
Turbulentno vrijeme, u kojem smo, i koje će vjerovatno i da se pojača u narednom periodu, uslovljava i promjene u ponašanju lokalnih zajednica. Opštine Boke se suočavaju sa velikim ekološkim problemima, jer kriza može imati ambivalentan ishod. U izjavama zvaničnika stalno se govori o rastu prihoda od turizma a da se ne vodi računa o prisutnoj inflaciji, koja prejudicira realni gubitak, a ne popravljanje položaja organizacija i građana, kaže se u saopštenju NVO Ekološko društvo Boka.
Upumpavanjem velike količine eura i dolara stvorene su kaste milionera i milijardera koji, radi očuvanja svog bogatstva, traže prostor za investiranje u sigurne vidove održivosti svog portfolija. Jedan od načina je da u zemljama sa slabom legislativom i korumpiranim vlastodršcima, šire svoj biznis zanemarujući domicilno stanovništvo, na tom prostoru.
Nagli investicioni bum je uslovio nedostatak radne snage, pa je uočljivo dovođenje stranih radnika bez adekvatne obuke za stručna zanimanja u turizmu i građevinarstvu, kao i nepoznavanje jezika i kulture regije, u koju dolaze ’’trbuhom za kruhom“.
Time se narušava međuetnički sklad i osiromašuje sekundarna uzročnost kao što su ljubaznost domaćeg stanovništva i umanjenje njihovih prihoda. Konkurencija u okruženju je sve jača, a daleke destinacije, netaknute urbanizacijom i još neistražene, zbog sve jeftinijih čarter ljetova postaju sve atraktivnije. Zato kod nas, u Crnoj Gori, treba obogatiti ponudu na način što treba mnogo više voditi računa o prirodnim datostima prostora, o šumama, vodama, izvorima, jezerima, obali, stjenovitim kompleksima. Ekologija i zaštita spomenika kulture, kojem je ovo područje, zbog smjena različitih kultura, prebogato, mora biti imperativ.
Veliki investitori grade bez posebnih ograničenja ne vodeći računa o zaštiti prirodnih vrijednosti, mora i zaleđa. Zato ću se osvrnuti na te zadatke.
OČUVANJE ZALEĐA
Zaleđe u konkretnoj destinaciji Herceg Novog je dosta pogođeno, jer se lokalne zajednice (zbog složenih pravno-ekonomskih zavisnosti i ličnih i poltičkih interesa) ne mogu suprostaviti štetnoj urbanizaciji i betonizaciji prostora.
Na Mediteran se dolazi ne samo zbog kupanja i osunčanosti u većem djelu godine, već i drugih specifični za to područje, a naročito prebogate vegetacije. Značaj makije i borova, koji se često susreću u pjesmama o čarima mediteranske klime, nije dovoljno istraženo. Livade i šume pod pritiskom ’’investicija po svaku cijenu’’ nestaju, a tako i se „okusi’’ ovog podneblja svode na minimum. Poznato je da turisti iz sjevernijih krajeva Evrope rado dolaze u Boku i Herceg Novi jer ih podsjeća na njihove fjordove, a razlikom bogate, mediteranske vegetacije. Princip zavičajnosti treba staviti ispred principa univerzalnosti.
Treba razlikovati devastaciju prostora sječom šuma, onečišćenjem prostora, lošim upravljanjem otpadom, od trošenja prostora zbog loših odluka o tipu gradnje koja je porebna radi unapređenja održivosti na duži rok. Neka istraživanja u Švajcarskoj su pokazala da jedan krevet u hotelskom smještaju 12 puta manje troši prostor od smještaja u apartmanskom naselju.
Saobraćajne gužve, pritisci na vodovod, kanalizacioni i komunalni otpad, postaju nerješiva enigma za opštinska rukovodstva, koja ne mogu i ne znaju da ih rješavaju, usljed kadrovskog pomanjkanja. Nažalost, kadrovska politika je glavni činilac nerješavanja narastajućih problema. Čuveni direktor „Crayslera“ Ajakoka je u vrijeme krize 30-tih selio sposobne direktore na nove radne zadatke nadajući se da će se i na tim funkcijama snaći. Rezultat je bio porazan. Kako je sam rekao „…na kraju sam imao nestručne ljude u svakom sektoru organizacije’’. Iz iskustva takvih velikana se najbolje uči. Neznanje nas već preskupo košta, u raznim oblastima zaštite životne sredine. Moramo se pitati gdje to vodi?
KAPITAL SLIJEP ZA PRIRODNE DATOSTI
O prekinutim vodotokovima i podzemnim vodama zbog prepreka novoizgrađenih objekata po svim slobodnim livadama i moguće štete zbog klizišta koja mogu nastati, slično kao u nerazvijenim djelovima Južne Amerike i Azije, da i ne govorimo. Sve navedeno je samo mali dio problema koji su direktno uslovljena nestručnošću institucija koje o ovome odlučuju. Štete u budućnosti mogu biti sa katastrofalnim ishodom po našu zajednicu. Kapital se uvijek kreće prema višem profitu i kada se ravnoteže ponude i profita naruše on se seli prema profitabilnijim poslovima ostavljajući za sobom napuštena gradilišta i porušene hotele, što možemo videti u primjerima napuštenih turističkih mjesta koja više nema ko da obnovi. Primjeri iz Španije o napuštenim gradovima, Kupari u Hrvatskoj, Sv. Stefan. Opasnosti davanja zakupa na 100 godina bez javnog konsenzusa lokalnog stanovništva i struke, bezumni su.
