Prenatalnim odabirom pola mijenja se demografska slika crnogorskog društva
U Crnoj Gori se zadnjih godina prosječno rađa 108 – 113 dječaka na 100 djevojčica, a prirodni omjer je najviše 105 dječaka na 100 djevojčica, što ukazuje na postojanje intervencije. Ovaj fenomen uzeo je toliko maha da se danas u osnovnim školama već govori o odjeljenjima gdje nema djevojčica- samo su dječaci, upozoravaju učesnice debatnog kružoka #Željena, održanog u Kreativnom habu- Kotorskom zatvoru u sklopu KotorArt Pjace od filozofa. O tome šta ovu generaciju čeka za 30 godina, koliko je sociološki i društveno opasna ovakva „intervencija“, malo ko razmišlja, a ukoliko se ovome ne stane na put, možemo pretpostaviti da ovi budući muškarci neće imati s kim da se ožene u Crnoj Gori- moraće životnu saputniciu da traže na drugom kraju svijeta. Kao i sve druge tabu-teme u Crnoj Gori: nasilje nad ženama, trgovina ljudima, seksualno nasilje – i prinudni selektivni abortus je „javna tajna“.
Pitanje prisilnog abortusa postalo predmet brige raznih međunarodnih organizacija, prije nego nas u Crnoj Gori, ističe Maja Raičević, izvršna direktorka Centra za ženska prava u Podgorici i dodaje da su razni izvještaji, napr. Populacionog fonda UN, Savjeta Evrope itd, pokazali da je u Crnoj Gori ta prirodna ravnoterža između novorođene ženske i muške djece narušena. Zbog odnosa koji značajno prevazilazi taj neki prirodni omjer, posumnjali su da se radi o vještački izazvanoj pojavi. Taj „prenatalni odabir pola“, koji se vršio na razne načine, danas je pristupačan kroz razne testove krvi, mnogo je lakše saznati pol djeteta u ranoj fazi trudnoće, iako naši zakoni to zabranjuju do 12 nedjelje.
-Uzroci svega toga nalaze se u tradicionalnom društvu kakva je Crna Gora, znamo koliko su dugo muška djeca favorizovana u odnosu na žensku, očigledno su i dan-danas. Postoji jako veliki pritisak društvene zajednice na porodicu da mora da ima muškoga nasljednika, što se, nažalost odrazilo na vještački stvoren odnos broja muške i ženske novorođene djece. To ide dotle da u Crnoj Gori već u školama imamo odjeljenja dječaka, u kojima nema djevojčica. Zabrinjavajući je taj stepen razvoja našeg društva koji na taj način favorizuje jedan pol u odnosu na drugi- ne možemo govoriti o toleranciji, o emancipaciji dok god je ta pojava izražena. Nažalost, naši napori da to nekako osvijestimo i da upoznamo javnost sa tim, nisu uvijek smatrani dobronamjernim i dobrodošlim, međutim, statistika je tu neumoljiva: svake godine se u Crnoj Gori rodi 108 – 113 dječaka na 100 djevojčica, a prirodni omjer je najviše 105 dječaka na 100 djevojčica. Tof znači da postoji intervencija, upozorila je Maja Raičević.
Objasnila je kako su to primijetili neki međunarodni, kao i neki naši domaći stručnjaci, koji nisu mogli u dovoljnoj mjeri da utiču na javne politike, prosto nije bilo interesovanja da se o tom problemu govori.
-Kampanja #Željena, podstaknuta kampanjom o zloupotrebi prenatalnih testova i problemu selektivnih abortusa #Neželjena, koju je pokrenuo Centra za ženska prava, uz podršku agencija McCann Podgorica i McCann Beograd, dobra je prilika da počnemo o tome da pričamo kao o negativnoj i lošoj društvenoj pojavi, ali isto i da se pitamo zašto je to tako- ta vrsta negativne tradicije uporno opstaje, a nepotrebna je i izuzetno štetna. Ne postoji ozbiljna strategija države da se “uhvati ukoštac” sa ovom pojavom, a drugačiji obrazovni program, rad sa djecom od najranijih uzrasta mogli bi da daju dobre rezultate, kaže Raičević.
