Specijalna bolnica Risan - Foto M.D.P. Boka News

1 od 11

Povećani broj operacija i ambulantnih pregleda, ali i vrijedno filantropsko i zdravstveno naslijeđe, izazov su za kolektiv, koji je po stručnosti i kvalitetu već prepoznat u regionu; Privode se kraju radovi na obnovi zgrade, kako bi se stvorili najbolji mogući uslovi za operacije i rehabilitaciju pacijenata

Ponosni na dugu medicinsku praksu i tradiciju liječenja koštanih oboljenja, zaposleni u Specijalnoj bolnici za ortopediju, neurohirurgiju i neurologiju “Vaso Ćuković” u Risnu, koja je nastala kao plod dobrotvornog rada, ubrzano i intenzivno rade na modernizaciji, sanaciji i adaptaciji zgrade, kako bi bili spremni da najesen svečano obilježe veliki jubilej. Proslava osam decenija od ustanovljenja Bolnice i 167 godina od rođenja slavnog dobrotvora, planira se oko Tomindana (19. oktobra), za slavu porodice Ćuković, koju je kao bolničku slavu ustanovio neurohirurg dr. Brano Radojičić, direktor ove ustanove u periodu od 1991. do 1996. godine.

Direktor, dr. Vlado Popović, specijalista za neurohirurgiju,  u razgovoru za Boka News podsjeća  da je Bolnica za koštano-zglobna oboljenja ustanovljena 1945. godine, nakon što je od 1941. godine bila okupirana i radila kao italijanska ratna vojna bolnica. Zgrada je napravljena u periodu među 1939. i 1941. godine, dijelimično rekonstruisana nakon zemljotresa 1979. godine. Od samog početka ovdašnji ljekari bili su lideri u medicinskim inovacijama, a i danas Bolnica, zahvaljujući stručnosti kadra, ne zaostaje ni za jednim medicinskim centrom u regionu.

Prva parcijalna proteza 1958. godine

-Osnivanje Bolnice vezuje se za početak ortopedske djelatnosti u Crnoj Gori. Značajni datumi su 1956. godina, kada je ukucana prva parcijalna proteza, 1958. godine je takođe prvi put urađen neki drugi tip te parcijalne proteze. Prvi put na Balkanu dr. Filip Šoć, dr. Filip Đurašković, čiju sliku sa ponosam držim u kancelariji, možda najznačajniji čovjek za ovu ustanovu koju je u periodu poslije zemljotresa sačuvao ustanovu, uprkos tendencijama da se ortopedija i neurohirurgija u potpunosti isele u tadašnji Titograd. On je sačuvao ustanovu ovdje i njegovo ime se prije svega vezuje za prvu operaciju bezcementne i cementne proteze kuka u Crnoj Gori, ali ne samo to – 1971. i 1973. godine on je uradio te operacije, samo godinu nakon Zagreba i godinu dana prije Beograda, potsjeća dr Popović i dodaje da se tradicija njeguje ne samo brojem, nego i kvalitetom tih operacija.

U ovoj godini je, kaže Popović, dr. Draško Vuković sa svojim saradnicima uradio prvu protezu lakta, a u planu je da se uradi i proteza ramena,  kako bi se protetska hirurgija do kraja razvila u smislu irevizionih operacija i zbrinjavanja traumatskih pacijenata. Pritom se koriste osteosintetski, osteofiksacioni materijali koji se koriste u najmodernijim ustanovama. Ići ukorak sa modernim tehnologijama u medicini potreba je koju nameće sve veći broj operacija.

Prošle godine uradili ukupno 1600 operacija, samo na Neurohirurgiji 376

-Najveća naša pohvala je ogroman broj operacija koje radimo. To su pacijenti iz Crne Gore i iz okruženja prepoznali, te se broj operacija stalno uvećava, tako da  smo 2017.  godine uradili oko 700 operacija, a 2024. godine -1600 operacija, zajedno ortopedija, neurohirurgija i plastiča hirurgija, pošto imamo kolegenicu plastičnog hirurga dr. Ljeposavu Ognjenović, koja radi kao jedini plastični hirurg kod nas. Ovaj trend smo ispratili obnovom stolova u operacionim salama, nabavkom operativnih lampi.

