„Ljubav jeste naša najveća moć, najsnažnija moć dva tijela, a jedne duše. Bez ljubavi, žena ne može da funkcioniše“,ustvrdila je Marina Stanišić na sinoćnjoj promociji njenog romana Dugin akvarel. Marina piše o ljubavi, vjernosti, toleranciji prema porodici, prvenstveno kako ih doživljava bokeška žena
„Dugin akvarel“ donosi hercegnovsku storiju o životu Lidije Liće Tomić, a autorka je ispisuje, prema riječima recenzentkinje mr Gordane Porobić Krcunović „s poštovanjem i s mjerom koja svima ostavlja mogućnost da budu ono što jesu“.
“Lidija Lića Tomić – Ilić nakon četvorogodišnjih studija Fakulteta za političke nauke, odsjeka za socijalni rad, postala diplomirani socijalni radnik. U svom poslu je bila izuzetno temeljna. Oduvijek je znala da odgovori svakom izazovu, sa puno empatije prema ljudima koji nisu mogli da ostvare svoje osnovne potrebe, prinuđeni da se pokoravaju tuđim odlukama. Možda i važnije od toga, nosila je teret vlastitog, gorkog iskustva”. To je prvi susret čitaoca sa junakinjom romana Dugin akvarel – a slijede njena životna gorka iskustva, pa priča o ljubavi i ja hoću da vjerujem, poslije svega srećan rasplet, a priča je naglašavam – istinita. kazala je novinarka Vitka Vujnović.
Ispričati pošteno i iskreno jednu životnu priču je najteže, konstatovala je autorka.
„Lića je moja starija prijateljica iz škole kojoj sam se divila, ne samo ja nego i moje drugarice iz razreda. Bila je jako nadarena i harizmatična. Viđali smo je u osnovnoj, potom malo manje kada je prešla u Gmnaziju, a onda je više nismo sretali. Saznali smo da je razlog njen odlazak na školovanje u Dubrovnik. Od tada, pa do prošle godine ništa nismo znali o njoj. Njen život je nesvakidašnja priča i zato me je privukla“, ispričala je autorka.
U Marininom romanu svaka riječ je tri puta mjerena, pa tek onda zapisana, i opet provjeravana. “Marina namjerno izostavlja dublju psihoanalizu likova, daje njihove kroki portrete ali dovoljne za cjelovitu sliku”, primjećuje Porobić Krcunović.
“Samo takav postupak omogućio je da budem objektivna , nepristrasna, da ne biram stranu koju ću podržati, već sve ocjene ostavljam sudu čitalaca”, ističe Marina.
I u najnovijem romanu, potrudila se da sačuva dio jezičkog bogatstva, ovog puta dubrovačkog podneblja koji je pun romanizama, sličan bokeškom, ali se i jedan i drugi nažalost gube i zaboravljaju.
Marina A. Stanišić diplomirani je filolog (engleski i italijanski jezik). Objavila je dvije knjige iz oblasti tradicije i običaja u sprezi sa gastronomijom: Gulozece iz bokeškog kuvara i (2011), Gulozece iz bokeškog kuvara II (2013). Hercegnovski rječnik romanizama (2018), priredila je i objavila s ciljem očuvanja govora sjeverozapadne Boke Kotorske, hercegnovske regije. U vrijeme Praznika mimoze uspješno je (2021) promovisan roman Bokeška brojanica, nostalgično svjedočenje o stamenim, otmenim bokeškim ženama, uzvišenim ljubavima, običajima, govoru.
/S.Kosić/
