Trideset osoba nezaposlenih duže od godinu dana izrađuje suvenire, šiva, kuva ili siječe drva u Centru za socijalnu integraciju otvorenom u martu.
Damian Sloma, visoki mladić pomalo ukočenog pogleda, radi na računaru i još dva stroja za graviranje slika na porcelanske čaše. Od djetinjstva pati od mentalnih smetnji zbog čega se nije dugo zadržavao na dosadašnjim radnim mjestima.
“Od malih sam nogu bio nervozan a to je sve jače dolazilo do izražaja kako sam rastao”, kaže 31-godišnji Sloma za Hinu. “Pronalazio sam razne poslove ali bih ostajao na njima kratko jer bi se uvijek nešto dogodilo”, dodaje.
No sve se promijenilo kada je prije šest mjeseci ušao u prostorije centra. S obzirom na to da voli računala i strojeve ponudili su mu obuku na njima. Od tada je dizajnirao i izradio na hiljade fotografija i natpisa istaknutih na čašama i drugim predmetima.
“I dalje imam probleme ali sam sada puno bolje”, kaže Sloma osmjehujući se.
Posao je, međutim, samo djelić onoga što mu je trebalo. Oko njega rade ljudi koji takođe imaju svoje probleme, napušteni i odbačeni. Beskućnici, bivši narkomani ili ljudi sa smetnjama međusobno se razumiju i podržavaju.
“Nikada nisam imao prijatelje a ovdje sam ih pronašao. Ovdje mi je divno”, kaže Sloma koji će u 16 sati, nakon završenog radnog dana, nastaviti druženje s ljudima koje je upoznao ondje. Centar ima psihologa koji radi s njima.
“Svi su oni ponovo potrebni društvu”, napominje Daniel Krawiec, načelnik regije Przeworsk. U tom kraju, jednom od najsiromašnijih u Poljskoj, nezaposleno je 11 posto stanovnika no Krawiec je uvjeren kako će taj postotak pasti zahvaljajući i ovom projektu jer polaznici stječu vještine potrebne na tržištu rada.
Centar je nastao na mjestu napuštene stare škole za što je iz fonda Evropske unije uplaćeno 85 posto od 870 miliona eura dok ostatak financira opština.
U Poljskoj usluge koriste i dugotrajno nezaposlene osobe, one s blažim teškoćama, beskućnici i osobe koje se slabije prilagođavaju prosječnim uvjetima radnih pozicija.
“U Poljskoj je vidljiva saradnja između agencije za zapošljavanje, lokalnih vlasti i samog centra. Dobrobit korisnika je na prvom mjestu”, napominje Šijan. “Navedeni model rada je kompleksniji i uključuje više dionika iz zajednice čime se osigurava primjerenija podrška, brža reakcija na osnovu potrebe, sustavno praćenje, timski rad i humani pristup u rješavanju privremene, povremene ili trajne teškoće osobe koja koristi usluge”, kaže.
Centar u Przeworsku je prvi takve vrste u Poljskoj te se širi u druge dijelove zemlje. Kada krajem 2022. završi finansiranje EU novcem u tom gradu, općina će preuzeti kompletno financiranje. Pri tom će se prijavljivati na nove EU natječaje kako bi proširila aktivnosti centra.
Damian Sloma, u bijeloj majci s kapuljačom i trapericama, kaže kako osjeća nervozu nakon ulaska 18 osoba u prostoriju gdje izrađuje suvenire koje će općina pokloniti svojim gostima a za čiju izradu on dobiva mjesečnu platu. No ne samo da ne iskazuje tu nervozu već ugodno na engleskom jeziku objašnjava kako proizvodi ukrašene čaše izložene na polici do njega.
Rehabilitatorica Šijan napominje kako su usluge koje centar pruža Slomi i drugim korisnicima nemjerljive jer “ne postoji način da izmjerimo sreću koja se jasno vidi u ponašanju zaposlenika ovog centra”.
“Različitost sadržaja omogućuje spektar aktivnosti u kojima svatko može pronaći nešto svojstveno vlastitim željama i potrebama, a istovremeno stvaramo klimu uključivosti za sve”, kaže Šijan.
“Razgovore koje sam imala priliku obaviti s pojedinim zaposlenicima u centru dovode do zaključka da su ovakvim modelom rada pojedinci napokon pronašli posao koji obavljaju s entuzijazmom i koji im omogućava samostalnost, dostojanstvo i priliku da stvaraju. Ono što je najvažnije u cijelom spektru usluga koje se nude korisnicima su humanost, prihvaćenost, podrška i brza reakcija sustava na potrebe pojedinca”, objašnjava rehabilitatorica.
Damian Sloma ostat će u centru još šest mjeseci. Nakon toga se vraća ondje gdje se dosad nije osjećao ugodno zbog čega su ga nazivali “ludakom”. Napominje, međutim, kako će ovaj put sve biti drugačije jer ima samo jednu želju.
“Nadam se da ću pronaći posao”, kaže mirno.
