31.9 C
Kotor

Slušaj online radio

Povodom Dana Evrope: plemenita periska i posidonija na prigodnim poštanskim markama!

Foto Hrvatska pošta

Hrvatska pošta stavit će u optjecaj 9. maja 2024., povodom Dana Evrope, dvije nove prigode poštanske marke iz serije “Europa“. Motivi na ovogodišnjoj seriji prigodnih maraka su plemenita periska i posidonija. Autorica izdanja je zagrebačka dizajnerica Alenka Lalić, a autor fotografija Dalibor Andres, fotograf iz Siska. Pojedinačna vrijednost maraka je 2,20 eura, a otisnute su u nakladi 40.000 primjeraka po motivu, u zajedničkom arku od šesnaest maraka (8 x 2). Hrvatska pošta štampala je i prigodnu omotnicu prvog dana (FDC).

Nove prigodne marke mogu se kupiti u poštanskim uredima ili online na internetskoj stranici https://www.epostshop.hr/.

Tekst pratećeg letka uz prigodne marke napisao je dr. sc. Ante Žuljević, a u nastavku ga prenosimo u cijelosti:

“Plemenita periska (Pinna nobilis) endemična je sredozemna vrsta, ujedno i najveći školjkaš Sredozemnog mora, a i među najvećim je školjkašima na svijetu. Obično naraste između 30 i 50 cm, ali može doseći dužinu od 120 cm te doživjeti pedesetak godina. Naseljava pjeskovita dna i naselja morskih cvjetnica, od površine do dubine oko šezdeset metara. Svojim se stražnjim šiljastim krajem ljušture dijelom ukopa u sediment te se za njega pričvrsti brojnim tzv. bisusnim nitima. Drugi je kraj lepezastog oblika, svjetlosmeđe do crvenkaste boje. Dvije su ljušture identične, a periska ih otvori tek centimetar kako bi filtrirala morsku vodu i iz nje sakupljala plankton i organske čestice. Dnevno može profiltrirati stotine litara mora. Osjeti li se ugroženom, stisnut će ljušture. Možda je na opasnost upozori i račić, periskin čuvar (Nepinnotheres pinnotheres), koji u njoj vrlo često živi.

Periska je od davnina bila cijenjeni školjkaš – od njezinih se izdržljivih bisusnih niti izrađivala kraljevska odjeća, uresi i rukavice koji su na suncu sijali poput zlata. Ljušture su se upotrebljavale kao ukras zbog grandiozne veličine i unutrašnje glatke sedefaste strukture. U mnogim je krajevima bila tradicionalna vrhunska delicija, a ponekad su se u perisci pronalazili i mali nepravilni biseri.

Povećanjem svjesnosti o potrebi njezina očuvanja, ali i proglašenjem periske strogo zaštićenom vrstom, u Hrvatskoj je početkom 21. stoljeća periska na mnogim područjima razvila gusta naselja. No tijekom jeseni 2016. u Španjolskoj je zabilježen pomor ove vrste vjerojatno uzrokovan bolešću koja se hrvatskim dijelom Jadrana proširila već 2019. uzrokujući masovno ugibanje periski. Točan uzročnik bolesti nije poznat, a proširila se na cijelo Sredozemno more dovodeći gotovo do izumiranja plemenite periske kao vrste.

Početkom 2024. u podmorju Hrvatske poznato je tek dvadesetak živih jedinki. Ipak, njihovo preživljavanje, a i nalaženje živih jedinki na nekim drugim područjima Sredozemlja, poput Mramornog mora, pruža nadu da će se plemenita periska ponovo proširiti našim podmorjem.

Posidonija (Posidonia oceanica) morska je cvjetnica tamno zelenih do metar dugačkih listova koji rastu u čupercima iz vrhova njezinih isprepletenih stabalaca. Stabalca rastu tek jedan

centimetar godišnje i često su prekrivena sedimentom, ponekad u metrima debelim slojevima. Takva stabalca počela su svoj rast prije više tisuća godina čineći posidoniju jednim od najdugovječnijih organizama na Zemlji!

Znanstveni naziv roda Posidonia dan je prema Posejdonu, grčkom bogu mora, a ime vrste oceanica slavni joj je biolog Carl Linnaeus dao misleći kako živi u oceanima. Posidonija je, međutim, endemični sredozemni organizam, a njezini su najbliži srodnici u morima Australije.

Kao i kopnene cvjetnice, posidonija se razmnožava cvatom u kojem su muški i ženski cvjetovi. Cvate u nepravilnim godišnjim razmacima, a neugledan zeleni cvat procvjeta tijekom jeseni. Ponekad se pronađe pokoji, a ponekad je cvat prisutan u svakom od stotina čuperaka na površini kvadratnog metra. Nakon oplodnje nitastim i ljepljivim polenom nošenim morem razvije se plod nalik maslini. Plod u proljeće sazrije, otkine se od stapke i na površini pluta nekoliko dana. Kada se raspukne, iz njega ispadne sjemenka koja tone na dno. Potone li na dno pliće od 40 m, na kojem je dovoljno svjetla za razvoj posidonije, počet će spori rast. Puzećim rastom i grananjem stabalca razvit će se tijekom desetljeća naselje promjera tek nekoliko metara. Tijekom stoljeća možda će prerasti dio manje uvale, a trebat će tisućljeća da naselje dosegne razmjere kakve posidonija ima danas u hrvatskom podmorju. Zbog tako izrazito sporog rasta svako je uništavanje njezinih i najmanjih naselja neobnovljivo u okvirima trajanja ljudskog života.

Naselja posidonije udomljavaju brojne organizme te se smatraju područjima najveće biološke raznolikosti Sredozemnog mora i područjima najveće organske proizvodnje. Njezini listovi pročišćavaju vodeni stupac, a nakon što otpadnu nakupljaju se na obali kao „lažina“ koja tijekom zime štiti pješčane obale od erozije uzrokovane valovima. U Hrvatskoj se u njezinim naseljima stoljećima tradicionalno lovila riba gira. Listovi posidonije se i danas koriste za izradu madraca i jastuka, a njezina ukopana stabalca trajno pohranjuju ugljik i time smanjuju utjecaj globalnog zagrijavanja. Kada dođete blizu mora, udahnite duboko, udahnut ćete i kisik koji je proizvela najvažnija biljka Sredozemnog mora – posidonija”, napisao je dr. Žuljević.

Najčitanije