Rođenom na ”moru”, normalno je bilo, poslije osnovne škole, upisati NAUTIKU, neko nautički, a neko mašinski smjer. U nautiku smo većinom išli kako bismo što prije došli do kore hleba, kako bismo što prije pomogli sebi i roditeljima. Tako je to onda vrijeme bilo, patrijahalno, tradicija…
NAUTIKA je bila vrlo cijenjena škola.
Srednja pomorska škola, kapt. Marko Martinović, nalazila se u današnjem tržnom centru Kamelija u Kotoru. Te godine su bila dva odjejenja nautickog i jedno odjeljenje mašinskog smjera. Bilo je to usklađeno sa potrebama brodarskih kompanija.
Odmah nakon završetka nautike počeo sam navigat kao kadet (deck cadet). Moj prvi ukrcaj bio je na motornom brodu ”KOTOR” (handy-size bulk carrier ) gdje sam se ukrcao 02.08.1974. godine u luci La Spezzia – Italija.
M/B KOTOR i posada broda u brodogradilištu KURE- JAPAN 19.12.1974.
Prve mornarske vještine stekao sam od noštroma palube Vid Skoblara, jednog od mnogih Dalmatinaca koji su, u ono doba, plovili na Jugooceaniji iz Kotora, i sada dok sjedim uz plamen vatre iz kamina, pogled na stare brodske instrumente inspirisao me da podijelim sa vama ovu priču kako smo ih koristili…gvardaman, kavija, smjerna ploča, sekstant, mehanički hronometar. Danas vrlo rijetko da su u upotrebi.
Uplitanje svih vrsta konopa i čelik-čela, pravljenje pandula, lopti za pandule, šivenje tendi, itd… to su bile neke osnovne mornarske vještine. Prvi put u ruci držao sam gvardaman i uz pomoć noštroma palube šio mornarsku vreću, nekom od pomoraca je trebala za ponijeti stvari doma jer su uz kofere bile vrlo praktične.
Vid mi je pričao da u Dalmaciji kad pomorac dodje kući, vrata mora otvoriti nogom ili će se ukućani naljutit, a ja ga pitam zašto, a on veli, poklone treba donijeti svima, pa ti obadvije ruke moraju biti pune poklona, zato vrata moraš otvorit nogom.
Kupovati poklone, suvenire i druge razne stvari iz dalekih zemalja je bio i ostao običaj pomoraca širom svijeta do današnjih dana.
Vjerovatno je i moj sin Nikola odrastajući uz ove instrumente, ponesen pričama sa mojih dalekih putovanja, pričama o brodovima, morima, raznim zemljama i njihovim kulturama u svojoj glavi donio odluku da i on jednoga dana završi nautiku i otisne beskrajnim pučinama. On je već sada iskusni prvi oficir palube.
GVARDAMAN, IGLE, MORNARSKI NOŽ, KAVIJE
Gvardaman se koristi umesto naprstka, što naše majke i žene koriste, samo što se na dlanu preko palca navlači i služi za lakše šivenje, cerada, zaštitnih kapa na brodskim instrumentima koji su izloženi vremenskom uticaju, i da ne nabrajam dalje, treba ti tu takodje mornarski nož i kavija-šilo, i malo vještine za sve to.
Gvardaman, igle i kavije i danas su u upotrebi, ali vrlo rijetko jer sve što treba brodu dolazi gotovo, od upletenih čelik-čela, konopa, cerada, tenda, itd…sa certfikatima o kvaliteti.
SMIJERNA PLOČA
Jedan od starih pomagala u navigaciji je smijerna ploča ili goniometar, vrlo je se rado sijećam, od početka moje karijere pa sve do kraja dvadesetog vijeka imao sam je na brodovima, bila je u vrlo čestoj upotrebi, a kasnije je izgubila na značaju pojavom savremenih instrumenata. Danas je možemo sresti na jedrenjacima ili muzejima, po neko je ima i kući kao raritet.
Smjerna ploča ili goniometar je navigcioni instrument za mjerenje uglova u ravnini horizonta, objekti se viziraju s pomoću alhidade a vrijednosti očitavaju ispod kazaljke objektiva.
Osnovna namjena smjerne ploče je mjerenje pramčanih uglova. Sa njom se takodje može mjeriti horizontalni ugao između dva objekata ili azimut nekog objekta, sve zavisi kako smjernu ploču podesiš.
