Svjetska baština “na dlanu”
Starom stazom od Velje rijeke (Uvale Sv. Ane) u Glavatima preko Prčanja do Gornjeg, pa zatim i Donjeg Stoliva, učesnici/ce ture koju je ovoga vikenda organizovao PK “Vjeverica” imali su priliku da se upoznaju sa kulturnim pejzažom Svjetske baštine Boke Kotorske, te da u potpunosti sagledaju i dožive ljepote prirode i ambijenta iz raznih uglova. Na stazi dugoj oko šest kilometara, sa visinskom razlikom od nule do nešto više od 200mnv, koja vodi kroz padine brda Vrmac paralelno sa priobalnom cestom, susreli su se “oči u oči” sa značajnim istorijskim i sakralnim nasljeđem Boke, onim koje još uvijek odolijeva zubu vremena, ali i onim kome, zbog nebrige šire zajednice, prijeti zaborav i uništenje.
Ovaj nekadašnji seoski put povezivao je naselja na kotorskoj strani sa onima na tivatskoj strani Vrmca. Don Niko Luković ga naziva “prastari seoski put”, a na austrougarskom katastarskom planu iz prve polovine XIX vijeka označen je kao “Strada Sottomonte” (put ispod planine). Povezan je poprečnim stazicama sa donjim, priobalnim putem.
Potsjetivši se projekta NVO “Expeditio” iz 2018. godine, kada je ova staza poslije dugog niza godina zapuštenosti prokrčena i promovisana uz učešće stotinjak ljubitelja prirode, planinari i planinarke su koristili i dragocjenu brošuru sa mapom koja je tom prilikom štampana, sa ciljem da skrene pažnju na ovaj dio bogate mreže pješačkih puteva pogodnih za planinarenje-pješačenje.
Prve na stazi, u okviru nekadašnjeg posjeda Sbutega, su očuvana crkva Sv. Ane iz druge polovine XIV vijeka i ruševna crkva Sv. Petra s polovine XVII vijeka, sa karakterističnim natpisom u kamenu: “UNIO VINCIT”(jedinstvo pobjeđuje), uzidanom na ulazu u kapelu.
Najviše pažnje učesnika ture izazvala je posjeta ruiniranoj Staroj župnoj crkvi/Crkvi rođenja Bl.Djevice Marije, koja je, kažu iz “Expeditia”- jedan od najupečatljivijih repera na kotorskim padinama Vrmca. Pominje se još 1399. godine kao Santa Maria de Parzana, zatim je 1672. godine proširena dogradnjom velikog broda. U sklopu hrama je i zvonik sa satom, te osmougaona kapela dograđena 1740. godine. Pogledi na napuknuti zapadni zid crkve, bršljan koji razjeda potporni zid, urušeni krov, utonule u tlo oskrnavljene grobnice plemićkih familija koje su utemeljile Prčanj, lišajem prekriveni reljef na grobu junaka Jeronima Muzaće – dovoljno govore o zaboravu savremene zajednice, o nepoštovanju i nebrizi za kulturnu istoriju mjesta. Ipak, svijeće na grobnicama Visina, Lukovića, Florija, očišćenim od korova i trnja, govore da mještani iz obližnjih kuća ne zaboravljaju svoje pretke.
Dalje, iznad terasastih dolaca poviše Prčanja, pa uz stazu od Markovog rta ka Gornjem Stolivu, pješake put dovodi ispred ruševina jednobrodne crkve Sv. Pavla iz XVI vijeka, a odatle uskom stazom kroz mahovinom obraslo kamenje uzbrdo, preko kaskadno sađenih starih maslinjaka, sve do Gornjeg Stoliva. Na platou sa pužulom i prelijepim pogledm na Zaliv ispred crkve Sv. Ane iz XII-XIII vijeka, uživaju u odmoru i zajedničkoj marendi, a nakon predaha penju se stepenicama do crkve Sv. Ilije iz XVI vijeka. Naporima mještana zvonik sagrađen 1833. godine nedavno je renoviran, ali crkvi predstoji sanacija krova i vlage u njenoj unutrašnjosti.
Užitak u spustu starim kamenim putem Gašpara Ivanovića kroz “zaštićenu” stoljetnu kestenovu šumu kvari im razrovana zemlja koja u vijugavom maniru devastira šumsko tlo. Uprkos tome, planinari ljepotu nalaze u bokorima žute jaglike, ljubičastom šafranu, plavim ljubičicama, čiji nježni cvjetići prekrivaju tlo uz kamenu stazu, a zatim i u pogledu unatrag kao ruralnom ambijentu sa upečatljivim reperom zvonika crkve Sv. Ilije u Gornjem Stolivu.
Utiske sa ove ture možete pogledati u kratkom videu koji je osmislio Toni Pejić.
/M.D.P./
