Kuća meda, u cilju ozbiljnijeg uvezivanja sa turističkom privredom, planira uvođenje novih pakovanja meda, aktivnu promociju i prisustvo na sajmovima.
Međutim, suočavaju se sa nelojalnom konkurencijom, posebno u procesu razrade tržišta za hotelsko pakovanje meda. Jedan od ključnih problema je konkurencija u cijenama.
Direktor Kuće meda, Vladimir Radulović, kazao je za Pobjedu da je proizvođačka cijena njihove PVC kesice sa medom od 15 grama 30 centi, a da se na tržištu sličan proizvod može naći za 15 centi.
On tvrdi da je razlika što Kuća meda pakuje domaći med otkupljen od lokalnih pčelara, dok drugi proizvođači, često trgovci, koriste uvozni med, često sumnjivog porijekla i kvaliteta.
Radulović je poručio da treba “stati na kraj” trgovcima koji proizvode ili prodaju kesice sa uvoznim medom.
“Uglavnom je to med od suncokreta, ili uljane repice, koji košta oko dva EUR po kilogramu. Nerijetko se tako pakuje i invertni sirup (vještački med). Naša otkupna cijena je oko deset EUR po kilogramu. Sa tom cijenom jednostavno je nemoguće obezbijediti niže cijene za hotelska pakovanja”, objasnio je Radulović.
Takođe, navodi da su med i maslinovo ulje najčešće falsifikovani proizvod u svijetu u oblasti poljoprivrede.
“Godišnja proizvodnja meda u svijetu je oko 1,5 hiljada tona, dok se falsifikuje oko 2,5 hiljada tona. Što se tiče Crne Gore, ne bih rekao da imamo organizovane akcije falsifikovanja meda. Uglavnom se radi o sporadičnim slučajevima i to ljudi izvan pčelarskog sektora. Radi se o pojedinim slučajevima trgovaca koji tokom ljetnje sezone nude med sumnjivog porijekla i sastava turistima. Ovim je problem još veći, jer umjesto da kupe kvalitetan domaći med, turisti najčešće bivaju prevareni”, poručio je Radulović.
Pod prevarom se, kako je naveo, podrazumijeva i prodaja meda koji je kupljen iz okruženja i plasiran kao domaći.
“Med iz okruženja (Srbija, BiH) se može kupiti po značajno nižoj cijeni i prodaje kao domaći. Dobro je, međutim, da domaći kupci imaju razvijenu naviku/kulturu kupovine meda kod pčelara koje poznaju. Tome doprinose i mnogobrojni pčelarski sajmovi”, kazao je Radulović, koji smatra da inspekcija nema organizovan sistem kontrole.
Iako imamo pravilnik o minimumu kvaliteta meda i drugih pčelinjih proizvoda kontrole su, kako ističe, sporadične i bez efekata.
“Još jedan od mehanizama kontrole kvaliteta, odnosno porijekla meda, jeste uspostavljena laboratorija za utvrđivanje polenske strukture meda. Ovo je vrlo jednostavna metoda kojom se na osnovu polenske strukture meda lako može utvrditi njegovo porijeklo. Dakle, uslovi za utvrđivanje kvaliteta i porijekla meda postoje samo ih treba iskoristiti”, naglasio je Radulović i dodao da se ugostitelji rijetko opredjeljuju na kesice sa domaćim medom od 30 centi koje oni nude.
Kako je objasnio, poslovna politika većine ugostitelja ih opredjeljuje za kupovinu meda po nižoj cijeni.
“Rijetki su oni koji se opredjeljuju za domaće bez obzira na cijenu”, saopštio je Radulović i istakao važnost medijskog predstavljanja i javnog angažmana u podizanju svijesti o značaju pčela i proizvoda koje one pružaju.
Naglasak stavlja na planove formiranja oglednog pčelinjaka, koji će imati višenamjenski karakter, prvenstveno edukativni. Ova inicijativa ne samo da će pružiti prostor za savjetovanja, posebno za mlade i turiste, već će predstavljati i izazov u tržišnoj konkurenciji, naročito u domenu hotelskog pakovanja meda.
Radulović je saopštio da od prošle godine mogu preko polenske analize meda utvrditi porijeklo meda.
“Utvrđivanjem vrste polenovog praha u medu determinišu se vrste biljaka koje čine strukturu meda. Ukoliko se u medu nađu botaničke vrste, koje nijesu karakteristične za naše podneblje, onda ne uzimamo taj med. Ovo je jedan od značajnih stvari u definisanju vrste i porijekla meda. Ponavljam da je ovo pitanje u nadležnosti inspekcijskih službi koje bi trebalo da sprovedu strože i efikasnije mjere na terenu”, zaključio je Radulović.
