U okviru sedmog Festivala „Ćirilicom“, sinoć je na platou ispred Citadele u budvanskom Starom gradu upriličena promocija knjige „Čudotvorna Ikona Budvanska Gospa (Madona in Punta)“, koju su objavili JU Muzeji i galerije Budve i JU Narodna biblioteka Budve pod pokroviteljstvom Turističke organizacije opštine Budva u ediciji „Enheleja“.
Riječ je o knjizi koja je objavljena namjenski za Festival „Ćirilicom“ u novopokrenutoj ediciji u kojoj se tretiraju priče o Budvi, a koja je prevashodno namijenjena omladini, ali i svima ostalima.
Tekstopisci ove publikacije, prve takve vrste, koja je koncipirana kao priručnik za djecu i omladinu, su Marinko Lugonja, Marko Kentera i Zoran Mujbegović, uz stručnu pomoć i podršku mr Lucije Đurašković.
U programu su učestvovali: mr Lucija Đurašković, doc. Dr Predrag Zenović i Marinko Lugonja.
Istoričarka umjetnosti, direktorica JU Muzeji i galerije Budve Lucija Đurašković pojasnila je da ikona nije samo obična slika, te da je svaka ikona sveta i predstavlja i molitveni predmet.
Kako je napomenula, Bogorodica je svetica nad svim svetim, najznačajnija svetiteljka, jer je rodila Gospoda Isusa Hrista i na Efeškom saboru 431. ona je zvanično proglašena za Bogorodicu.
„Prve hrišćanske predstave Bogorodice datiraju iz 2. vijeka nove ere i nalaze se skrivene u rimskim katakombama na prostoru istočnog Mediterana. Prve ikone je izobrazio apostol Luka, a on je uradio i prva tri tipa Bogorodice, iz kojih proističu i brojni drugi tipovi. Postoji preko 800 tipova Bogorodice za koje se kaže da predstavljaju zvijezde na nebu. Osnovna tri tipa za koje se vjeruje da ih je radio upravo apostol Luka su Bogorodica Oranta (Bogorodica Molitvenica), tip koji se najčešće prikazuje u apsidalnom dijelu crkava, a postoje najznačajnija dva tipa koja proističu iz ove ikonografske predstave. Prvi je Bogorodica Širšaja Nebes i Bogorodica Znamenja, sa Hristom mladencom koji se predstavlja ispred nje same, dok ona u molitvenom položaju širi ruke. Drugi popularan tip je Bogorodica Eleusa, tip Bogorodice milostive ili nježne koji je predstavlja kao majku koja pokazuje svu svoju nježnost prema sinu, Gospodu Isusu Hristu. Ovaj tip Bogorodice Eleuse je vrlo rasprostranjen, a najpoznatija ikona tog tipa je upravo ruska ikona Vladimirske Bogorodice iz 12. vijeka. Kod nas imamo takođe zanimljive ikone koje su na neki način i čudotvorne – ikonu Bogorodice Strasne u manastiru Praskvica iz 17. vijeka i Bogorodicu Savinsku iz istog perioda. Treći tip je najzastupljeniji, posebno kada je riječ o prestonim ikonama. Na lijevoj strani ikonostasa, pored carskih dveri obično se nalazi Bogorodica tipa Odigitrije i tom tipu upravo pripada i Budvanska Gospa. To je tip Bogorodice gdje Bogorodica sjedi praktično na prijestolu i pridržava u krilu Hrista koji sa desnom rukom blagosilja, a u lijevoj drži svitak. Taj tip Bogorodice je takođe vrlo ranog porijekla, čak iz ranohrišćanskog perioda“, kazala je Đurašković.
Ona je istakla da je Budvanska Gospa jedna od najznačajnih relikvija i kulturnih dobara grada Budve. Osvrnula se i na dvije priče o njenom dolasku u Budvu, ali i na posebnu davnašnju vezu stanovnika ovog podneblja sa kultom Presvete Bogorodice.
„Jedna priča se vezuje za predanje da je ona poklon manastira Bogorodice Ratačke, to je takođe benediktinski manastir, kao što je i naš manastir Bogorodica na rtu. Pretpostavlja se, da u tom smislu, ona potiče iz 12 vijeka. Međutim, ima i istraživača koji tvrde, a ja sam bliže pri tome, da ona predstavlja rad škole grčkih slikara koja se nalazila u Kotoru i koja je bila aktivna tokom 14. i početkom 15. vijeka. Ako je sam manastir podignut 840, postoji legenda da su ikonu donijeli monasi duge kose i brade i da su je postavili sa dvije svijeće na rtu, kako bi provjerili da li je stanovništvo Budve hrišćansko. Stanovnici Budve su tada shvatili da je to jedno specijalno znamenje koje ima svoje posebno značenje i na tom mjestu su podigli crkvu i posvetili je Bogorodici. Tom prilikom su i sami benediktinci došli u grad, a sama crkva postala je i manastir. Pretpostavlja se da su ti monasi došli iz Španije, iz svetilišta Madona Nera, iz manastira koji se nalazi u blizini Barselone. Ono što je značajno reći je i to da je Bogorodica štitila ovaj grad od svih nedaća, od kuge, nesreća na moru, pa čak i zemljotresa. Kuga stvarno nikad nije ušla u grad, bez obzira što se stanovništvo miješalo u luci sa trgovcima. Takođe, zanimljivo je da i pri zadnjem zemljotresu iz 1979. godine u Budvi nije bilo žrtava. Kada je riječ o prvim ikonama koje potiču od Svetog Luke, poznato je da su danas sačuvane tri ili četiri ikone“, navela je Đurašković, koja je u svom izlaganju takođe podsjetila da se na Cetinju čuva ikona Bogorodice Filermose, za koju se smatra da je jedna od četiri ikone koje je naslikao Sveti apostol Luka.
