Slaba avio-povezanost Crne Gore je direktan udarac na turistički sektor i strane investicije, uz dodatno pogoršavanje ekonomskih prilika u zemlji, ocijenili su ekonomista Mirza Krnić i avio-analitičar Alen Šćuric.
Stručnjaci su kazali za Pobjedu da politizacija menadžerskih pozicija, brzopleta kadrovska rješenja i nedostatak kontinuiteta u vođenju aerodroma rezultirali su neefikasnim upravljanjem i propustima u dugoročnom planiranju.
Nasuprot tome, uspjeh aerodroma u Tirani jasno pokazuje kako strateška vizija i ulaganje u infrastrukturu mogu značajno unaprijediti ekonomsku situaciju.
Sagovornici Pobjede poručuju da Crna Gora mora hitno redefinisati svoje prioritete, investirati u avio-povezanost i unaprijediti infrastrukturu kako bi iskoristila svoje potencijale i ostala konkurentna u regionu. Bez jasne strategije i odlučnih koraka, zemlja će nastaviti da zaostaje za susjedima, sa dugoročnim negativnim posljedicama po njen ekonomski razvoj.
Crna Gora, 17. maja, na pragu ljeta, ima svega 30-ak dolaznih i isto toliko odlaznih letova s podgoričkog i tivatskog aerodroma. S druge strane, Tirana svakodnevno ima više od 120 odlaznih i 120 dolaznih letova. Kompanija Wizz Air je posljednje tri godine uložila više od 1,3 milijarde EUR u albansku avio-industriju. Oni su, zbog porasta posla u Tirani, zaposlili oko 500 članova posade.
Sa aerodroma “Majka Tereza” u Tirani prošle godine poletjelo je oko 53 hiljade putnika iz Crne Gore, a do aprila ove godine 20 hiljada, potvrdio je medijima operativni direktor aerodroma u Tirani Pjervitorio Farabi. Vazdušna luka u albanskoj prijestonici u prvom kvartalu ove godine najbolje je poslovala u regionu. Sa aerodroma je, samo do aprila ove godine, poletjelo gotovo 1,6 miliona putnika, što je rekord među državama u okruženju.
Krnić, ekonomista iz Preokreta, kazao je da je razvijenost aerodroma u Tirani prilika za turističku privredu Albanije koja je u razvoju posljednjih godina.
„Da se razumijemo, želim našim komšijama sve najbolje. Oni su pokazali da promišljenim i istrajnim radom možete mnogo toga mijenjati. U tom smislu možemo učiti od njih. Uz to, moram reći i da je njihova država pokazala mnogo više senzibiliteta za njihov razvoj, od naše prema našim vazdušnim lukama. Naš problem smo sami napravili“, rekao je Krnić.
On je naveo da je godinama jasno da menadžmenti Aerodroma Crne Gore ne uspijevaju da razviju potencijale, a da su partije kadriranjem i ubrzanim rotacijama, te brzopletim odlukama, učinile sistem takvim da ljudi i kompanije biraju alternativne vazdušne luke.
„Naravno, tu je i momenat prenatrpanosti administracije, a malo ulaganja u neposredni izvršni kadar“, smatra Krnić.
Rezultat toga je, prema njegovim riječima, mnogo slabija povezanost, nego što je mogla biti, a to automatski znači i nepovoljan input, posebno za visokoplatežnu turističku klijentelu.
Šćuric je rekao za Pobjedu da se Crna Gora, u odnosu na susjedne zemlje, koje imaju bolje avio-povezivanje, kotira jako loše.
„Tirana je prije kovida-19 bila manji aeorodrom od Zagreba, a danas sustiže Beograd. Ona ima skoro pet puta više putnika, nego Podgorica. Razlika je u nekih šest miliona putnika. Dubrovnik je takođe bitno veći od Podgorice i Tivta. Ove dvije zračne luke oduzimaju jako puno putnika crnogorskim aerodromima. Nešto putnika istočne Crne Gore oduzimaju Priština i Skoplje, a sjeverne Crne Gore oduzima Sarajevo“, rekao je Šćuric.
Crna Gora sada plaća Ryanair, Wizz Air i Easy Jet da lete, a Šćuric postavlja pitanje zašto onda ne bi plaćala i svog nacionalnog prevoznika.
„Nije li to logičnije? Ako Crna Gora ne uvede ovaj PSO, Er Montenegro će i dalje morati “rezati” letove zimi, a Crna Gora će i dalje imati tragično lošu povezanost“, poručio je Šćuric.
On je naveo da konkurencija iz drugih zemalja sa boljom avio-povezanošću utiče na smanjenje turističkog prometa u Crnoj Gori.
„U prvom redu oduzimanjem turista. I tu glavnu ulogu igraju daleko jači Tirana i Dubrovnik, koji su jaki aerodromi i ekstremno jaka turistička središta, daleko jača od Crne Gore. No, ovi aerodromi oduzimaju i druge putnike koji su njihovi korisnici, a ne aerodroma Crne Gore“, objasnio je Šćuric.
Osim toga, ograničena avio-dostupnost utiče i na strane investicije u turistički sektor Crne Gore.
Njegove preporuke su da u Crnoj Gori, u prvom redu, država mora korijenito promijeniti odnos prema vazdušnom saobraćaju, posebno zimi.
