„Ova knjiga posvećena je istorijskoj i geografskoj Boki i svim Bokeljima u rasijanju širom svijeta koji ponosno nose ovo sveto ime, pomorcima koji su ugradili živote u potopljenoj floti“ – zapisao je autor knjige „Poslednje opelo – Kako je potopljena crnogorska flota“, Momir Čolović, pomorac, upravitelj stroja.
Knjiga je promovisana u srijedu u u koncertnoj dvorani Muzičke škole u Kotoru. Na promociji su govorili pomorski kapetan Zoran Usanović, mašinski inspektor Gojko Ljesar i autor, izvode iz knjige je čitala Tatjana Crepulja.
„Ljubav prema Boki i brodu je bila njegova vječita inspiracija, koja mu je sem ushićenje donjela veliku bol i osjećaj prevare. Gledao je kako otimaju i uništavaju Jugooceaniju, nekada vodeću brodarsku kompaniju koja je bila pokretač i zlatni sef za sve u Crnoj Gori. Hiljade pomoraca i njihovih porodica živjeli su u blagostanju i prenoslili slavu ovog kraja. Danas nažalost plove po svjetskim morima pod tuđim zastavama u vječitom strahu za posao i egzinstenciju. Pripadam generaciji koja je stvarala ogromna dobra gradu i državi. Stvorili smo Jugooceaniju koja je ostvarila prihod na najsurovijem tržištu rada, vrijedna stotine miliona američkih dolara… Nastavlja se devastacija svega, sve je na prodaju , čak i kulturna blaga naše Boke, po cijenu brisanja sa UNESCO-ve liste, Kotor prstaje da bude grad, a Boka i cijelo primorije pretvoreni su u provinciju Podgorica. Nažalost, u ovom pustošenju su im pomogli i naši sugrađani zbog sitnih privilegija. Ovo nije moja kritika, kaže Momir u svojoj knizi, već ovo je moja konstatacija. Naše kompanije više nema. Uklonjena su i sva njena obilježja, sem natpisa Jugooceanija posljednjeg traga njenog postojanja. Hvala Vam što ste dvije decenije ukazivali na sve što se dešavalo, javno prozivali ali niko nije želio čuti i spriječiti ovu poharu. Šteta i nepravda nanešena pomorcima, Kotoru. Boki i Bokeljima je nenadoknadiva“ – kazao je predstavljajući knjigu kapetan Zoran Usanović.
Knjiga obrađuje deset istorijskih epoha kroz koje je prolazila Boka, osvrt na more i pomorstvo kao ekonomski temelj doživljavanja Bokelja, naroda koji je naseljavao ovaj prostor, istorijske i geografske Boke. Poseban akcenat autor je stavio na multinacionalni i multivjerski skald, koji obuhvata raspon od druge polovine prošlog vijeka do danas, skoro 60 godina, koliko obuhvata i njegovo profesionalno iskustvo kao pomorca, pisca i skoro 70 godina kao stanovnika Kotora, kazao je predstavljajući knjigu i autora, mašinski inspektor Gojko Ljesar.
„Sačuvani su svi brodovi u sankcijama da bi bili rasprodati nakon sankcija kada su bili spremni za plovidbu. Komplesnost ove materije pisac je potkrijepio originalnim dokumentima organa preduzeća, kao što je odluka o vaučerskoj privatizaciji firme, osnivanju firme na Malti a time i promjena zastave. Stručno je pokazao da su pogrešne odluke odgovornih lica dovele do negativnih posljedica po vlasničku strukturu“ – kazao je Ljesar.
– Poslednje opelo obuhvata: kratak pregled istorijske i geografske Boke, od Debelog brijega do Paštrovskog konfina. Poseban osvrt je na divni narod, koji naseljava ovaj prostor nekoliko milenijuma, Bokeljima – kojima je i posvećena ova knjiga. Živeći uvijek pod osvajačima, zaštitnicima ili okupatorima, nikad nijesu upotrebljavali riječ naciju. Mala, ali multinacionalna i multi konfesionalna zajednica, imala je osnovni cilj preživljavanje. Opstali su umom, sposobnošću zajedništva, zanatima, trgovinom pomorstvom i uspjeli su sačuvati svoj indetitet i različite vjere. Surovi ambijent golog krša – upućivao ih je na more, kao izvor života, istakao je autor Momir Čolović.
„Ploveći na prvom brodu “Kozara” i najstarijem “Prenj” do posljednjih najmodernijih plovnih jedinica „Boka“ i “Kupres” – ugradio sam cio radni vijek u Jugooceaniju, sa 15.000 pomoraca, koliko ih je prošlo kroz istoriju, stvorili smo najveću flotu u istoriji Boke. Ako se ovome doda i Prekookeanska plovidba Bar, onda se dobije 46 najmodernijih fabrika, crnogorska flota. Uporediv realnim parametrima, turizmu naš aš doprinos razvoju Crne Gore je nemjerljiv. Slijedio je exodus flote – do zadnjeg broda, odlazak pomoraca – na strane brodove, nestanak devizne štednje pomoraca, i od 1992. godine nastaje muk na ovu temu, u svim sredstvima javnog informisarya, i to traje do danas. Gasi se stručni časopis Pomorstvo. A esencija pomorske struke, udruge kapetana i upravitelja stroja, se sele na ulicu. Vrši se “revitalizacija” flote, s negativnim posljedicama.
Naveo sam imena svih aktera ovih zbivanja, ostavljajući sudu istorije kako će i gdje koga razvrstati. Poslednje opelo nije kritika niti optužba bilo koga. bez obzira na malo oporih riječi i dubokog razočarenja autora zbog nerazumijevanja. Ovo je stručni prikaz onoga što se desilo, kroz ličnu i svjetsku praksu i ukazivanje na mogući izlaz iz ove situacije.
Specifičnost ove knjige su imena: naših profesora i učitelja, velikih pregalaca i stvaralaca – kapetana i upravitelja, oficira stroja i palube, radiotelegrafista, upisana su na kraju knjige. Neka ih pamte i ponose se sa njima njihovi: kćerke, sinovi, unuci i praunuci… iz Kotora, Novog, Budve, Bara, Tivta, Ulcinja, Podgorice Cetinja, Nikšića… i mnogih drugih crnogorskih gradova, Boke i Dalmacije.
Vrijeme o kojem sam pisao nazvao sam pomorski romantizam. Život pomoraca, naših obitelji, pa i kroz moju auto biografiju, naveo sam kao zajedničku karakteristiku porodica pomoraca, o zvanju o kojem ljudi, malo zna ili se osvrću na nas kroz senzacionalističke napise, koji nemaju veze sa stvarnošću“ – poručio je Čolović.