Iako je to problem o kome smo saznali iz Ujedinjenih nacija, Amira Fazlagić, istaknuta ginekološkinja i genetičarka, smatra da i dan-danas svi ljudi ne znaju za to, a što se više bude o tome pričalo, veće su šanse da to promjenimo. Svaki put kada želimo da prevarimo prirodu, da budemo mudriji od nje, ona nam jako bolno uzvrati udarac, to se pokazalo kroz istoriju, ne možemo biti jači od tih prirodnih, bioloških zakona, upozorila je doktorka. Potsjetila je da je 1947. godine u Engleskoj žena za abortus bila kažnjavana doživotnim zatvorom: „Veliki su koraci koje smo mi žene kroz istoriju pravile, samo ne smijemo dozvoliti da same sebe vraćamo unazad, nego moramo nastaviti da se borimo“, poručuje ona.
Mač sa dvije oštrice
-Prenatalni genetski testovi se urade da bi se ustanovilo koga pola je dijete, i to se uradi prije desete nedjelje trudnoće, jer je zakonski do desete nedjelje dozvoljen pobačaj, bez da trudnica mora da objašnjava doktoru zašto to radi. Žena uradi test, sazna da nosi žensko dijete i prijavi se za pobačaj u ustanovi koja je ovlašćena da to radi po zakonskoj proceduri. To je „mač sa dvije oštrice“: strašno je ukinuti ženi pravo na abortus, to je istorijsko dostignuće ženskih prava, žena mora da bude „gospodarica svoga tijela“. Niko od nas ne zna šta je u životu te žene, nemamo pravo da se miješamo u razloge abortusa, bilo da je to zbog bolesti, fizičke, duševne, ona možda mora da prekine trudnoću, ali mi ne možemo da napravimo razliku ko prekida trudnoću zbog teških problema, a ko prekida zato što nosi žensko dijete. To je veliki problem i ne može se naći rješenje za to, osim ovoga što mi radimo- pričamo o tome, edukujemo ljude, to radimo i kroz ovaj skup u okviru KotorArta, kaže doktorka Fazlagić.
Da život učinimo boljim
-Ženama poručujem da nekako budu svoje, nije bitno da li je ta priča feminizam, da li je to rodna ravnopravnost, važno je da svi budemo ljudi i da načelno nema nikakve razlike između muškarca i žene i da život bude isti i za ženu i za muškarca. Hajde da počnemo tom borbom svako od sebe, da taj jedan jedini kratki život koji imamo, učinimo boljim i da uradimo sve što je u našoj moći da dođemo do tog kvaliteta, da ne vraćamo „točak civilizacije“ unazad.
Žene – ljekarke su i danas neravnopravne u poređenju sa muškarcima- ljekarima
-Pogledajte koliko imate poznatih žena-hirurga i muškaraca-hirurga, nisu tu žene nesposobnije, manje obrazovane ili manje vješte, ali je njihova pozicija takva. Kada sam počela prije 40 godina da radim kao ginekološkinja, veliki broj žena nije želio da ih pregleda žena, jer su imale povjerenja samo u muškarca-ljekara. To je isto nešto što ne treba da određujemo prema polu, dobar je i ginekolog, dobra je i ginekološkinja, to zavisi od transfera, kako kome odgovara, ali je to bilo neprepoznato. Smatralo se da samo muškarac može da operiše, da može da porodi, da je samo on sposoban za to.
Sve se ovo odražva i na plate- nije to zakonski rečeno da će žene u Srbiji, Crnoj Gori imati pet posto manju platu, ali, stvaranjem atmosfere, položaja, mjesta, sve to se vrlo jasno odvojilo, na neki način su muškarcima olakšali uspon u karijeri- da bi postigla jednu istu star, žena mora da pređe šest stepenica, a muškarac dvije, poručuje dr Fazlagić u trazgovoru za Boka News.
Projektom „Veličanstvena“ promoviše HPV vakcinu
– Po smrtnosti od raka grlića materice Crna Gora, Moldavija i Srbija, su prve u Evropi. Tu bolest izaziva HPV virus ,a mi imamo vakcinu i to može da postane prošlost, ali moramo malo objasniti ljudima koliko je važno ženama da imaju preventivnu medicinsku zaštitu. Osnovale smo Udruženje „Veličanstvene“ da bismo pričale o tome. Veliki je uticaj neznanja o karcinomu raka grlića materice – zato moramo da obrazujemo nove generacije, da im pričamo iskreno o tome kako nastaju bolesti, kako se rješavaju problemi, obrazovanje je ključ svega.
Danas u 21. vijeku internet je svima dostupan i svako ko želi može da se obrazuje u određenoj oblasti, naše škole bi trebalo da mladima pružaju više znanja u svim domenima nauke, da bi nam život bio kvalitetniji i bolji, zaključuje doktorka Amira.
/Mirjana D.Popović/
