Na hercegnovskoj pijaci nema puno tezgi sa proizvodima iz okolnih sela, iako Novljani najrađe biraju voće i povrće proizvedeno u zaleđu grada. Među najcjenjenijim su krompir i mrkva sa Vrbanja. To je mjesto na nadmorskoj visini od oko 1000 metara sa specifičnom klimom i zemljom pogodnom za uzgoj raznog povrća.
Porodica Radivoja Radovića među najuspješnijim je proizvodjačima krompira mrkve i cvekle, mada obradjuju tuđu zemlju. Sa 20 tak zakupljenih njiva godišnje dobiju 50-ak tona raznog povrća. Sve što proizvedu prodaju na hercegnovskoj pijaci. Zemlju obradjuje na Vrbanju i u Kruševicama, a u posljednjih nekoliko godina bave se i proizvodnjom organske hrane u selu Trebesin.
Porodica živi od poljoprivrede, a od tih prihoda školovali su i djecu. Najstariji od trojice sinova – Milan radi zajedno sa roditeljima.
To je, kaže Zaga Radović “zadužena” za pijačnu prodaju, “težak i mukotrpan posao” , ali ističe da neće odustati, iako je razočarana činjenicom da kao proizvodjači nemaju gotovo nikakvu pomoć Ministrstva ili Opštine, pa čak ni popust na zakup tezgi na pijaci.
Posljednjih godina krenuli su i u organsku proizvodnju. “ Poslije blitve i salate, sada sadimo paradajz i krastavce koje ćemo uskoro brati, a pomidore za mjesec. Iako je teško uzgojiti ove proizvode, ne odustajemo”, ističe Zaga. Na njenoj tezgi čiji zakup mjesečno plaća oko sto eura u ponudi je stari i mladi krompir, boranija , mladi luk, žućenica,…sve sa imanja na Vrbanju
Sadnja u selu Kruševice zavisiće od kiše. “Da je bilo sreće kada se gradio put , uz njegov trup bile bi postavljene vodovodne cijevi… ovako zavisimo od neba. Za sve koji se ozbiljno bave poljoprivredom, nezamisliv je uzgoj bez vode”, ističe Zaga uvjerena da bi zaleđe Herceg Novog bilo idealno za poljoprivredu da ima redovno vodosnabdjevanje.
Zagina tezga sa podorjenskim krompirom, lukom, cveklom i mrkvom tokom cijele godine ima svoje stalne mušterije. Ko jednom proba proizvode sa imanja njene porodice ne traži druge prodavce. Njen krompir i mrkva ne rijetko “završe” i u Beogradu. Osim kvalitetetom proizvoda Zaga plijeni srdačnošću i vedrim raspoloženjem.
Kaže da nije lako sijati tuđu zemlju. “Dobiješ ledinu, pa je urediš i zasiješ i počneš ubirati plodove, a onda vlasnik kaže da je odlučio da on počne da radi na zemlji koju si ti priveo namjeni…”
Iako bi kao registrovani poljoprivredni proizvođači trebalo da imaju pomoć resornog ministarstva i Opštine Herceg Novi, bar pri zakupu tezgi na zelenoj pijaci, od toga nema ništa.
“Obećanja predstavnika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede,bilo je na pretek, ali je realizacija u potpunosti izostala”, kaže Zaga i kao primjer ističe njihov projekat izgradnje suvog trapa za krtolu za koji je Ministarstvo obećalo sredstva, a onda na to zaboravilo. “Na kraju smo to sami finansirali i
zbog toga smo ogorčeni na ministarstvo poljoprivrede. Hoće li biti drugačije nakon ovih političkih promjena – vidjećemo”.
Zaga Radović podsjeća da se tokom pandemije Corona virusa potvrdilo koliko je važna poljprivreda i očekuje da resorno ministarstvo , nakon usvajanja budžeta pomogne proizvođačima hrane da održe i unaprijede njihova imanja i proizvodnju.
/S.Kosić/
