I dok se najbrži trkači i trkačice kite medaljama na tronu, skromni junaci iz pozadine “biju svoje bitke” i svojim osmijehom oplemenjuju ovu utrku
Marta iz Stare Pazove, Dunja iz Novog Sada i Danijela iz Vrbasa istrčale su prvi maraton u svom životu i to upravo Bokeški maraton. Bilo je ovo predivno iskustvo za njih, od prevoza vozom, do same trke, tokom koje su upoznale brojne ljude sličnih interesovanja i afiniteta za zdravim načinima življenja.
-Trčanje povezuije ljude, a nas tri smo se upoznale na nekim drugim trkama i odlučile smo da nam prvi maraton bude upravo Bokeški, zato što se trči obalom, uz more, predivan je pogled. Prošle godine sam trčala polumaraton i vidjela sam kakva je ekipa, kakva je energija, kako se ljudi osjećaju poslije trčanja i to mi je bila želja da za kraj godine sredinom decembra istrčimo ovaj maraton, kaže Marta za Boka News. Ističe da je svim učesnicima maratona velika podrška bio Zlatan Lizde iz Splita, koji je uspješno obavio svoj zadatak da bude „pejser“.
-Sa Zlatanom smo se sreli na stazi, više puta smo se obilazili, bio je podrška, jako simpatičan čovjek čije prisustvo nam je pomoglo da se potsjetimo koje vrijeme „jurimo“, objašnjava Marta.
Pejser rodom iz Kotora
Pejs je brzina kojom trkač pređe jedan kilometar, a pejser je trkač koji tokom treninga ili trke održava određenu, unapred zadatu brzinu i tempo. Zlatan Lizde je kao pejser imao važnu ulogu da držeći tokom trčanja u ruci balon sa ispisanim brojem “5:00”, potsjeća ostale trkače na maksimalno vrijeme potrebno da istrče distance od 42 kilometra i pomaže im da uspješno dođu do cilja.
-Kao „pejser“ ja garantujem da će trkači stići na cilj u tom vremenskom okviru od pet sati, da se trkač ne muči sam, treba samo da prati balon na kome je ispisano vrijeme. I ja sam ispunio normu, istrčao sam 42 kilometra za četiri sata i 48 minuta (po mom satu), kaže Zlatan za Boka News. On je četvrti put učesnik Bokeškog maratona. Dolazi od samog početka, a nije ni slučajno, s obzirom da je porijeklom iz Crne Gore.
-Rođen sam u Kotoru, moja pokojna majka je odavde (Bosiljka Drecun iz Ljubotinja). Tata Hasan je bio vojno lice, došao je ovdje, upoznali su se, uzeli, tu sam se rodio, a kad sam imao godinu ipo, preselili smo se u Split i cijeli život sam u Splitu. Kotor je moj rodni grad, a u Budvi i Podgorici imam tetku, rođake i uvijek se radujem kada dolazim u Crnu Goru, kaže Lizde za naš portal.
Sada ima 60 godina, a sportom se oduvijek bavio rekreativno, dok je trčanjem počeo da se aktivno bavi tek u svojoj 50. godini. Ovaj Splićanin jedan je od 3.500 trkača iz 52 države svijeta, koji su učestvovali u cijeloj sportskoj manifestaciji i jedan od rekordnih 2700 trkača, koji su u organizaciji triatlon klubova Tivta i Kotora istrčali maraton, polumaraton i štafetni maraton.
Dobar glas se daleko čuje
-Ovo mi je 17. maraton koji sam istrčao, a imam 55 polumaratona iza sebe. Sve ovo je čisto zadovoljstvo, em što nam čini dobro tijelu, zdravo je, em što se upoznajemo, družimo na prekrasnoj fešti na trgu u Kotoru. Svaka čast organizatoru, svake godine raste broj sudionika, vrijeme je super, dosta je trkača, puno volontera. Dobar glas se daleko čuje – ovdašnji narod je divan, ljudi su nas pozdravljali i mahali nam uz stazu po Tivtu i Kotoru. Učesnici su oduševljeni Starim gradom, isto i Tivtom – uslugom i ljubaznošću konobara, osobljem hotela, čistoćom grada, dobrodošlicom domaćina. Kad mi iz Splita dođemo ovdje, uvijek smo puni dojmova – sve nam se sviđa, poručuje pejser Zlatan Lizde.
