“Lijek za sve je slana voda- znoj, suze i more,“ naslov je druženja sa ornitologom Darkom Saveljićem, vodećim ekspertom u uspostavljanju zaštite rezervata prirode Solila u Tivtu, održano u okviru edukativnog programa Festivala vjetra.
Rijetki su primjeri u kojima je čovjek prirodi darovao, obično od nje otima. A jedan od najznačajnijih su soliotska polja- močvare na obalama mora koje je pretvarao u polja soli, ekosistemski raj za brojne organizme.
Crna Gora je danas jedina mediteranska zemlja koja iz mora ne ubire so, ali su njeni rezervati prirode- Solila u Tivtu i Ulcinjska solana, među najznačajnijim odmorištima i staništima ptica i brojnih drugih vrsta organizama karakterističnih za slana i močvarna područja, kaže ornitolog Darko Saveljić.
Tivatska Solila su jedna od rijetkih zaslanjenih staništa na istočnoj obali Jadrana. Od Slovenije do Albanije nemamo desetak staništa kakva su tivatska solila.
“Ona su srednjevjekovna Solana i prilično značajna kulturna baština koja prevazilazi prostor Boke” kaže on.
Podsjeća da su Solila i prirodna baština koja je 2008. godine dobila status specijalnog rezervata prirode, floristično – faunističnog. Tivatska solila imamju i status močvare od međunarodnog značaja.
“Tivatska Solila su danas jedno od najljepših priča zaštite prirode u Crnoj Gori zbog činjenice da smo sinergijom Opštine Tivat, Morskog Dobra i nevladinog sektora došli do toga da su ona danas ponos zaštite prirode”.
Solila za sada imaju minimalnu turističku infrastrukturu I dobra su nadopuna ljetnjoj turističkoj ponudi Boke kotorske.
“Ipak treba još mnoga toga uraditi da ona budu i prava turistička atrakcija. Da se akcenat da i na kulturnu baštinu Solila te da se možda i oformi jedan bazen na kojem bi se brala so i to turisti mogli da vide” zaključuje Saveljić.
