Ako splitska udruga “Dalmatinski pršut” uspije u svojim nastojanjima, dalmatinska panceta smjet će se proizvoditi i stavljati na tržište samo od proizvođača iz četiri dalmatinske županije.
To je jedna od pravnih posljedica proglašenja dalmatinske pancete proizvodom sa zaštićenom oznakom geografskog podrijetla u proceduri koju je udruga “Dalmatinski pršut” ovih dana pokrenula kod Ministarstva poljoprivrede.
– Očekujemo da će Ministarstvo poljoprivrede do kraja godine prihvatiti naš zahtjev za zaštitu pancete, odnosno donijeti privremeno rješenje o zaštiti, a onda ide istovrsna procedura u Europskoj uniji, koja će potrajati malo dulje – najavljuje Ante Madir, tajnik udruge “Dalmatinski pršut” i izvršni direktor klastera “Hrvatski pršut”.
Madir je, kako nam je kazao, optimist oko uspjeha cijelog postupka jer su udruga i klaster istovjetan posao već odradili u zaštiti dalmatinskog pršuta kao autohtonog proizvoda.
– Dalmatinski pršut više nitko u Europi, a i šire, ne može proizvoditi po nekoj svojoj tehnologiji, stavljati na tržište ne držeći se osnovnih kriterija i tako pršutu uništavati reputaciju, kvalitetu i povjerenje potrošača. Isto ćemo napraviti i s pancetom – kaže naš sugovornik.
Proizvodnja dalmatinske pancete izvan dalmatinskih županija, ako prođe zahtjev Udruge hrvatskog pršuta, neće biti moguća jer zaštita uključuje, osim propisane tehnologije pripreme i kakvoće, i uvjete proizvodnje, odnosno sušenja i dimljenja kakvi se mogu ostvariti samo u Dalmaciji.
– Europska unija vrlo je stroga, primjerice, u kontroli poštivanja certifikata koji ste već dobili za proizvodnju autohtonog proizvoda. Tako se može kontrolirati svaka serija proizvoda, i ako nije u skladu s odredbama certifikata, sprječava se njezino stavljanje na tržište – napominje Madir.
Kaže da u Hrvatskoj trenutno oko 20 proizvođača radi dalmatinsku pancetu po tehnologiji koju propisuje prijedlog zaštite odaslan Ministarstvu poljoprivrede.
– Mi procjenjujemo da je vrijednost tržišta dalmatinske pancete godišnje negdje oko 100 milijuna kuna. Kilogram pancete po recepturi i proizvodnji za koje tražimo zaštitu je između 70 i 80 kuna – navodi tajnik udruge “Dalmatinski pršut”.
– Kao članica Europske unije još uvijek nismo dovoljno iskoristili blagodati koje pruža zaštita geografskog podrijetla i izvornosti. Jedna od pogodnosti je i obveza EU-a da kontrolira zaštitu izvornosti izvan Europske nije. Ako bi, primjerice, netko u Srbiji išao proizvoditi dalmatinski pršut, imao bi posla s EU-om, a ne s našim Ministarstvom poljoprivrede, što je značajna razlika – napominje tajnik udruge “Dalmatinski pršut”, dodajući i da postupak zaštite u EU-u odrađuje Ministarstvo poljoprivrede. Što je ipak rasterećenje samog podnositelja zahtjeva.
Na ljestvici zaštićenih delicija unutar EU-a Hrvatska se po broju proizvoda nalazi na 11. mjestu. Jedan od razloga zbog kojih se proizvođači slabije odlučuju za pokretanje spomenute procedure u Bruxellesu je i dugotrajnost postupka.
– Mi smo proceduru zaštite dalmatinskog pršuta gurali deset godina, a dugotrajnost je u najvećem dijelu bila posljedica višekratnih promjena propisa po kojima se procedura provodi – kaže Ante Madir.
Spomenutu proceduru mogu produljiti prigovori koje zainteresirane strane mogu staviti na prijedlog zaštite proizvoda.
Obično je rok za prigovore tri mjeseca od objave odluke o pokretanju postupka davanja oznake zaštićenosti, što znači da je rok u slučaju dalmatinske pancete počeo teći 1. juna ove godine.
Pršut, kulen, janjetina
Na popisu proizvoda zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla Ministarstva poljoprivrede trenutno su, od suhomesnatih proizvoda, osim dalmatinskog pršuta, slavonski kulen ili kulin, drniški pršut, baranjski kulen i krčki pršut.
Na istome popisu su i lička janjetina, zagorski mlinci te poljički soparnik. Dio spomenutih delicija već je dobio istovrsni ‘pečat’ izvornosti od Europske unije, a dio je u postupku dobivanja.
