Skoro da nema dijela Herceg Novog gdje ovih dana ne miriše procvjetali pitospor. Ovaj zimzeleni grm porijeklom iz Kine, Japana i Koreje naraste do 3 metra visine, iako ima primjeraka koji daleko premašuju tu granicu – može da naraste i do 10 metara. Cvjeta od kasnog proljeća do sredine ljeta cvjetovima vrlo ugodna mirisa. Pretpostavlja se da su pitospor prije više stotina godina na našu obalu donijeli domaći pomorci i da je,možda i prvi put u Europi, izvorno posađen negdje u okolini Dubrovnika. Kao mogući lokaliteti spominju se dva slavna vrta, Gučetićev perivoj u Trstenu i Maksimilijanov vrt na Lokrumu.
U vrijeme kada je Petar Stijepčić bio predsjednik Opštine Herceg Novi (1966 – 1978 god) donesena je komunalna uredba kojom se obavezuju vlasnici da umjesto metalnih i kamenih ograda oko njihovih kuća u gradskom području sade živu ogradu. Tada se najviše sadio pitospor, pa je to i danas najrasprostranjenija živica u gradu.
Pitospor (lat. Pittosporum tobira je biljni rod od 219 vrsta grmlja i drveća iz porodice Pittosporaceae ljepljivci. Rod je raširen po tropskoj Africi i Madagaskaru, tropskoj Aziji (istočno do Kine i Japana), Maleziji, Australiji, Novom Zelandu, Oceaniji, Novoj Kaledoniji i Havajima.
Latinski naziv roda Pittosporum potiče od grčke riječi πίττα (smola) i spora (sjemenka), zbog ljepljivog, smolastog omotača sjemenki. Ime vrste tobira japanska je riječ za biljku. Pitospor je prvi 1780. opisao švedski botaničar Carl Peter Thunberg (1743. – 1828.).
Budući da je pitospor osjetljiv na niske temperature, u mirisu njenih kremasto žutih cvjetova nesmetano mogu uživati samo stanovnici blažeg podneblja. Listovi su joj zelene boje, sjajni, kožasti, malo povijena ruba. Cvjetovi se javljaju u proljeće i nalaze se u vršnom cvatu te se kasnije pretvaraju u zanimljive plodove u kojima se nalazi ljepljivo narančasto sjeme. Orezivati je treba nakon cvatnje.
Također su interesantni patuljasti kultivari ‘Compacta’, ‘Nana’, ‘Wheeler’s Dwarf’, čiji je rast sporiji te se mogu saditi u veće cvjetne posude i po potrebi za vrijeme hladnih dana unijeti u zaštićeni prostor.
Pitospora nije nimalo zahtjevna za uzgoj i održavanje, jednostavno se prilagođava različitim vremenskim uslovima i dobro podnosi sušu, nije izbirljiv u pogledu tla, otporan je na jak vjetar i posolicu, podnosi niske temperature do -5, čak do -8 °C. Vrlo je dekorativan, pa je pogodan za oblikovanje formalnih živih ograda. Također se može uzgajati kao soliter ili u manjim skupinama.
Cvjetove rado posjećuju pčele koje sakupljaju nektar. Med pitospore je svijetložut, malo zelenkast, ukusan, premda malo gorak. Izraženog je mirisa na cvijet biljke. Smatra se da povoljno djeluje kod bolesti dišnih organa.
/S.Kosić/
