Prigodnim tradicionalnim programom „Da se ne zaboravi“ Dubrovčani danas su obilježili 28 godina od početka srpsko-crnogorske agresije na grad Dubrovnik i jug Hrvatske u Domovinskom ratu – 1. oktobra 1991. godine.
Program je počeo polaganjem vijenaca kod Spomen križa na gradskom groblju Boninovo, nakon čega je uslijedio prigodan školski program u franjevačkoj crkvi Male braće, a u podne polaganje vijenaca uz molitvu na brdu Srđ.
U 18 sati u luci Gruž spušteni su vijenci s broda „Tirena“ u znak sjećanja na poginule hrvatske branitelje na moru, a svečana sveta misa za sve poginule u Domovinskom služena je u franjevačkoj crkvi Male braće.
Program obilježavanja završen je otvaranjem multimedijalne izložbe „Dubrovnik, A Scarred City: stradanje i obnova Dubrovnika 1991.-2000.“ u kompleksu Lazareta.
Prvog dana oktobra 1991. godine točno u 6 sati više od 13 thiljada pripadnika jugoslavenske vojske, uz pomoć rezervista iz Srbije i Crne Gore, napali su područje Dubrovnika i jug Hrvatske s kopna, mora i iz zraka. Među neprijateljskim agresorskim snagama bili su pripadnici užičkog, podgoričkog i mostarskog vojnog korpusa i pripadnici 9. Vojno pomorskog sektora Boka, uz značajnu potporu zrakoplovstva, te više od 120 teških topničkih oružja, oko 100 tenkova i 50 oklopnih transportera.
Brojnoj i dobro naoružanoj agresorskoj vojnoj sili na crtama obrane dugima više od 200 kilometara suprotstavilo se 750 slabo naoružanih hrvatskih branitelja, pripadnika postrojba dubrovačkoga Zbora narodne garde ( ZNG), policije te dragovoljaca iz sastava Teritorijalne obrane.
Već prvog dana Dubrovnik je ostao bez struje i vode, a s ciljem potpune informativne blokade srpski i crnogorski agresor je zrakoplovima raketirao zgradu Centra za obavješćivanje te repetitor i relej na Srđu, čime su prekinute telefonske i oštećene radijske veze. Prve granate ispaljene iz topova Jugosavenske vojske (JNA) i rezervista Hercegovačkog korpusa s položaja oko Trebinja pale su na uže dubrovačko područje, naselja Bosanku na brdu Srđ i Mokošicu.
Samo u prvom tjednu listopada poginulo je 27, a ranjeno 100 hrvatskih branitelja i civila s duboračkog područja.
Već 5. oktobra agresor je zauzeo Konavle i Slano i time presjekao i posljednju kopnenu vezu s ostatkom Hrvatske, a do kraja listopada izbio na same prilaze gradu Dubrovniku u kojem je, bez struje, vode i redovite opskrbe hranom, ostalo 50 tisuća stanovnika. Hrabri dubrovački branitelji uspjeli su spriječiti ulazak srbocrnogorskih postrojba u grad i učvrstili crtu obrane.
Dubrovnik je u novembru i decembru 1991. pretrpio najteže dane u svojoj višestoljetnoj povijesti.
U jakim napadima od 8. do 14. novembra te 6. decembraa, na blagdan Svetoga Nikole, na grad je palo više od pet tisuća topničkih projektila, a u napadu 6. prosinca više od šesto ih je palo na dubrovačku povijesnu jezgru. Uništeni su brojni spomenici kulture. Devet zgrada potpuno je izgorjelo, 461 zgrada pretrpjela je teža oštećenja, a 45 projektila palo je na Stradun.
Tokom srbo-crnogorske agresije na dubrovačko područje poginula su 184 hrvatska branitelja i 92 civila, a ranjeno je više od 1500 osoba. U srpskim koncentracijskim logorima bile su zatočene 423 osobe, a bilo je više od 33 hiljda prognanih i izbjeglih.
Na području od Stona do Konavala agresori su spalili 2127 kuća, kao i zaštićeni, skoro pet stotina godina star Arboretum u Trstenom. Bez krova nad glavom ostao je 7771 stanovnik dubrovačkog područja, a ono što nije spaljeno i uništeno srpski i crnogorski agresori su opljačkali.
