Ljepota krajolika u spoju planine i mora
Staza “Ronald Brown” poviše Cavtata bila je za članove PD “Vjeverica” iz Kotora pravo otkriće – s obzirom da obično hodaju manje-više poznatim rutama u Crnoj Gori, ova tura u Hrvatskoj je potvrdila koliko su kameniti obalski predjeli u Boki kotorskoj i Dubrovačkoj regiji, pa i cijeloj Dalmaciji ambijentalno i kulturološki bliski i slični, a opet, različiti, specifični, neponovljivi. U jedinstvenu ljepotu predjela i ruralnoga krajolika planinari/ke uvjerili su se hodom od Oboda, gdje su parkirali auta, starom austrougarskom stazom preko Veljeg Dola, Stražišća na 701 mnv, gdje se nalazi i spomenik Ronaldu Brawnu, bivšem sekretaru za trgovinu SAD-a i članovima njegove delegacije, koji su na ovom mjestu poginuili 1996. godine u avionskoj nesreći. Kružnom stazom preko Jasenica napravili su „prsten“ oko brda, da bi se potom preko Gornjeg Oboda priključili ponovo na stazu koja vodi put Cavtata. Za pet ura hoda prešli su oko 14 kilometara, sa visinskim varijacijama od oko 800m ukupnog uspona. Pri spustu ih je “uhvatila“ kišica, ali su oni bili spremni i na to – izvukli su kabanice iz ruksaka i polako nastavili hod prelijepom stazom obraslom rascvalim planinskim cvijećem- žalfijom, smiljem, kantarionom…
-Sviđa mi se ova staza zato što spaja planinu sa morem, obala je tako blizu, a opet, dovoljno daleko da možete da vidite razliku u izobilju biljnih vrsta, da uživate u čarima panorame akvatorijuma jadranske obale, da vidite Ćilipe, Dubrovnik, što je nesvakidašnji prizor za nas iz Herceg Novog, Kotora, kaže Jelena Repaja iz Herceg Novoga.
Ona je po profesiji personalni trener, bavi se svim sportskim aktivnostima i pronalazi zadovoljstvo kada može na bilo koji način kroz svoje znanje da pomogne drugim ljudima, bez obzira na godine, sportske sposobnosti i prethodna znanja. Prepoznavši te Jelenine kvalitete, članovi PD „Vjeverica“ su je izabrali za svog „klupskog trenera“. Pored toga, Jelena je odlična poznavateljka bilja, što je i razumljivo kad je odrasla uz oca, vrsnoga travara – Nenad Vukašinov iz Herceg Novog, prenio je ćerci ljubav za ljekovito bilje, a time i za prirodu.
Jelena je ove godine prvi put počela da trči, a nadahnuće su joj sugrađani Dubravka i Lazar Raići, koji su počeli da trče u svojoj sedmoj deceniji. Kaže da je kretanje, boravak u prirodi, jako bitno za mentalno zdravlje, koje utiče na naše fizičko zdravlja, jedno ide uz drugo. Svakoga dana šeta minimum sat ipo vremena, a kada se priprema za trku, onda po tri puta sedmično trči, diže tegove, a pored toga radi vježbe za istezanje i korekciju.
-Poželjela sam da trčim inače volim da dižem tegove, tu se i pronalazim (moj rekord je 120 kilograma) ali se ne takmičim. Osnovala sam Fitnes centar „Body by Jeli“ (instagram: bodyby_jeli.), volim prirodu, te sam zaključila da je idealna prilika da mjesta koja bih željela da posjetim, gdje nikada nisam bila, da ih upoznam kroz trčanje i da se povežem sa ljudima. Mostarski polumaratan je bio prvi, bilo je divno, zatim sam bila u Irskoj (gdje živi moja sestra) i tamo sam trčala „Killarney run“, gdje sam se prilično dobro plasirala, s obzirom da sam početnica, zadovoljna sam. Želja mi je da pretrčim Kineski zid iduće godine, a zakazala sam polumaraton u Sloveniji, 23. oktobra u Ljubljani, kaže Jelena.
Kantarion, bokvica, čičak…
-Od oca sam naučila da za liječenje raznih vrsta zdravstvenih problema uglavnom uglavnom upotrebljavam kantarion- bogorodičinu travu. Što se tiče povreda prilikom hoda, uboja na nogama- bokvica je neprikosnovena, imamo je u dvorištu. Ona je nevjerovatno ljekovita, kao i čičkov list, koji raste kao korov. Čičak ima veliki list, zauzima ogroman prostor i većina ljudi ga čupa, da se ne širi, ali je izuzetno koristan u liječenju- na poleđini lista se stavi ulje koje želite, ja stavljam kantarionovo, direktno obložite ranu i zavijete. Ništa drugo nije potrebno preko noći, ujutru situacija bude mnogo bolja, preporuka je Jelenina.
/M.D.Popović/
