanu snopovima svjetlosti.
-Istraživala sam knjige o slavenskoj mitologiju, jako puno sam pročitala i tema diplomskog rada mi je bila u duhu tog nadrealnog stvaralaštva- likovi uglavnom levitiraju, nemaju gravitaciju, oslobodila sam ih svih mogućih kanona i pravila, apsolutna sloboda u slikarstvu. Zalažem se za to da se slikari oslobode vezanosti za pravila i zakone, podržavam izražavanje emocija kroz likovni izraz na platnu, to je najbitnije. Meni to baš dobro ide- kad sam tužna, moje su slike crne, kad sam ljuta, onda su moji likovi „zubati“, ovdje ima par slika gdje su žene zubate – kad sam ljuta, to negdje mora izići, objašnjava pomalo u šali naša sagovornica.
Inspiraciju, kaže, nalazi u svakodnevnom životu, svaki dan donosi joj novu priču, novu sliku, pitanje je vremena kad će što naslikati. Ima prostoriju koja joj služi kao atelje.
Majka je četvoro odrasle i samostalne djece, koja je sada podržavaju u realizaciji njenih ideja, izložbi.
-Nemam zvanje samostalnog umjetnika, jer to u Federaciji BiH još nije sprovedeno zakonski, u Kantonu Sarajevu jeste, tako je jer umjetniko niko ne cijeni. Hvala bogu radi moj suprug, rade dica, pa je dobro, što prodam, ja sebe pokrivam. Od umjetnosti se ne može živjeti, možeš „životariti“, da ne crkneš, rijetki su oni koji od umjetnosti žive. Moje slike se prodaju u jednoj savremenoj galeriji u centru Sarajeva i ovako- neko nešto naruči, javi se preko interneta…Najveća poteškoća mi je to što finansijski ne mogu podnijeti izlaganja koja su vani, državne ustanove kulture ne mare za moje troškove prevoza, propisnog prelaska granice, sve to treba platiti. Moji najbliži mi izlaze ususret i pomažu kad god treba, a Kotor mi je toliko drag da uopće nisam razmišljala o troškovima, kaže Marušić.
Ona je sa suprugom obišla zidine Staroga grada, bedeme tvrđave San Đovani, a zatim su prošetali i tivatskim Pinama. Ovoga avgusta vidjećemo ponovo njene pejzaže na Festivalu svjetlosti, već ih je poslala Gradskoj galeriji Kotora. Izložba „Ladine priče“ u Gradskoj galeriji će biti otvorena do 10.maja.
Hipokrizija
-Sada radim novi ciklus pod nazivom „Hipokrizija“, o dvoličnosti uopšte, od licemjerja žena, preko onoga u obitelji, u braku, do dvoličnosti političara koji „šišaju ovce“ sa ljudskim glavama, ima je u svim sferama. Na slikama dajem ljudima životinjske glave, a životinjama ljudske, sve se miješa. Imam već 20 radova, mogla bih napraviti izložbu, ali volim kad ih imam više, da mogu da proberem, kaže Karolina.
U susretu sa samom sobom
„Sublimirajući vlastiti doživljaj fantastičnih drevnih priča i lirsku, kolorističku narav svog likovnog izričaja Karolina varira plošne kompozicije s izduženim likovima i pripadajućim joj atributima. Likovi se očituju u dvije pojavnosti jednog „entiteta“, a i sam broj tih bića rijetko je samo jedan na slici jer se u svojim, uglavnom levitirajućim pohodima susreće sa samom sobom ili pak s drugim božicama i vilama… Zasnovano na figuraciji, literarnoj podlozi, metamorfozi viđene stvarnosti, ali i na unutrašnjem doživljaju, slikarstvo Karoline Marušić daje naslutiti težnju prema slobodnom apstraktnom izričaju“, zapisala je likovna kritičarka Mirela Duvnjak.
/M.D.Popović/