Najstariji maratonac- Crnogorac iz Subotice
Ova trka bila je divna prilika i za Radovana Radulovića da iz Subotice dođe u svoju rodnu Crnu Goru. Radulović je, kao sedamdesetdvogodišnjak, najstariji maratonac IV Bokeškog maratona. Rodom je iz Podgorice gdje ima kuću i tu često dolazi.
-Trčim maratone redovno, prvak sam Balkana za veterane. I prošle godine sam takođe učestvovao u Bokeškom maratonu. Često dolazim u Crnu Goru, s obzirom da od srednje škole živim u Subotici, gdje sam studirao, radio, osnovao porodicu, kaže Radulović.
Maratonac Miša Nicinger iz Slatine snimio je cijeli tok trke, a snimak će objaviti na svom portalu planinarimo.info.
-Svaki trkač se bori sam sa sobom, ovo je dokazivanje samome sebi. Imam 60 godina i kada odradite taj zahtjevni maraton za manje od četiri sata, to je već samo po sebi takav fenomenalan uspjeh da ne možete ni zamisliti. Prvi put sam na Bokeškom maratonu, snimao sam utrku dok sam trčao od početka do kraja, radio sam intervjue na stazi. Koleginica iz Herceg Novog mi je pomogla i snimila početak trke, a ja ću objaviti kompletan film kao reportažu na svom portal, obećao je Miša, pohvalivši odličan prijem Crnogoraca /Bokelja, kao i izvanrednu ljepotu Bokokotorskog zaliva i njegovog zaleđa.
-Ovo je krasno mjesto. Moj prijatelj Mario Pavičić iz Našica si ja mješteni smo u Tivtu, a uživamo i u Kotoru. Došli smo na četiri dana, a moram vam priznati da je premalo – treba doći na deset dana, želja mi je obići planinarske staze Boke Kotorske, oduševljavaju me okolne planine. Čuo sam da ima “trail” staza za brdsko trčanje, bilo bi lijepo da to doživimo. Već sam upoznao lokalne ljude iz Herceg Novog, Tivta i sada bih već mogao okupiti ekipu za planinarenje za dodatni užitak, kaže Nicinger, koji je pohvalio rad volontera.
-Najviše pohvaljujem volontere, zato što oni stoje duž staze šest, sedam, osam sati, oni se muče za nas i to nije jednostavno – mi imamo svoje bitke, a oni moraju biti stalno nasmijani i na usluzi, skupljaju smeće iza nas…primjećuje Miša.
Grad pripada i pješacima/trkačima
-Svuda u gradovima je problem što nas vozači ne mogu smisliti i budu ljuti što trkači zauzmu grad na nekoliko sati, ali, vidite, grad ne pripada vozačima automobila, nego pripada svim građanima- pješacima, biciklistima, svima koji žive u tom gradu. Ovo je promocija sporta, jeste da smo okupirali grad na nekoliko sati, a vozači moraju biti svjesni toga da zagađuju okoliš 365 dana, ispusnim gasovima, plinovima, teškim metalima, poručuje Nicinger.
Maratonac koji se bavi vinskim turizmom
Rekreativac Adrijan Grbović iz Cetinja, prošle godine je od Tivta do Kotora istrčao polumaraton, a ovoga puta je uspješno stigao na cilj maratona. Nije bilo lako, kaže, ali vrijeme ih je poslužilo.
-Prelijepo iskustvo, dobra organizacija, puno finih ljudi, vidite i sami, sve u svemu- zdravo je i lijepo je. Bitno je da se trka završi, prošao sam stazu za oko četiri sata i 20 minuta i zadovoljan sam. Bavim se vinskim turizmom – Vinarija Marković kod Cetinja, a trčanje kroz učešće na Bokeškom maratonu bi moglo da bude način da promovišem I ovu djelatnost, kaže Grbović.
Volonteri združenim snagama odradili svojih 100%
Združeni volonteri/volonterke Planinarskog kluba “Vjeverica” i NVO “Naša akcija” odradili su značajan posao skladištenja i izdavanja ličnih stvari-opreme učesnicima i učesnicama trke. Oni su istovarili cijeli šleper sa stvarima, prenijeli ih i po brojevima posložili u fiskulturnoj sali Osnovne škole “Njegoš” na Benovu, odakle su ih zatim ponovo uručivali vlasnicima, kako je ko dolazio na cilj. Pridružile su im se i volonterke Crvenog krsta Kotora. Pored toga, dijelili su okrepu trkačima/trkačicama i sve to uz vedro raspoloženje, druženje i moto: “Boka u srcu”.
/M.D.P./