Problem „betonizacije obale“ je velika rana primorskih opština. Radi dobijanja većih plaža nerijetko se događa (sa time se Herceg Novi već suočavao), da hoteli bez saglasnosti proširuju svoje plaže unutar morske površine. Time se narušava biodiverzitet. Mijenjaju se struje koje su i onako slabe, uslovljene tipologijom zaliva, a broj i diverzitet ribljeg i uopšte morskog fonda je sve manji. Već rečeno betoniranje plićaka i vegetacije ima za posljedicu uništavanje staništa mlađi, a time je usloviljeno da i krupnije ribe migriraju prema otvorenom moru. Globalno otopljavanje, takođe, utiče sa smanjenim padavinama u vansezoni i tako se ne mješaju dovoljno hladna voda iz potoka koja donosi kiseonik sa morskom, pa je i to jedan od uzroka devastacije staništa.
KRUZERI – ŠTETA KOJA NADMAŠUJE FINANSIJSKU DOBIT
Brodovi kruzeri su velika prećutna ekološka katastroga cijelog Bokokotorskog zaliva. Prosječna dubina zaliva je 23 metra, dok je gaz kruzera 6-7 metara. Ogromni motori i propeleri, koji ih pokreću, podižu i štete biljnim vrstama, tako da se ujedno uništava i plankton koji je neophodan u lancu ishrane kao prvi stepenik stvaranja hranljivih materija fotosintezom i tako spajanjem živog svijeta sa neživim. Tu je takođe bitan zooplankton nastao od korala (podvrsta meduza) i drugih ribljih vrsta u ishrani višeg stepena biodiverziteta i nekih sisara.
O samom saobraćaju kruzera i da ne govorimo, koliko je opasno. Istovremeno u kotorsko-risanskom zalivu bude ih do pet istovremeno, sa više od 10.000 putnika. Opslužuju ih desetine glisera (preko 200 ukupno), koji prave dodatnu štetu glisiranjem uz obalu i izuzetno brzim, a česato i opasnim vožnjama ugrožavaju bezbjednost ostalih plovila i putnika na njima. Zaliv Boke Kotorske je premalen za ovoliko saobraćajno opterećenje sa kruzerima, nekoliko velikih marina i desetinama glisera koji su u stalnom kretanju, a sve zajedno čini na stotine plovila unutar zaliva. Šteta i opasnost od nastanka katastrofa je sve veća, iz dana u dan. Raste rizik za nastajanje nesreća. Samo nas je čudo do sada spašavalo da nije bilo ozbiljnijih udesa. Finansijska dobit od dolaska kruzera je značajna za državu i grad Kotor, ali šteta po životnu sredinu je sve veća. Niko nije ni pokušao da komparira trenutnu finansijsku dobit sa trajnim uništenjem ekosistema. Treba li da čekamo ozbiljan incident da bi se neko upitao da li treba limitirati broj kruzera u zalivu i broj svih plovila u kretanju ?
ODRŽIVOST TURIZMA ?
O svemu ovome mnogi primorci parcijalno znaju, ali objedinjavanjem još mnogo znanja, kao uticaja klimatskih sezonalnosti, invazivnim vrstama, ptičijih vrsta, zakiseljavanjem mora, antropogenim faktorima, stvara se jasnija slika o koracima kojim treba pristupiti radi održivosti turističke destinacije. Zbog toga je kontinuitet struke neophodan u kadriranju institucija i treba pod hitno promjeniti zakon o zapošljavanju u organima lokalne uprave, jer svjetska kriza uveliko traje, a turizam kao tercijalna grana privrede je uvjek prva na udaru.
Kriza u svjetskim okvirima je evidentna i zemlje koje za to imaju stručnjake mogu lakše da se prilagode i prevladaju probleme. Kao što sam već napomenuo ambivalentnost ishoda krize ’’ili-ili’’ će nas možda dovesti do kraha, a da običan narod nije ni svjestan razloga zaostajanja, a ponajmanje uništenja različitih finansijskih fondova (i baš onih iz kojih se finansiraju: zdravstvo, školstvo-obrazovanje, penzije). Neki će poslije biti enormno bogati, a većina će se hraniti na kontejnerima, jer već sada imamo veliki jaz između manjine koja drži ogroman kapital i većine koja je prezadužena kreditima. Ovo je tek jedan apel Ekološkog društva Boke Kotorske na tešku akutnu situaciju i stanje oko turističke privrede, koja je okosnica privrede i finansijskog statusa, cijele države, a svakako Boke Kotorske.
Za NVO Ekološko društvo Boke kotorske
Mr Milan Isaković




