Programom “Eho-festivala” završen je Drugi Festival etnološkog filma – RISAN 2023 koji je trajao od 1. do 5. septembra na više lokacija u Boki kotorskoj. Ovaj Festival održan u organizaciji NVO ”Medaur” Risan – Društva za njegovanje kulturne baštine Risna, a pod pokroviteljstvom Opštine Kotor.
Ovogodišnje izdanje je bilo revijalnog i tematskog karaktera, a prikazano je sedam filmova u selekciji reditelja Vladimira Perovića. Tema festivala je bila patrijarhalnost / patrijarhalizam, pa je i njegov odabir obuhvatio širok spektar etnografskih filmskih tema u istraživanju položaja žena i njihove uloge u društvu u različitim sredinama. Ono što smo nastojali da postignemo jeste da publici približimo fenomen patrijarhata i da na neki način ukažemo na to da je on i dalje veoma zastupljen kako u savremenim i modernim zajednicama, tako i u onim manje razvijenim. Iako se teme filmova bave konkretnim primjerima položaja žena u određenoj zajednici, za većinu možemo reći da prevazilaze granice društva o kojem govore. Problemi žena sa kojima se one susreću u okviru svojih društvenih zajednica koje smo vidjeli na filmovima, možemo reći da su isti ili slični problemi koje tište brojne žene u različitim krajevima svijeta.
U okviru cenralnog programa koji se odvijao tokom dvije festivalske večeri, 1. i 2. septembra, mnogobrojna publika u dvorištu palate Ivelić u Risnu, imala je priliku da pogleda filmove: PROZOR crnogorskog reditelja Živka Nikolića (1976), MOJA PRIRODA Paule Čenaj iz Albanije (2022), NEDOLIČNE Inese Hačatrjan iz Rusije (2021), film 228 turskih reditelja Deniz Šengil i Mazhar Jıldız (2018), SEKSUALNI ŽIVOT MOJE BAKE slovenačke rediteljke Urške Đukić, film Vladimira Perovića SIN (2000), kao i DO-MUŽ Ganeša Pandaja iz Nepala (2022).
Nedjelja, 3. septembar, bila je rezervisana za prateći program. U jutarnjim časovima u ulici Gabela u Risnu održano je predavanje pod nazivom ,,Uticaj patrijarhata na brak – ljubavne i manje ljubavne priče žena sa Balkana” dr Vesne Delić, etnološkinje i antropološkinje iz Podgorice. Uz brojne konkretne primjere patrijarhalnog modela ponašanja dr Delić je konstatovala da je neophodno stalno podsjećati da je patrijarhat i dalje ukorijenjen duboko u socio-kulturne sisteme naroda sa Balkana, ali kao što smo kroz filomove vidjeli, i u sistemima naroda cijelog svijeta. ,,Iako su se tradicija, kulturne, socijalne i ekonomske prilike veoma promjenile, žena je u društvu i samim tim i u braku i dalje podređena muškarcima”, mišljenja je Delić.
Istog dana promovisana je knjiga ,,Kad je ponta bila mala” Ive Malešević na Rusovoj ponti u risanskom naselju Carine. O knjizi su, pored autorke, govorili i: profesor književnosti Neven Staničić, selektor Perović, kao i ilustrator izdanja Vuk Bojanić.
Perović ja prisutnima kazao da je riječ o zbirci koju čini vijenac priča o odrastanju, o ispovjedničkoj, stvarnosnoj, dnevničkoj prozi, tj. o pričama koje imaju elemente fikcije i stvarnost koja se dešavala oko ove i drugih ponti. ,,Obuhvata sve nedoumice sa tog puta, sa velikim ispitivanjem šta mogu, a šta ne mogu, gdje sam pogriješila i kako dalje, sa velikom količinom iskrenosti i spremnosti da se nešto lično podjeli. Ponta je samo metafora za odrastanje”, kaže Perović. Autorka je istakla da je na knjizi radila dvije godine u trenutku kada je imala vremena da uradi nešto za sebe, a sve vrijeme joj je podstrek davao Vuk Bojanić, koji je autor ilustracija. ,,Neke priče su fikcija i samo su se fragmenti nekada i negdje desili, uronjene su u neki kontekst, a neke sam zamišljala da će se desiti u budućnosti”, navodi Malešević. Vuk Bojanić mišljenja je da knjiga predstavlja autobiografiju, prošaranu nekim njegovim reagovanjima. O knjizi je svoj osvrt dao i Neven Staničić koji je kazao da knjiga predstavlja divnu priču o Risnu, prvoj risanskoj urbanizaciji i vezi Risna s morem. ,,Priče kolokvijalno vrlo oprezno i bogato barataju i sa još jednim činiocem pisane ili izgovorene riječi, dijalektom. Iva koristi bokeljske izraze i dijalekte na veoma diskretan ali orginalan način koji pobuđuju emociju”, zaključio je Staničić.
U dijelu programa pod nazivom ,,Eho-festivala” 4. i 5. septembra upriličena su gostovanja sa projekcijama odabranih filmova na više lokacija, za štićenike Doma starih ”Grabovac” Risan, kao i za publiku u Zagori u Grblju i u parohijskom domu na Dragalju. Ovim segmentom željeli smo da filmska ostvarenja ovogodišnjeg izdanja dođu i do najudaljenije publike, ispunjavajući time jednu od misija festivala, a to je decentralizacija kulturnih dešavanja.
Prijatelji festivala: Turistička organizacija Kotor, Filmski centar Crne Gore, NU ”Organizacija žena” Risan, JU OŠ ”Veljko Drobnjaković” Risan, JU Dom starih ”Grabovac” Risan, Mjesna zajednica Risan, Mjesna zajednica Gornje Krivošije i Mjesna zajednica Savina.
Drago nam je što je i ovu godinu FEF Risan okupio veliki broj posjetioca, kako u Risnu, tako i na gostujućim lokacijama. Zhvaljujemo se publici i na spremnosti na interakciju nakon čega, vjerujemo, da smo svi zajedno bogatiji za neka nova saznanja, ali i da smo zajedno poslali pozitivnu poruku o važnosti podsticanja rodne ravnopravnosti kao osnovnog ljudskog prava.
