Dok su izbori za predsjednika/cu Crne Gore prošli u standardnom tonu sa više neregularnosti i sedam nametnutih opcija između kojih su građani/ke primorani da biraju jednu, izborni proces je dobio svog konkruenta.
U malom naselju Sveta Vrača, u Kotoru, su održani prvi demokratski izbori za predsjednika/cu tog okruga. Kandidati su nastupili sa iskrenim sloganima, poput: „Časti me!“ i „Da živimo gore!“, a brojne komšije su svojim izlaskom potvrdili legitimitet izbora. Svaki od pojedinačnih članova je poručio jedno: „ako mene izaberete – neće se promijeniti apsolutno ništa“, te napravio pravi demokratski iskorak u crnogorskoj politici. Iskrenost kao politika je ušla na mala vrata.
Na listi postoje četiri kandidata, a građani/ke Svete Vrače uživaju pravo da sami na petom mjestu dodaju osobu koju favorizuju, te time niko ne mora da glasa zapušenog nosa. Glasanje je omogućeno i maloljetnim sugrađanima, jer izborna komisija ne želi da ičiji glas ućutkuje. Šta više, da demokratija bude inkluzivnija, DICK (Dubovska Izborna Centralna Komisija) Svete Vrače je omogućio glasanje i ljudima koji nisu iz tog naselja, pod uslovom da donesu pet piva i fiskalni račun.
I dok ste na izbore za predsjednika Crne Gore imali sunovrat značenja đe birate između pomiritelja koji su nacionalisti, patriota koji su učestovali u masovnoj privatizaciji, centra koji je desničarski, influensera koji nema influence, eventualnih opcije koje bi zaokružili zbog posvećenosti, ali opet malo sumnjate; na Svetoj Vrači ste mogli glasate za onoga kome vjerujete i kojem s ponosom dajete svoj glas. Sve uz znanje da će i njemu/njoj, a i vama biti isto. Možda nije idealno, jer bi bilo super da vama bude bolje, ali makar znate da zaokruživanjem niste potpisali samo još jednu svijetlu budućnost foteljaša.
Umjesto ispraznih fraza koje su spakovane u narative, koji su kasnije spakovani u ljude, mnogo agencija i (s)avetnika; stanovnici ovog kotorskog naselja dobili su malo iskrenosti i autentičnosti.
Na izbornom mjestu je jasno istaknuta crnogorska zastava, te nije bilo obilježja drugih država, iako se za zastavu Svete Vrače spekuliše da previše podsjeća na kubansku. Zli jezici su nagađali da je to podsvjesna poruka za one glasače koji su obojeni bojama trobojke. Ipak, od DICK-a Sv Vrače, ali i samih kandidata, sam eksluzivno saznao jedno: To je zastave Kraljevine Svete Vrače, koja se sada transformiše u predsjedničku demokratiju – Viva la revolucion.
Čekamo svetovračevskog Čea.
Istini za volju, bilo je i spornih momenata, poput okretanja nedužnog ubijenog bića na ražnju, ali DICK Sv Vrače mi je na toj primjedbi odgovorio da “kada je mogao DF da vrti prase ispred skupštine, možemo i mi na livadu!”.
Bilo kako bilo, momci i đevojke Svete Vrače su prvo otišli na predsjedničke izbore, pa onda na ove prave. Ispoštovana je građanska dužnost, dok su se istovremeno borili za istu budućnost.
Strpljivo očekujemo drugi krug izbora, a budućem predsjedniku želim puno sreće u nepreuzimanju odgovornosti i proceduralnoj funkciji koja je više pitanje prestiža nego uticaja. Isto želim i komšijama sa Svete Vrače!
Za CdM piše Dušan Pajović
(Mišljenja i stavovi autora kolumni nisu nužno stavovi redakcije CdM-a)
