15.5 C
Kotor

Slušaj online radio

Složna braća s Korčule: Dok je jedan na koči, drugi je u ribarnici, a treći u vlastitoj konobi

Složna braća s Korčule: Dok je jedan na koči, drugi je u ribarnici, a treći u vlastitoj konobi
Foto – ANTE ČIZMIĆ/HANZA MEDIA

Ako živite na nekom od otoka koji ne gravitira obali, nerijetko ćete se naći u situaciji da ste okruženi morem, a jedan od većih problema na koje nailazite je nabava ribe. Čast izuzecima, poput peškarije na otoku Hvaru, ali na drugim je mjestima to doista posao koji zahtijeva upoznavanje s lokalcima koji ulove koju ribu, već prema njihovu komodu, ili ako im ostane viška. Otprilike je takva situacija znala biti i u gradu Korčuli, sve do prije nekih desetak godina, kada je obitelj Đula krenula sa svojim ribarskim obrtom, piše Jutarnji list/Dobra hrana.

Ono što posebno veseli jest to da se radi o tri brata koji su potpuno posvećeni ribi i gastronomiji – Marko, Dominik i Zvone, svaki u svojem segmentu, vode obiteljske poslove. Marko, najstariji (38) lovi ribu s koćom od 14,5 m, najčešće na području oko Lastova pa sve do Mljeta, dok zimi lovi u kanalu – od rane zore pa sve do noći odrade bitno više kalada (dizanja i spuštanja mreža) nego nekad, a ulova zna biti. Škampa već dugo nema, ili su rijetki, ali zato ima kozica, grdobina, kovača, raznog sitniša za juhe i druge tipično koćarske ribe.

Ponudu znaju nadopuniti onime što male brodice ulove na parangale, mrižice i vrše.

Prodaju vodi srednji brat (27) Zvone, koji od ponedjeljka do subote svakoga jutra od sedam počne s prodajom ribe. Kaže da je od početka u tom poslu, dakle od nepunih 18 godina. Simpatičan momak, nadasve strpljiv, jer treba udovoljiti starim navikama i monadama Korčulana, turistima našim i domaćima, svakom s njegovim zahtjevima, te ugostiteljima. Uz ribarnicu u centru, imaju još jednu u kvartu Pod Sveti Anton s istom ponudom.

Najmlađi brat Dominik (25) je u kuharstvu, pekao je zanat u korčulanskom restoranu Adio Mare, te je ove godine otvorio konobu Biankura (znači: bijelo rublje, veš – starinska riječ južnjačkog i dubrovačkog govora), gdje na pravim gradelama priprema ribu. Prirodno ima prednost pred odabirom što će spremati i samo se zaleti kojih stotinjak metara do brata Zvone.

Veseli da, osim pravih gradela, pripremaju frigature (frito misto) i druga starinska jela – koja su pomalo potisnuta u uobičajenoj restoranskoj ponudi namijenjenoj turistima.

Više dobrih priča o “ljudima od ribe”, provjerenih recepata, preporuka i savjeta potražite u novom broju magazina Dobra hrana!

Najčitanije