Neurohirurgija bilježi značajan napredak – sa 376 operacija prošle godine, dominantno usmjerenih na degenerativna oboljenja kičme, tumore mozga i traumatske povrede. Nabavka operativnog mikroskopa za neurohirurgiju – prva donacija koju smo realizovali sa Američkom ambasadom 2018. godine, značajno je unaprijedila hirurgiju tumora mozga, omogućila nam obavljanje najsloženijih operacija u našoj ustanovi, ističe dr Popović. Dostupnost dijagnostičkih alata kao što su magnetna rezonanca i skener omogućila je brže otkrivanje i liječenje bolesti.

Rekonstrukcija, sanacija, obnova inventara i operacionih alata

Nedavno je rekonstruisan Blok za sterilizaciju koji datira iz 1981. godine. Sredstvima Fonda za zdravstveno osiguranje Crne Gore je nabavljen moderan sterilizator te je nastavljen operacioni program, koji je bio obustavljen pet nedjelja. Obnovljeni su zidovi, pločice, krovni pokrivač, te je Bolnica dobila jednu od najmodernijih sterilizacija u zemlji.

Takođe, renovirana su Neurološko i Neurohirurško odjeljenje, u toku je zamjena podova na Trećem ortopedskom odjeljenju, a u narednih par mjeseci obaviće se zamjena podova na prvom i drugom spratu. Planovi su mnogo obimniji.

Dr Vlado Popović naglašava značaj nabavke novog operativnog mikroskopa i modernizacije operacionih sala kako bi rad bolnice bio u skladu s najvišim međunarodnim standardima. Prema njegovim riječima, „Operativni blok je žila kucavica naše ustanove, i njegovom modernizacijom osiguraćemo vrhunske uslove za pacijente i medicinsko osoblje.“

-Nadam se da ćemo u ovoj godini završiti projektnu dokumentaciju za rekonstrukciju kompletnog Operacionalnog bloka i odjeljenja Intenzivne terapije, s obzirom na značajno povećanje operacija, što pravi ogroman pritisak na postojeći operacionalni blok. U ovom momentu imamo dvije velike operacionalne sale, jednu malu za sitnje intervencije i jednu salu na prvom spratu za infektivne pacijente. To je u ovom momentu nedovoljno i u nekom sljedećem projektu planiraćemo dvije ortopedske sale, obzirom i na veći broj kolega i na sve veći broj i potrebu za zbrinjavanje ortopedskih pacijenata, naglašava naš sagovornik i dodaje da za naredni period pripremaju dokumentaciju za projekat rekonstrukcije bloka za Fizikalnu terapiju i rehabilitaciju.

U ambulantama za ortopediju, neurohirurgiju, neurologiju, fizijatriju i fizikalnu medicinu dnevno bude pregledano između 250-300 pacijenata, a specijalisti prosječno dnevno odrade od 10-15 operacija. To zahtijeva proširenje kapaciteta, te je Bolnica trenutno veliko gradilište, što je izazov za menadžment, koji se suočava sa administrativnim problemima.

-Završava se rekonstrukcija Prijemno-urgentnog bloka, projekat je 2021. godine ušao u kapitalni budžet, radovi su krenuli 2022. godine, pa je stopiran 2023… Time dobijamo potpuno nove dvije ortopedske ambulante, neurohiruršku, neurološku, sa potpuno novim urgentnim blokom za zbrinjavanje pacijenata, novi Rendgen kabinet je već pušten u funkciju, skener je nabaljen 2018. godine i ja očekujem da će do maja mjeseca taj projekat biti završen zajedno sa uređenjem prilaznih puteva i parkinga. Na odeljenjima se trenutno obavljava zamjena starih, keramičkih podova novim elektrostatskim podovima (donacija Američke ambasade).

Sredstvima Fonda za zdravstvo redovno obnavljaju instrumentarijum (motorni sistemi). Donacijom Luke Kotor nabavljen je novi artroskop, čime su uveli novu proceduru, artroskopiju. Obezbijeđeni su uslovi za kompletnu neurologišku i EEG diagnostiku (za praćenje elektronicefalografskih potencijala, u cilju otkrivanja epilepsije) i EMNG, (elektromioneurografija za otkrivanje svih problema na perifernim nervima). Među donatorima često se pominju Opština Tivat, kompanije Voli, CEDIS, Elektroprivreda Crne Gore, firme Tujković, Carević, Magud, Marinović iz Grblja, Dabinović iz Kotora.

Ulaganje u mlade snage – nova snaga kolektiva

Poboljšanje uslova rada u Bolnici značajno će uticati na zapošljavanje mladih medicinskih radnika i zadržavanje postojećih, s obzirom da ih nedostaje: “Koliko god da ih ima, malo je”, kaže dr Popović.

