Pregovori Vlade i konzorcijuma koji čine češka kompanija Philibert.a.s. i kompanija Vile Oliva biznismena Žarka Rakčevića o zaključenju ugovora o prodaji 56,48 odsto akcijskog kapitala Instituta “Dr Simo Milošević” se nastavljaju najvjerovatnije u prvoj polovini septembra. Nesuglasice oko par pitanja postoje i nadamo se da će u pregovorima do kraju godine biti prevaziđene, kazao je Pobjedi suvlasnik Šajo grupe Žarko Rakčević.
Nesuglasice se, objasnio je, odnose na dio sporova koji nijesu bili u potpunosti prikazani u tenderskoj dokumentaciji, a za koje smatra da će postići dogovor. Ističe da u javnosti kruže razne spekulacije, uključujući i izjave Nebojše Medojevića, koje su daleko od istine.
“S obzirom na ranija loša iskustva sa potencijalnim kupcima Instituta, uvjeravam građane da nije riječ o off shore firmama, već o ozbiljnom kon zorcijumu”, rekao je Rakčević i podsjetio da se obavezuju da minimalnim ulaganjem od 28 miliona eura u infrastrukturu i unapređenjem ponude u narednih pet godina dovedu zdravstvene kapacitete na nivo od četiri, a Titovu vilu pet zvjezdica.
Istovremeno, zadržaće zdravstveni program za građane Crne Gore, kao i kvalitetne višeđecenijske ugovore i potpisati nove sa inostranim partnerima.
“Očekujem nastavak pregovora u prvoj polovini septembra i dogovor oko spornih stvari”, naglasio je Rakčević koji ističe da nemaju vremena, ni njegova kompanija ni češki partner, da se bave neistinama zlonamjernika.
NEISTINE
“Neistina je da ćemo tamo da radimo stanove za tržište. To nije naša namjera, a nije ni moguće planskom dokumentacijom, jer je prostornim planom taj prostor namijenjen isključivo za zdravstveni turizam. Druga priča je o nerealno niskoj prodajnoj vrijednosti, a pri čemu se ne postavlja pitanje zašto su propale prethodne četiri prodaje”, ističe Rakčević i dodaje da su u posljednjoj, petoj prodaji, odustale dvije velike kompanije koje su otkupile tendersku dokumentaciju.
“Kupujući Institut kupujete i 4,5 miliona duga, kratkoročnih i dugoročnih kreditnih obaveza i veliki broj sudskih sporova. Samo spor sa Jugobankom iz 1992. godine sa kamatama je 6,3 miliona eura, a realno može biti izgubljen. Jedan broj radnih sporova koji mogu nastati, a vezani su za period prije objavljivanja tendera, mogu biti višemilionski. Država insistira, po prvi put, da spor sa Jugobankom bude na teret kupca i mi smo to prihvatili. Ali dio sporova ili potencijalnih sporova nastalih prije zatvaranja transakcije nije prikazan i oko toga postoje različita viđenja. Za to treba postići dogovor”, rekao je Rakčević.
On objašnjava da je partneru iz Češke teško objasniti režim vlasništva, jer Institut trenutno ima pravo korišćenja, a ne svojine nad zemljištem.
“Razumijem kad neko misli da Institut ne treba privatizovati, ali je drugačije kad se plasiraju neozbiljne i neistinite tvrdnje”, naglasio je Rakčević i podsjetio da je indikativno i kolika je aktuelna i dugogodišnja vrijednost akcija te kompanije na berzi.
“Danas čitav Institut na Montenegroberzi vrijedi 10,4 miliona eura i nema nikakve trgovine akcijama ni za 27,5 eura. Vlada je svojih 56,48 odsto akcija nudila 46 eura po akciji”, kaže Rakčević, tvrdeći da su “neistine i gluposti da je kupovina Instituta dogovorena preko advokatske kancelarije Ane Đukanović, a uz dogovor Vučića, Đukanovića, braće Karić i drugih aktera svemirske zavjere”.
Napominje da je njihovom češkom partneru majka kompanija Cimex grupa do sada uspješno realizovala slične turističke poduhvate. Dio Cimex grupe je skoncentrisan na rehabilitacioni i zdravstveni turizam i kao lanac Orea posjeduju 13 hotela u Češkoj, od kojih su tri rehabilitaciona centra, te deset hotela uglavnom sa četiri zvjezdice, odnosno dvije hiljade soba i 4.100 ležaja.
