Raduje ga priznanje branše bliske umjetnosti i njegovom načinu razmišljanja
Glumac Zijah Sokolović, doajen regionalne pozorišne scene, laureat je Nagrade za životno djelo drugog izdanja CIM Foruma u Kotoru – ovo je njegova stota (100.) nagrada uopšte i sedma nagrada za životno djelo, kaže u razgovoru za Bokanews.
-Lijepo je kad dobiješ nagradu, iz razloga što je to neko gledao, vidio i osjetio kao neku vrijednost za to što sam radio i čime sam se bavio. To je prva i lijepa stvar – što postoji neko ko gleda to. To mi daje jedan kompliment, vrijednu informaciju da nastavim dalje ovim putem, dok čovjek ima razuma i snage da stvara. Vrlo lijepo i dirljivo, tim prije što ovo nije striktni umjetnički festival, nego ipak jedno područje, vrlo blisko i umjetnosti i mom načinu razmišljanja i na kraju, svijetu u kojem živimo.
Predstavu „Glumac… je glumac… je glumac“ igram 45 godina, hiljadu i šesto i nešto puta, igram „CABAres CABArei” 30 godina (1400 puta), „Lijevo desno glumac“ igram par godina, ali igram 200 i nešto puta, „Međuigre“ 400 puta…to je nešto što je u pozorišnom smislu vrlo neobično i vrlo rijetko. Ja se nekako ne okrećem unazad da bih to gledao, nego gledam unaprijed, tako da svi ovi brojevi, kad dobijem nagradu, nekako me potsjećaju na neki period igranja, traženja, komunikacije sa ljudima, kaže umjetnik, koji je sa nama podijelio svoju radost na zabavi u bašti Kafane Dojmi.
Svojim stvaralaštvom na „daskama koje život znače“ ovaj „meštar od teatra“ prevazilazi sva nacionalna ograničenja i podjednako je omiljen među publikom u svim bivšim republikama EX-YU prostora, jer svojim vrcavim humorom govori o univerzalnim ljudskim vrijednostima i temama.
– Prostori su i prije bili povezani, samo su bili narušeni tim situacijama, to što se nama događa nije nikakva rijetkost, ovo se događalo i prije. I ova predstava o demokratiji koju sam napisao i režirao govori o tom nekom ponavljanju i da čovjek ništa nije naučio i da je tamna strana ljudske prirode ipak jedna vrsta imperativa i to se događa sad i događaće se sutra i teško je ukrotiti ljudsku prirodu. A kad bi je ukrotili, onda bi prestao i jedan veliki dio umjetnosti – o čemu bi pisao Šekspir, ako ne bi bilo tog zla među ljudima, pojašnjava maestro Sokolović, koji radi na istraživanju građe za novu dramatizaciju.
– Sad radim za 12. Krležin festival u Zagrebu, ponudili su mi jedan Krležin tekst iz 1916/17. godine, rukopis koji nikada nije objavljen, tek su ga sad pronašli, njegov tekst i razmišljanja o Goji. Krleža je imao petoro ljudi kojima je posvetio dio svog života – Isus, Kolumbo, Kant, Goja, o čijim je životima razmišljao i pisao, našli su taj rukopis i ponudili su meni da napravim predstavu od toga. Biće to dramatizacija njegovog rukopisa, koji nije klasična predstava niti klasična monodrama, nego više nekih rasprava o Goji kao umjetniku. To je vrlo neobično, tako da smo sada u tom istraživanju. Na jesen ću doći da igram predstavu u Crnoj Gori, ako nađemo vremena, obećava nam Zijah.
– Nastavite i dalje, desna ruka na desno uvo, lijeva ruka na lijevo uvo, a ja ti kažem: „Pričam ti bajke“, poručio je Zijah razdraganoj publici, koja ga je pozdravila burnim aplauzom prilikom dodjele Nagrade za životno djelo CIM Foruma za 2023. godinu u Centru za kulturu. Zijah Sokolović je prvoga dana programa održao masterklas pod nazivom „Znam pozorište! Pa šta?!“, gdje je u svom prepoznatljivom duhovitom maniru, na temelju vrijednosti objektivnosti i subjektivnosti, dočarao publici sličnosti stvarnog života sa pozorištem, umjetnošću.
/M.D.P./