„Država mora subvencionisati Air Montenegro zimi. Ljeti Air Montenegro dobro funkcioniše i stvara novac. Broj letova će ove godine biti vrlo blizu broja letova Montenegro Airlinesa iz 2019. Kompanija ima 13 redovnih linija iz Podgorice i sedam redovnih linija iz Tivta, dakle 20 redovnih linija ljeti, te još niz čartera“, rekao je Šćuric.
On je naveo da kompanija zimi ima izuzetno skroman broj letova. Tek sedam letova sedmično za Beograd i pet za Istanbul iz Tivta, te iz Podgorice 14 sedmičnih letova za Beograd, tri za Istanbul, dva za Rim i dva za Cirih. Ukupno 36 nedjeljno letova, što je premalo.
„I sad se postavlja pitanje – što čeka Crna Gora. Budimo realni, Air Montenegro mora poslovati finansijski pozitivno. Jer ne može očekivati pomoć Crne Gore. I zato zimi “opako reže” svoje letove“, naveo je Šćuric.
Prema njegovim riječima, bez svakodnevne veze sa nekim hubom, povezanost Crne Gore ne postoji. Tu Beograd nikako nije dostatna opcija, a Austrian i Turkish nikako nijesu dovoljni za potrebe Crne Gore.
Takođe smatra i da Crna Gora mora zimi finansirati bar dva dnevna leta iz Tivta za Beograd radnim danom – jedan odmah zorom i drugi povratak prije sumraka, kako bi putnici mogli ostvariti niz konekcija u Beogradu, te otići u Beograd isti dan i vratiti se naveče.
Predsjednik Crnogorskog udruženja poslodavaca, Vasilije Kostić, kazao je da putovanjem iz Tirane – zbog neuporedivo bolje avio-povezanosti Albanije sa drugim zemljama i sve većim korišćenjem usluga aerodroma u Tirani – naši građani daju doprinos konkurentskom jačanju te zemlje u turističkom i drugom smislu.
„Nedovoljna ili slaba avio-dostupnost Crne Gore nanosi ozbiljnu štetu domaćim turističkim preduzećima, hotelijerima, ugostiteljima, domaćoj trgovini, poljoprivredi, domaćim i stranim investicijama, cjelokupnom razvoju. Uz to, povećavamo platno-bilansni deficit putujući preko Albanije i Tirane“, kazao je Kostić Pobjedi.
On je objasnio da avio-dostupnost destinacije utiče na sve aspekte ekonomije, ne samo na turizam i ne treba posebna pamet da se to zaključi.
„Ako je već tako, a jeste, postavlja se pitanje zašto se stvari u tom smislu sporo mijenjaju. Ima za to mnogo razloga, malo je prostora da se oni navedu, ali ključni je taj što nemamo jasno naznačene prioritete razvoja – ne znamo gdje želimo da idemo i kako, a to su fundamentalna pitanja strategije razvoja koja traže jasan odgovor. A mislim da kod nas nije teško odgovoriti na takva pitanja imajući u vidu cjelokupnu sliku Crne Gore. Nedvosmisleno je jasno da je jedno od ključnih pitanja strateškog razvoja Crne Gore razvoj i unapređenje turizma i turističke privrede“, rekao je Kostić.
Kad je već to tako, onda je jasno da, kako je naveo, moramo napraviti značajna ulaganja u putnu, avio i opštu infrastrukturu kao i u nacionalnu avio-kompaniju bez koje nema dobre avio-povezanosti, a koja je uslov razvoja turizma.
Kostić je kazao da bez dobre putne infrastrukture, avio-dostupnost je od ključne važnosti. Pa ako i imate dobru putnu infrastrukturu, opet je avio-dostupnost ključna, jer u eri loukostera – niskobudžetskih avio-prevoznika i kupovanja vremena od strane savremenog kupca – turiste – ušteda u vremenu faktor je koji odlučujuće utiče na izbor odredišta.
„Kod nas se iznova predstavlja kao glavna korist ono što se mjeri, a mjeri se profit domaće avio-kompanije, koja to u stvari nije. Razumljivo je da to ističe i potencira menadžment avio-kompanije (to je njegov zadatak), ali to nikako ne može biti svrha nacionalne avio-kompanije. Nije ona formirana da bi stvarala profit koji je, usput, uslov poslovanja i što je cilj privatnih avio-kompanija, već je formirana zarad šire opšte društvene koristi i nacionalne ekonomije“, smatra Kostić.
U protivnom, on se pita, zašto se zove nacionalna avio-kompanija.
„Naime, nije glavna korist profit nacionalne avio-kompanije, daleko od toga, već je glavna korist posredni efekat na nacionalnu ekonomiju uz profit preduzeća. O tome se ne govori. O tome što nema velikih posrednih efekata, oportunitetnom trošku – trošku izgubljene prilike, ni riječi, a upravo je to ono što najbolje oslikava trenuto stanje. Da se razumijemo, greške se prave i praviće se. Takva je učinjena sa Montenegro Airlinesom. Bilo ih je i biće ih, ali istrajavanje na greškama i njihovo opravdavanje, a zatim i nastavljanje, ono je što nanosi višestruku štetu ukupnom društveno-ekonomskom razvoju“, poručio je Kostić.
