Turistička sezona na nivou Crne Gore daleko je od rekorda i nema mjesta euforiji, saopštio je suvlasnik Šajo grupe Žarko Rakčević i dodao da su hoteli mnogo bolje prošli nego privatni smještaj, restorani i ostali u lancu.
On je Pobjedi kazao da su dugogodišnji nagomilani problemi Instituta Simo Milošević uzrokovani su nedostatkom strategije, nebrigom i nedostatkom profesionalnog menadžmenta, jer tamo figuriraju “partijski vojnici”. Rakčević smatra i da bi stečaj bio najgore rješenje.
On je rekao da je u sektoru turizma potreban osmišljen, sistematičan pristup, znanje i upornost kako bi bili konkurentni sa turističkim proizvodom i servisom na međunarodnom tržištu.
– To je generalno gledano. S druge strane, naš sistem Montehos, grupacija unutar Šajo grupe koja se bavi turizmom i naši hoteli u datim okolnostima su imali dobru sezonu. Ovih sedmica u našim hotelima dnevno boravi 3,5 hiljada gostiju i očekujemo ove sezone 300.000 noćenja i solidan finansijski rezultat. Međutim, u odnosu na 2019. godinu, to je druga struktura gostiju. Generalno, kraća je sezona, niža platežna moć i drugačije navike i preferencije gostiju – objasnio je Rakčević.
On je precizirao da će se prometu po ključu prije korone 2019. godine primaći oni kojima su u hotelima dominantno Francuzi, Rusi i Skandinavci.
– Uprkos našoj želji za bržim povratkom na željena emitivna tržišta Zapadne i Sjeverne Evrope više je ograničavajućih faktora. Najizraženiji je dostupnost, jer je Crna Gora avio destinacija. Međutim, postoje i drugi ozbiljni problemi – naveo je Rakčević.
On je rekao da je uporedo sa tim procesima došlo do povećanja troškova, pogotovo hrane i pića, koji su drastično porasli od 2019. godine.
– U našim hotelima je all inclusive koncept i tu je još izraženiji problem nedostatka kvalifikovane radne snage. Taj će problem dodatno eskalirati i nadam se da će doći do konačnog sistemskog pozicioniranja instituta stalnih sezonaca o kojem se duže priča i za koji mislim da može donekle da ublaži problem nedostatka kadra i smanji nezaposlenost – kazao je Rakčević.
On je dodao da se susrijeću sa nedopustivim ponavljanjem incidenata i blamažom, izlivanjem fekalnih voda na plažama u Petrovcu, Bečićima i Čanju.
– Sigurno da ima i na drugim mikrolokalitetima u Crnoj Gori sličnih problema. Makar se taj problem može uz dobru volju i ne velike investicije riješiti u kratkom roku. Ne treba govoriti koliko takve pojave, koje su u nadležnosti lokalne uprave ili države, utiču na negativni imidž Crne Gore kao destinacije – naveo je Rakčević.
Ove godine su im gosti, kako je dodao, dominantno iz regiona, BiH, Srbije, Albanije, a od udaljenijih destinacija najviše imaju Poljaka, Čeha, Slovenaca, te u manjoj mjeri Francuza, Rusa, Ukrajinaca i Njemaca.
Što se tiče postsezone, očekuju solidan septembar, ali misli da će osim hotela ostali imati problem.
– Mislim da kod privatnog smještaja neće biti tako. Kasnila je sezona u privatnom smještaju i mislim da će postsezona isto biti daleko od očekivane. To je ono što saznajem iz razgovora sa kolegama koji rade u tom sektoru u Petrovcu, Čanju i Bečićima – kazao je Rakčević.
Vile Oliva su vlasnik 27,5% akcija Instituta i kao član Odbora direktora Instituta, on žali zbog situacije u kojoj se trenutno nalazi i smatra da treba da se hitno reaguje, jer je stečaj najgore rješenje.
– Ozbiljnost i dubina krize, obaveze i dugovi koje ima Institut nameću neophodnost radikalnog raskida sa dosadašnjim modelom upravljanja. To znači da umjesto partijskih namještenika Institut treba profesionalni menadžment. Potreban je osmišljen i realan biznis plan i sistematizacija radnih mjesta. Proteklih četiri godine sam član borda i nije bilo razumijevanja ni potrebne većine u odboru za naše prijedloge da dođe do profesionalizacije menadžmenta i da profesionalci upravljaju, budu izvršni direktori i vode Institut – rekao je Rakčević.
On je podsjetio da tokom otvorenog tenderskog procesa privatizacije nije prihvaćena ponuda češke kompanije Philibert i njihove grupacije da otkupe 56% državnih akcija.
– Naš biznis plan je predviđao ulaganje minimum 29 mil EUR u Institut. Imamo prilično iskustva u adaptaciji, rekonstrukciji i dovođenju hotela i objekata na nivo četiri zvjezdice. Poslije tri godine usljed inflacije naša revidirana ponuda za investicije je bila 35 mil EUR. Prihvatili smo sve obaveze i dugove Instituta, uključujući i onaj prema Jugobanci i sve radne sporove. Normalno, prihvatili smo da se za crnogorske građane obezbijedi do 100 hiljada pansion dana rehabilitacije i da Institut ostane u oblasti zdravstvenog turizma – kazao je Rakčević.
On je dodao da je to očigledno bilo neprihvatljivo u oba navrata za prodavca – državu.
– Sad je to prošlo vrijeme, propuštene su šanse, Institut je tu gdje jeste. Sa nastavkom ove logike i funkcionisanja, nažalost ide ka stečaju. Iskreno smatram da su usluge rehabilitacije koje Institut decenijama pruža crnogorskim građanima jedinstvene i nezamjenjive i tu treba mjeriti efekte po zdravlje nacije. Vjerujem da je svaka porodica u Crnoj Gori osjetila te dobrobiti i pozitivne efekte rehabilitacije i posvećenosti većine zaposlenih u Insititu – kazao je Rakčević.