-U ovom momentu imamo 201 zaposlenog, od čega je 141 medicinski kadar, od toga su 22 ljekara- specijalista. Jako bitno je da imamo 15 ljekara na specijalizaciji (dva specijalizanta iz neurohirurgije, četiri iz ortopedije, tri iz neurologije, četiri iz anestezije, po jednog specijalizanta fizikalne medicine i radiologije), koji će u roku od jedne do četiri godine završiti svoju obuku i značajno uvećati snagu našega kolektiva, ponosan je direktor Popović.

Mladi stručnjaci po završetku obaveznog staža u Risanskoj bolnici nastavljaju dalje školovanje u Kliničkom centru Srbije i u Kliničkom centru Ljubljane, gdje specijalizacije traju od dvije do četiri godine, za vrijeme kojih u Risnu nastoje da nadamjeste njihov nedostatak. S obzirom da su to mladi ljudi, koji tek treba da formiraju porodice, dešava se da nakon par godina specijalizacije oni ipak nastave da žive i rade u inostranstvu.

-Sa ciljem da zadržimo mlade stručnjake, prije svega smo krenuli da stvaramo uslove za rad, da se oni u tom dijelu osjete potpuno zadovoljnim, a takođe su značajno povećana primanja ljekara u odnosu na period od prije par godina. Te odluke treba da se donose na višem nivou, kako bi se našao jasan model za rješavanje stambenog pitanja, što je uslov svih uslova ne samo kod nas, nego u svim gradovima Crne Gore, ističe direktor Popović i dodaje da su zbog nedostatka kadrova prinuđeni da zapošljavaju penzionisane stručnjaka i medicinare.

Potencijali za razvoj zdravstvenog turizma

Vizija rukovodstva Bolnice je da kada završe sa obnovom i sanacijom, “ozbiljno izađu na mapu zdravstvenog turizma”,  da privuku inostrane pacijente. Na Ortopediji imaju 100 postelja, duplo više nego u Kliničkom centru, a još uvijek postoje instalacije za bazen sa morskom vodom, koji je bio aktivan do zemljotresa.

-To je bilo vrijeme kada je u ljetnjem periodu u bolnici boravilo između 400 i 500 pacijenata iz cijele Jugoslavije, a sada je taj kapacitet sveden na 150 postelja i to iz više razloga.

Prije svega, tendencija je da pacijenti imaju veći komfor. Naše sobe su gotovo sve dvokrevetne i trokrevetne, ako izuzmemo apartmane na svakom odjeljenju, imamo samo par soba sa pet kreveta za traumatizovane pacijente. Sa druge strane, potpuno se promijenio profil rada – u prošlom vremenu, rađeno je godišnje 200 do 300 operacija. Rekonstrukcija Fizikalne terapije i rehabilitacije prioritet je zaokruživanja djelatnosti ustanove, jer će omogućiti pacijentima najbolje uslove za oporavak i povratak u svakodnevni život. Planiramo da stvorimo jedan ozbiljan centar za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju pacijenata koje mi operišemo, ali isto tako da se rastereti i Igalo, jer vidite i sami da smo svjedoci jednog turbulentnog perioda i za Istitut. Znajući šta Igalo znači za Državu i  mnogo šire, nadam se da će se to riješiti i da će ponovo zasijati punem sjajem, jer će i nama biti puno lakše da rehabilitujemo naše pacijente, ali i da stvorimo ambijent za rehabilitaciju tih inostranih pacijenata i na taj način ostvarimo još jedan vid ekonomske isplativosti za ustanovu, objasnio nam je direktor i dodao da uz fizijatre i terapeute, Specijalna bolnica radi na prevenciji deformiteta kod mladih kroz program “Škola leđa”.

Vizija za stogodišnjicu- da okupe vrhunske stručnjake iz svijeta

-Svim svojim bićem sam vezan za ovu Bolnicu, koju za 20 godina vidim kao vodeću u našoj zemlji, ali prije svega kao prepoznatu u regionu i ono što mi je cilj da privučemo pacijente iz Hercegovine, iz Dubovačkog zaleđa, iz Albanije, kada je u pitanju i ortopedija i neurohirurgija.

