Lalović je pjesnik sposoban da izrazi crnogorski pejzaž i bogati prirodni i duhovni kolorit i njegove specifičnosti. Originalnost i svježina krase mnoge haiku pjesme ovog autora – kaže Dimitar Anakiev
Nova trojezična zbirka haiku poezije “Plutajući svijet” Vladana Lalovića objavljena je u izdanju MediaPolisa iz Podgorice, u ediciji književnost. Sto dvadeset pjesama na makedonski i engleski prevela je Daniela Šterjova, a svaku od njih prati vinjeta koju je, kao i crtež na naslovnoj stranici zbirke nacrtala akademska slikarka Gordana Stanišić Vujošević. O djelu čiji je moto Tagorina misao: “Život je poput rose na listu lotosa”, pohvalno se izrazio haiku pjesnik, urednik ovog izdanja Dimitar Anakiev.
– Lokalni kolorit, originalnost, dubina i raznolikost glavne su osobine haiku pjesništva Vladana Lalovića, crnogorskog pjesnika – ocijenio je Anakiev.
On podsjeća da je haiku došao u naše krajeve kao kosmopolitska poezija bazirana na zen budizmu. Međutim, kao i svaka prava poezija i haiku slijedi duh vremena, pa su se u naše vrijeme pred nju postavili novi zadaci koje nameće objektivna i duhovna stvarnost.
– Lalović je pjesnik sposoban da izrazi crnogorski pejzaž i bogati prirodni i duhovni kolorit i njegove specifičnosti, a to može samo zreo pjesnik koji osjeća pulsirajući duh svoga naroda. Među haiku pjesmama koje spadaju u crnogorsku riznicu naročito mi se dopala sljedeća: Kameno more -/ čuva tajne vjekova/ i uspomene. No, već usputna tematna analiza otkriva Vladana Lalovića kao pjesnika okrenutog širokom spektru životnih tema – navodi Anakiev u pogovoru.
“Uz ogradu od/ pruća miriše ruža./ Duša se rađa”. Rađanje duše iz mirisa i vezivanje čovječije duše za biljku (ružu) jeste pjesnički domet koji najčešće možemo vidjeti samo kod japanskih autora, smatra urednik izdanja.
– Originalnost i svježina krase mnoge druge haiku pjesme Vladana Lalovića, na primjer: “Na zlatožutnim/ poljima zrije klasje./ Umorne ruke”. Ili: “Zlatni krovovi/ Sunce se zaglavilo/ u antenama.” – kaže Anakiev.
Ovo je, smatra recenzent, istovremeno i realistična i nadrealistična skica.
– Ona dovodi u pitanje koncept “istine”, tj. poetska istina nadkriljuje istinu ili, riječima Masaoka Sikija, istina poezije je istinitija od istine stvarnosti”. Izuzetan poetski domet koji definiše “poetsku istinu” – zaključuje Anakiev.
Vladan Lalović (1968) je obrazovanje sticao u Kotoru, Podgorici i Zagrebu. Magistrirao je na Pravnom fakultetu, Univerziteta Crne Gore, a doktorske studije medievistike je pohađao na Filozofskom fakultetu, Sveučilišta u Zagrebu. Objavljuje poeziju, eseje i članke u listovima, časopisima i portalima za književnost i kulturu u regionu i inostranstvu. Poezija mu je zastupljena u četiri svjetske antologije Nosside na italijanskom jeziku, kao i u više antologija u regionu. Njegovi stihovi su prevođeni na italijanski, engleski, bugarski, turski i makedonski jezik. Bavi se naučnim radom i objavljuje knjige, prikaze, članke i radove u referentnim crnogorskim i regionalnim časopisima za nauku, kulturu i društvena pitanja. Dobitnik je međunarodnih nagrada i posebnih priznanja, koje se dodjeljuju i Italiji, pod pokroviteljstvom svjetskog poetskog direktorijuma Uneska. Živi i radi u Podgorici.
Objavljivanje “Plutajućeg svijeta” podržano je sredstvima Sekretarijata za kulturu i sport Glavnog grada Podgorica.
“Duša” jedna od najčešćih tema
– Pogledajmo samo djelić “ključnih riječi koje porađa ovaj bogat rukopis: prozor, kavez, mjesec, dom (kuća), oblaci, list, kamen, duša, nostalgija, mornari, lotosi, prkos, svjetlost, pogled, školj, bog, nemir, cvat, ruka, njiva, lopta, Božić, dama, bura, žižak, put, noć, uspomena, težina, putnik, noge, kišobran, vatra, mačak, sreća, vjetar, vjekovi…”Duša” je jedna od njegovih najčešćih tema – kaže Anakiev.
/Dan/