O značaju knjige o Budvanskoj Gospi govorio je i doc. Dr Predrag Zenović, predsjednik Savjeta za kulturu Opštine Budva i profesor političkih nauka na Humanističkim studijama na Univerzitetu Donja Gorica. Zenović je ocijenio da monografije koje se bave kulturnom, a posebnom vjerskom i religijskom baštinom na ovom prostoru nisu imale toliko veliku zastupljenost, te ocijenio da su one važne i dobre. Kako je kazao, kulturološko tumačenje je veoma važno, ono može paralelno da egzistira sa teološkim tumačenjem i može da obogaćuje jedan prostor i način na koji ljudi razumiju tradiciju i svoju prošlost.
„Budva je zapravo jedno poprište kulturno-civilizacijskih slojeva i predstavlja veliki grad-muzej koji obiluje objektima kulturne baštine. Pored nas se nalazi Ranohrišćanska bazilika koja upućuje da je Budva, koliko god je bila mali grad, istovremeno, u jednom istorijskom periodu, bila i važan kulturni i religijski centar, budući da ovakva bazilika nije mogla postojati u bilo kojem gradu. U tom smislu, čestitke za hrabar poduhvat, posebno za temu kojom se bavi, jer ja ta priča važna iz vjerske dimenzije, ali i zbog toga što je tema žena. Čini mi se da nas ovakva tumačenja uvijek pozivaju na naučne rasprave koje se vode u okviru velikih religija, mariološke rasprave koje polaze od toga kako se i na koji način predstavlja u umjetnosti Bogorodica i kakav je njen značaj u tom cijelom religijskom kosmosu koji je ispisan Starim i Novim zavjetom. Ovakve knjige su jedna fantastična popularizacija, prikaz, svedena istorijska perspektiva, ali uz jako puno detalja o zaista bogatoj tradiciji grada Budve. Meni je posebno bilo interesantno pitanje koji pogled hrišćanstvo, kao monoteistička religija, ima na ženu, budući da, čini mi se, i neke savremene interpretacije daju prikaz i sliku da je Bogorodica stvarateljka svijeta i pozivaju nas na univerzalna pitanja o mjestu i važnosti žene u univerzumu kojem pripadamo.
Sa druge strane, ovakve teme obično imaju teološka i ikonološka pitanja, o kojima je gospođa Đurašković fascinantno govorila. Ova publikacija ima i vrlo zanimljiv likovni i grafički prikaz u vidu slika koje prate tekst. Sigurno je to velika zasluga gospodina Lugonje, koji je svojim kreativnim darom dao jednu potpuno drugačiju perspektivu, vrlo sličnu onoj koju imaju velike izdavačke kuće. Velike enciklopedije poput Larusove upravo se danas na takav način i proizvode, kao knjige koje mogu biti vrlo zanimljive i mlađoj populaciji. Publikacija je negdje i predviđena da bude pomoćno nastavno sredstvo za učenike osnovnih i srednjih škola Budve i Boke“, kazao je Zenović.
Umjetnički direktor agencije „Stvaralište“, koja je potpisnik ilustracija u knjizi, Marinko Lugonja, jedan od tekstopisaca, kazao je da je blagoslov ove knjige upravo njena blagodat koju daje cijeloj Budvi.
„Sama Budvanska gospa nije cilj, ona je praktično blagoslov ove knjige. Mi smo u stvari predstavili jednu istoriju Budve koja je na neki način sakrivena, ali je uvijek bila u njenom zagrljaju i toplini. Cjeline su takve da daju jedan pregled koji je uvijek obojen blagoslovom Bogorodice. Mi smo još od 2005. godine u ovoj temi i to je jedan veliki projekat. Kroz ranije monografije ušli smo u saznanje šta je smisao ovog grada. Ono nam možda ne rješava sudbinu, ali nam sigurno čini život ljepšim. Mislim da je ova knjiga bila neophodna mlađim generacijama da znaju da pored sebe imaju toliko značajnu ljubav, koncentrisanu i materijalizovanu na ovoj ikoni. Ja sam zahvalan Budvanima što sam dobio priliku da budem dio toga. Posljednjih osam mjeseci proučavamo nove detalje o samoj ikoni. Najveći problem kao autorima bio nam je da sačuvamo autentičnost poznatih detalja, da bi mogli da uđemo u emociju ljudi koje je ova ikona spasavala. Ono što mi treba da prenesemo budućim generacijama jeste emocija ushićenja i nade koju ova ikona pruža. Mi smo imali sreću da smo knjigu obojili sa lijepim anegdotama. Nadam se da će ovo štivo svaki Budvanin pokazati svom djetetu“, istakao je Lugonja.
Razgovor je moderirala Stanka Rađenović Stanojević iz Narodne biblioteke Budve, a veče muzički upotpunio ruski bariton Aleksandar Korenkov koji je izveo ariju „Ave Marija“ u čast Presvetoj Bogorodici.
Sedmi Festival „Ćirilicom“ biće nastavljen večeras od 21 čas na sceni između crkava premijernim izvođenjem predstave „Brod“. Predstava govori o braći Visarionu i Stefanu Mitrovom, a rađena je u povodu 200 godina od njihovih rođenja, u produkciji Crnogorskog narodnog pozorišta i Narodne biblioteke Budve.
Festival je na programu do 13. septembra, u organizaciji Narodne biblioteke Budve i udruženja izdavača i knjižara Crne Gore, a uz pokroviteljstvo Turističke organizacije opštine Budva.