Kako to radimo? Na način da za svaku deficitarnu oblast koju smo imali, angažujemo vrhunske stručnjake iz Regiona. Kada je u pitanju ortopedija, uvodimo nove operacije iz artroskopije, angažovali smo docenta doktora Miškolina iz Zagreba koji je pomagao našem doktoru Daboviću da se osamostavi i da radi te procedure. Doktor Draško Vuković, naš ortoped koji uradio prvu protezu lakta je donio jedan potpuno novi segment hirurgije, hirurgiju šake i stopala i u tome ima veliku pomoć od kolege Palibrka iz Beograda, od ortopeda, doktorke Veljković, koja ima naše korjene i koja jednom u tri mjeseca pro bono dolazi iz Kanade u Risan, gdje radi najsloženije operacije deformiteta stopala, što je potpuno novi segment u našoj Bolnici.

Doktor Igor Šešlija, načelnik Dječijeg odjeljenja na Institutu za ortopedske bolesti Banjica u Beogradu, je naš konsultant iz oblasti dječije ortopedije. Kad pričamo o neurohirurgiji, naši konsultanti su profesor dr. Miloš Joković, direktor neurohirurške klinike u Beogradu, najveće u regionu, i poslije klinike Bordenko u Rusiji, koja na godišnjem nivou radi najviše operacija u Evropi, i dr Milenko Savić, vodeći spinalni hirurg, sigurno mogu reći na ovim prostorima, su kolege koji jednom mjesečom dolaze i sa kojima radimo najsloženije operacije. To je nešto što traje zadnjih pet godina, naglašava doktor Popović.

Koje medicinske aparate biste voljeli kako bi poboljšali kvalitet operacija?

-Kao neurohirurg, poželio bih prije svega nabavku novog operativnog mikroskopa, kojim bi mi posao koji volim najviše na svijetu, učinio još lakšim, još ljepšim. Rekonstrukcija operacionih sala bi podrazumjevala i njihovu potpunu modernizaciju i opremanje, kako bi bile ravne onim najmodernijim, kakve imaju klinički centri u Srbiji, Hrvatskoj. Na taj način bismo mogli da izađemo na tržište kao jedna ustanova ravna njima. Kad je u pitanju stručnost, siguran sam da ne zaostajemo, kad je u pitanju broj procedura, broj operacija, broj pregleda, bilježimo svake godine sve veći broj, tako da nam tog iskustva ne manjka.

Priotritet nam je modernizacija Operativnog bloka koji je “žila kucavica” naše ustanove, a nakon toga rekonstrukcija Fizikalne terapije i rehabilitacije kao drugi segment po kome je prepoznata naša ustanova. Kada operisanom pacijentu budemo pružili najbolju moguću rehabilitaciju, onda ćemo u potpunosti  zaokružiti  svoju djelatnost, poručuje Popović.

Fudbal i medicina- porodična tradicija

Vlado Popović je od 2009. godine i ljekar u Crnogorskoj reprezentaciji u malom fudbalu – FUTSAL, što za njega predstavlja “ventil” od svakodnevnih briga koji ovaj posao nosi, a ujedno, to je i prilika da putuje, upoznaje ljude, druge kulture. Porodična tradicija Popovića je i strastveno navijanje za FK “Partizan”. Na zidu kabineta dr Vlada je uramljeni dres sa potpisima svih igrača Partizana, “prelijep poklon od pacijenta” za njegov 40. rođendan. Amblem “Partizana” je i na masci koju hirurg nosi tokom operacija. Osnivač je Udruženja navijača Partizana “Grobari Kotor”, kroz čije aktivnosti učestvuju u humanitarnim akcijama – kao dobrovoljni davaoci krvi, dobrotvori Dječjeg doma u Bijeloj, donatori sredstava za oboljele.

-Ove humanitarne aktivnosti motivisane su kroz želju da se navijanje i navijači predstave u nekom ljepšem svijetlu, jer uvjek su nekako prikazivani kao nasilnici, huligani, tako da nas je sve vezala ta ljubav prema “Partizanu”, kaže doktor Popović.

Rođen je na Cetinju 1981. godine, a od svoje desete godine odrastao je u kući pored same Bolnice u Risnu, u porodici medicinskih radnika (otac fizioterapeut, majka medicinska sestra, radili su do penzije u ovoj bolnici). Njegov mlađi brat je takođe ljekar, zaposlen u Domu starih “Grabovac”, specijalizant fizikalne medicine, snaha mu je neurolog, supruga pedijatar, tako da je skoro cijela porodica posvećena medicine.

U aprilu će ići na desetodnevni kurs mikrohirurgije tumora mozga na Harvardu u Bostonu, gdje je bio i prošle godine.

 /M.D.P./ Boka News/