“U Rekreaturs u Čanju se ništa nije ulagalo 30 godina i postalo je zastiđe. U kratkom roku smo, sa partnerima, uspjeli da 133 smještajne jedinice dovedemo sa jedne na četiri zvjezdice, kao i hotel „Zlatibor“ sa 95 soba osposobimo na kategoriju sa tri zvjezdice”, kazao je Rakčević.
Do sada je, tvrdi, uloženo 2,5 miliona i planiraju da do 1. maja 2020. godine sa operatorom TUI naprave rizort ,,Fun and Sun“i ulože još deset miliona. Poslije postojećeg pisma o namjerama će, ističe Rakčević, postpisati ugovor sa TUI na tri godine, koji će im obezbijediti 300.000 noćenja sa garantovanim godišnjim višemilionskim prometom.
“Nekad je ovdje bilo 900 soba, ali se dio ne može koristiti. Realno je da bude 500-600 soba i apartmana visoke kategorije, sa pratećim sadržajima. Za narednu sezonu biće spremno 350 smještajnih jedinica gdje bi TUI koristio do 300, a dvadesetak odsto bi bilo ostavljeno za druge partnere”, napomenuo je Rakčević.
On navodi da ovaj klub rizort sa TUI-em, može da “podigne” i repozicionira Čanj kao destinaciju koja je niskoplatežna i gdje sezona traje jedva 60 dana.
“Sa firmom smo kupili i velike probleme. Od neplaćenih dažbina Crnoj Gori i Srbiji, dobavljačima, doprinosa radnicima, taksa… Veći dio sistema smo stabilizovali, a planiramo da sve dugove izmirimo i postavimo firmu na zdrave noge”, kazao je Rakčević, koji smtra da je proteklih godina napravljen bolji poslovni ambijent i poreska politika, ali da u koncipiranju konkurentnog turističkog proizvoda treba prevazići biznis barijere.
PROBLEMI
“Teško je objasniti zabranu adaptacije objekata koji nisu pod posebnim režimom zaštite, kao što je slučaj sa „Bisernom obalom”, koja ima upotrebnu dozvolu i jednu zvjezdicu, ali je nebezbjedna. Zamjena trule bravarije ili ograde tretira se kao rekonstrukcija, što bi značilo da svako prilikom zamjene dotrajale bravarije treba da prođe kroz proceduru izrade tehničke dokumentacije, revizije prijave građenja, nadzora, tehničkog prijema i pribavljanja upotrebne dozvole. Ako su propisane kazne do 40 hiljada eura ako nemate lift ili rampu za lica sa smanjenom pokretljivošću, nije logično da imate opstrukciju u dobijanju dozvola za njihovu izgradnju “,ističe Rakčević.
Rakčević kaže da turističko naselje „Vile Oliva“ u Petrovcu posluje dobro.
“U odnosu na rekordnu 2018. godinu, imamo pet odsto manje noćenja, ali u finansijskom smislu realno ćemo biti na nivou prošle godine, jer smo prešli na sistem „all inclusive”. Gosti su nam Francuzi, Belgijanci, Skandinavci, Rusi i radimo od sredine aprila do sredine oktobra”, kazao je Rakčević.
Radna snaga problem
Rakčević ističe da je radna snaga problem, koji u turizmu i građevinarstvu postaje dramatičan.
“Visoka je stopa nezaposlenosti, ali i migracije. Ako se nastavi ovakav trend ugrozićemo razvoj ne samo turizma i građevinarstva, već čitave ekonomije. Istovremeno imamo nedostatak kvalifikovane radne snage, sa realnim primjenjivim znanjima, zbog čega smo mi bili prinuđeni da dovedemo četiri kuvara iz Meksika”, kazao je Rakčević.
On dodaje da podržava prijedlog predsjednika PKCG Vlastimira Golubovića da se prihvati hrvatski model „godišnjeg sezonca“, koji šest mjeseci prima punu zaradu, tri mjeseca mu poslodavac isplaćuje 60 odsto, a tri mjeseca država.
“Vjerujem da bi jedan broj naših građana prihvatio takav model, a to bi bilo dobro i za poslodavce i za ekonomiju države”, kazao je Rakčević, koji smatra da dio krivnje za ovakvu situaciju imaju poslodavci koji posluju u sivoj zoni, ali i država koja bi trebalo da postepeno smanji opterećenje na zarade sa 66 na ispod 50 procenata.
Kazao je da je u prethodnom mjesecu u Šajo grupi angažovano 365 ljudi, što stalno zaposlenih, što sezonaca.
