Profesorica maternjeg jezika u Osnovnoj školi „Drago Milović“ iz Tivta Katicu Čavor danas je obradovala više nego nevjerovatna vijest – jedna od poruka prijateljstva koje su u bocama prije više od godinu ipo dana, u more pred Bokom Kotorskom spustili njeni učenici, stigla je do jedne porodice u Hrvatskoj koja se odmah javila pošiljaocima.
Naime, sa ostrvca Krknata koje se nalazi uz istočnu obalu Dugog otoka u zadarskom akvatorijumu u Hrvatskoj, u Tivat se danas javila porodica Jergović koja je pronašla jednu od boca sa porukama profesorice Čavor i njenih učenika.
„Ovdje smo pronašli vašu predivnu poruku u boci koja je zalutala na žalo ispod naših narandži i limuna. Slažemo se sa vama. Zato mi bocu sada sa našim porukama za širenje prijateljstva, šaljemo dalje. Siromašni su ljudi koji nemaju prijatelje. Srdačan pozdrav!“- stoji u poruci koju su članovi familije Jergović juče uputili tivatskoj profesorici. Oni su poslali i kraći video na kome se vidi mjesto gdje su pronašli bocu sa porukom- na samoj plaži ispod njihove kuće.
Ovo je inače, već treća boca sa porukom iz skupine onih koje su profesorica Čavor i članovu Literarne sekcije tivatske OŠ „Drago Milović“ početkom oktobra 2018., spustili u more sa broda „Vodena kočija“ profesoričinog supruga, kapetana Rajka Čavora, u vodama blizu Mamule, na ulazu u Boku.
Učenici su tada, u literarnoj radionici pod nazivom ”Dobro jutro more”, napisali tekstove sa porukama mira, ljubavi i prijateljstva i ispisane papire sa svojim kontaktima, stavili u maštovito ukršene boce. Poruke u boci potom su prepustili morskim strujama i vjetrovima, da ih odnesu prema svim krajevima svijeta. Prvu od tih boca desetak dana kasnije u vodama južnog Jadrana našli su nautičari iz Holandije koji su ovuda plovili svojom jedrilicom, dok je ovoj trećoj koja je pronažena trebalo više od godinu ipo dana da iz bokeškog, stigne sjeverno, u preko 300 milja udaljeni kornatski akvatorijum u Hrvatskoj. Pritom je boca nošena kurentima i vjetrom, imala i upravo nevrerovatnu sreću da preplovi više od dvije trećine dužine hrvatske obale Jadrana, a da je valovi i brojne oluje koje su u međuvremenu ovdje bile, ne razbiju o stijene stotina dalmatinskih ostrva i hridi koje karakterišu ovaj akvatorijum.
Objašnjenje za takvo nešto, možda se može naći i u snazi i ljepoti poruka koje je ova boca nosila, pa je sudbina udesila tako da one ipak izbjegnu brojne pogibeljima koje su joj usput prijetile, i stignu do za Tivćane, do sada totalnih neznanaca- Jergovića u Hrvatskoj koji su se iskreno obradovali ovoj nesvakidašnjoj korespodenciji.
