Ona traga za značenjem lica kao nepreglednog prostranstva značenja i izraza, gdje svaka bora, osmijeh ili pogled upisuje neponovljiv trag vremena i osjećanja, kazala je prof. Tatjana Krstičević.
Iako stvara portrete od svoje mladosti do današnjih dana, slikarka Milodarka Milatović, akademska umjetnica iz Kotora, prvi put se predstavlja domaćoj likovnoj publici ciklusom portreta, koji će od 19. juna do 25. jula biti izloženi u Gradskoj galeriji Kotor. Otvaranje izložbe je ispratila velika ekipa nastavnika/ca i profesora/ki, sa kojima je Milodarka do penzionisanja sarađivala tokom svog višedecenijskog bavljenja likovnom pedagogijom u osnovnim školama i Srednjoj muzičkoj školi i Gimnaziji, kao i njene bivše, talentovane učenice, koje su na časovima omiljene profesorke otkrile i razvijale svoj talenat za slikanje. Kroz Milodarkine portrete, u čijem su se pogledu, osmijehu ili emociji mnogi od prisutnih prepoznali, ta se prijateljstva nastavljaju i dalje.
U postavci je oko 30 portreta, među njima četiri autoportreta, izbor iz šireg opusa u kome je od studentskih dana do sada stvorila oko hiljadu portreta. Ove u postavci je radila raznim tehnikama, od ulja i akrilika na platnu, preko ulja na natron-papiru i sepije, do crteža olovkom, ugljenom…
“Portret je gledanje lica, pogled u oči stvarnih osoba, koje su tu, oko nas, ili više nijesu. Nastajali kao: namjerni (moja porodica), ili nenamjerni, ili trenutni susreti sa osobama, znanim ili neznanim, njihovim licima, očima veselim, mirnim, tužnim… Tu je i moj lik. Predstavljam izraze duša, karaktere i fizionomiju, koji su ostavljali ustisak I urezivali se u mom sjećanju I ostaju, da se ne zaborave, zapisala je Milatović o konceptu izložbe u katalogu.
-Za crtanje ili slikanje portreta treba “dobra oprema”, uz duboko promišljanje o osobi koja se posmatra, ali i ne mora da se posmatra. To mogu biti osobe koje znate, koje su članovi porodice ili prijatelji, ili neko sa kim se slučajno sretnete, ili neko ko zahtijeva da ima svoj portret. Onoga momenta kad sam shvatila da mogu da naslikam portret i da sam dobra u tome, riješila sam da se posvetim likovnoj umjetnost, kaže Milodarka u kratkom razgovoru za Boka News.
Umjetnica nam otkriva da su upravo portreti bili ideja vodilja na njenom stvaralačkom putu, s obzirom da je krenula na studije ekonomije u Titogradu, a zatim se preorijentisala na slikarstvo, koje je 1986. godine uspješno završila na ALU u Zagrebu, u klasi Ferdinanda Kulmera.
-Na neki način, ta sposobnost da uradim portret je presudila da se bavim likovnom umjetnošću. Uvijek sam ja željela da nekog nacrtam, ali u to vrijeme nisam mislila da ću da se bavim slikarstvom kao profesijom. Kad sam završila gimnaziju i bila na drugoj godini studija ekonomije, nacrtala sam portrete moje babe i moga đeda, onakve kakvi su bili, karakterno izuzetno jaki, shvatila sam da mogu crtati portrete i tada sam promijenila profesiju. Nisam više htjela da budem ekonomista, nego umjetnica i radila sam portrete svime, što god sam imala od crtaćeg pribora, prisjeća se umjetnica i dodaje da je školski sistem u njeno vrijeme podsticao bavljenje slobodnim aktivnostima, hobijima, čitanje knjiga, rad u sekcijama.
Primjećuje da danas portret nije aktuelan na prijemnim ispitima na akademijama – kada je ona upisivala Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, prijemni je trajao deset dana, od toga je četiri dana trajao rad na portretima – ujutru četiri sata i poslije podne četiri sata (60 minuta), pri čemu je portret donosio najviše poena.
-Svaki moj portret ovdje ima edukativni karakter. To znači da onaj mladi čovjek koji gleda, može da nauči dosta, poručuje Milatović I najavljuje da će izložba “Portreti” biti nastavljena krajem septembra retrospektivnom postavkom u Nikšiću, njenom rodnom gradu. Za tu priliku ona će, pored portreta, predstaviti i pejzaže, mrtvu prirodu i druge radove – slike i crteže, koji nijesu do sad izlagani i koji su novijeg datuma.
Pretočila lica u emocionalni pejzaž
Primjetivši da “ovdje portret nije samo prikaz, već susret/dijalog sa licem, slikarkom i sobom”, profesorka Tatjana Krstičević, koja je otvorila izložbu je portrete Milodarke Milatović povezala sa književnom umjetnošću, citirajući pasus o licima iz djela “Staze, lica, predeli” Iva Andrića.
-Ako je Andrićev citat predgovor ili produžetak izložbe u prostoru čitanja i kontemplacije, onda je svaka Milodarkina slika poglavlje. Njen likovni izraz usmjeren je ka jednom cilju- hvatanju trenutka kada lice postaje emocionalni pejzaž. Trenutak koji izrasta u život. Svojim slikanjem portreta ona traga za značenjem lica kao nepreglednog prostranstva značenja i izraza, gdje svaka bora, osmijeh ili pogled upisuje neponovljiv trag vremena i osjećanja, kazala je Krstičević i dodala da “Milodarka vraća portretu njegovo dostojanstvo, unutašnju tišinu i duhovnu dubinu”.
-Kao što Andrić zapisuje da se lica “javljaju sama od sebe” i da mogu “zakloniti ceo vidljivi svet”, tako i radovi izložbe “Portreti” uspijevaju zakloniti ono spoljašnje da bi nas uveli u ono suštinsko. Ne impresioniraju – već pozivaju da zastanemo. A to zadržavanje u vremenu rasute pažnje, postaje čin otkrivanja, zaključuje prof. Krstičević.
Umjetnicu je predstavila akademska umjetnica Daliborka Kordić, galeristkinja.
/M.D.P./