SEKSTANT
I danas govorim kadetima, svim oficirima palube, zapovjednicima brodova kad su na brodu, da koriste sekstant kad god imaju povoljnu priliku, kako ne bi zaboravili da se njime služe. To je instrument koji nas još uvjek ”naziva” navigacionim oficirima.
Nekad davno, drugi oficir palube je imao svoj sekstant jer je on bio navigacioni oficir, nosio ga je uvjek u svojoj kutiji, bio je oslobodjen za njega plaćat carinu i višak prtljaga. To su ta davna vremena. Na brodovima jos uvjek ima po jedan ili dva sekstanta.
Prvi put sam sekstant uzeo u ruke kao kadet, uz instrukcije tada, prvog oficira palube Kapt. Steva Draškovića.
Sekstant se uzima pažljivo iz svoje kutije, lijevom rukom, a onda ga za ručicu uzimao desnom. Podešavamo ga na nulu mikrometrom, pa zavisno šta snimamo, podešavao zatamnjena stakla, i kako to već ide.
Kod mjerenja visine nebeskih tijela treba biti malo vješt, jer treba uzeti i tačno vrijeme opažanja. Za to smo koristili hronometar i štopericu, ili nam je neko bio na hronometru i uzimao tačno vrijeme. Ako se nije uzelo tačno vrijeme onda je dolazilo do greške u računu i poziciji broda.
Bilo je vrlo interesantno navigati pomoću sekstanta.
Danas uz satelitsku navigaciju, sekstant se vrlo malo koristi za odredjivanje pozicije broda.
BRODSKI MEHANIČKI HRONOMETAR
Hronometar je izrazito precizan sat , specijalne konstrukcije s veoma malim i ustaljenim dnevnim hodom, koji pokazuje srednje Greenwich vrijeme. Mehaniški hronometar je smješten u svojoj posebo napravljenoj kutiji s kardanskim sistemom, smješten na zapovjedničkom mostu (chartroom), zaštićen od spoljnih uticaja, udara, vibracija, itd…
Mehanički hronometar potrebno je svaki dan navijati u isto vrijeme. Kad se zaustavi kazaljke ne treba pomjerati, već treba čekati vrijeme kad je stao i naviti ga malo prije. Pokreće se naglim trzajem lijevo-desno.
Kod brodskih hronometara imamo stanje i dnevni hod hronometra.
Svaki dan nam je telegrafista puštao zvucni signal, a mi smo uzimali stanje hronometra i bilježili ga u dnevniku hronometra.
Postoji više vrsta hronometara, no danas na brodovima većinom srećemo kvarcne hronometre.
Poznavanjem srednjeg griničkog vremena može se astronomskim opažanjima odrediti geografska dužina broda.
SUVI KOMPAS
Suvi kompas nijesam sretao u upotrebi na brodovima tokom moje karijere, ali bih se htio osvrnuti na ovaj prikazani kao jedan od vrlo rijetko sačuvanih primjeraka.
Ovo je jedan od ranih primjeraka kompasa patentiranog 1876. godine od strane Sir William Thomson (kasnije Lord Kelvin) kojim je prevazišao jedan od glavnih navigacijskih problema XIX vijeka.
Sa zadovoljstvom gledam ove stare instrumente i sjećam se dana kada sam plovio. Sada moj unuk Petar znatiželjno i sa velikim interesovanjem pažljivo uzima u ruke ove instrumente i pita me za šta služe, kako se koriste, a ja mu sve to objašnjavam uz po neku prigodnu priču iz svog života na moru. Možda će i on jednog dana poći djedovim i očevim stopama.
Navigati nije lako, to je hleb sa devet kora, što bi stari rekli. Niko to ne zna ko nije probao taj hleb ili ima pomorca u kući. Stara latinska izreka kaže: ”plovit se mora, živjet se ne mora”.
A ima i ona: ”da se niko iskreno Bogu ne moli kao pomorac”.
Prema brodu sam imao dva osjećaja, volio sam ga jer je izdržavao mene i moju porodicu, čuvao mene i moju posadu, a nijesam ga volio zato što me je odvajao od moje porodice i rodnoga kraja. Uvjek sam poštovao more i čuvao posadu, brod i teret.
/kapt. Branislav N. Kordić/
Risan, 1. maj 2020.
