32.1 C
Kotor

Slušaj online radio

Nakon što je ulovio sve što se u Jadranu može uloviti, pa i NASIN uređaj, vozi svoju koču u rezalište

Ribar Darko Kunac- Bigava – foto Anton Hauswitschka

Porijeklom iz Podgore sa dubrovačkom adresom, ribar, Darko Kunac Bigava nakon što je ulovio sve što se u Jadranskom moru može uloviti, među ostalim i NASA-in uređaj za praćenje podmornica kod Mjeta te jednog cijelog ‘Stojadina‘ kod Palagruže, odlučio je zauvijek izvući mrežu. Svojom kočaricom Marjan II danas je iz ribarske luke Sustjepan zaplovio prema otoku Ugljanu gdje će se brod koji je hranio njegovu cijelu obitelj u brodogradilištu Nauta Lamljan u Kaliju izrezati u staro željezo.

Riječ je o programu Scraping koji financira Evropska unija s ciljem smanjena ribarske flote. – Imam 54 godine, u radnoj knjižici upisano mi 34 godine kočarskog staža, a sa 16 izvadio sam prvu matrikulu. Devedeset posto života sam proveo na koči. Što sam riba, riba sam. Eto, tako je to – kaže nam svima dobro poznati Bigava kojem oproštaj od njegova Marjana ne pada lako.  Svoju prvu koču, Darko je kupio 1994. godine, odmah nakon što se ‘skinuo iz garde‘. – Prvo sam kupio jednu rusku koču Jadran II od 25 metara od Jadran ribolova, potom  sedamnaest metarsku Maretu iz Italije, a iza nje ovu, Marjana II dugu 20 metara. I sad se nakon 20 godina ja i on rastajemo – prisjeća se Kunac koji je samo sa ovom kočom ulovio preko milijun tona ribe.

– Radilo se o ‘nemoralnoj‘ ponudi. Ponudili su mi odštetu u tri puta većoj vrijednosti broda koju danas, kada uz sve druge probleme s kojima se nose hrvatski ribari, a najveći je nedostatak radnika, nitko ne bi odbio. Mi smo dica bez ćaće i matere, država nas uopće ne doživljava, a kada još uz to ne možete naći radnike, imate velike probleme s vezom, škverom i gorivom, za ljude pred penziju poput mene to je najpametnije rješenje – pojašnjava nam Bigava zašto se odlučio za scraping.

Ribar Darko Kunac- Bigava – foto Anton Hauswitschka

– Ovo je treći brod koji ide u rezalište u Hrvatskoj, a ta mjera primjenjuje se u cijeloj Europi, odnosno u onim zemljama koje imaju ribarsku flotu. U nekima od njih na ta sredstva od EU, država dodaje još dodatnih 25 posto, no u nas to nije tako. U nas ja sam moram snositi troškove uništavanja broda. No kako je Marjan II željezni i težak 120 tona, računam da će sam sebi pokriti troškove rezanja – ističe Drako Kunac dodajući kako se za ulazak u program scrapinga trebaju ispuniti dosta zahtjevni uvjeti, među ostalim i godišnje 90 dana ribanja u protekle tri godine. – Puno onih koji su se prijavili nisu ih uspjeli ispuniti, da jesu više od 50 posto hrvatske ribarske flote završilo bi u rezalištu. – uvjerava nas Bigava.

Zanima nas može li se u Hrvatskoj živjeti od ribarstva. – Ako radi obitelj, može se živjeti pristojno. Nećete se obogatiti, ali priuštit ćete normalan život svojoj obitelji. Država nam je davala poticaje, bila je naknada za lovostaj. A što ću sad raditi? Ne znam! Još svjestan da ostajem bez broda, a s njime smo prošli ‘i sito i rešeto‘. Hranio je cijelu familiju dvadeset godina. Idemo dan za danom.  Danas ćemo prema Podgori gdje ćemo s Marjana II skinuti svu ribarsku opremu, a potom na Ugljan. Tamo će se brod prepilati na pola i to će za EU biti dokaz da je uništen nakon čega će mi kao vlasniku preko našeg ministarstva isplatiti odštetu koja nije oporeziva. No brat i ja, te još dvoje radnika ostajemo bez posla. Moj obrt nudio je punu uslugu, od izlova ribe do dopreme hladnjačom kupcu. Sami smo održavali brod, no više nismo mogli naći mornare. Nitko to ne želi raditi. Ovi koji rade su pred penziju ili su u penziji pa se zaposle na 4 sata. To je svugdje problem, ne samo u nas – zaključuje  Darko Kunac Bigava a na pitanje znači li to da ćemo jesti uvoznu ribu odgovora:

‘Već odavno jedeno uvoznu ribu. Došli smo do toga da ni restorani nemaju radne snage koja će čistiti i pripremati svježe ulovljenu ribu. Zato svi rade sa smrznutom već filetiranom ribom. Već je pripremljena i samo je treba baciti na gradele ili u teću.  Vrlo je malo u Hrvatskoj restorana koji rade sa svježe ulovljenom ribom – kaže Drako. Zanima nas je li isplovljavanje iz Sustjepana i zadnje zbogom Dubrovniku? – Ma ne, vratit ću se ja u grad. U Dubrovniku sam od 1993. kada sam tu ratovao, a već iduće godine u grad sam dovezao moju prvu koču. Iako sam iz Podgore, iako mi je tamo obitelj, iako tamo imamo kuću, Dubrovnik je moj grad- zaključuje Darko Kunac Bigava.

/Anton Hauswitschka/

Najčitanije