Skupština Crne Gore usvojila je večeras Zakon o potvrđivanju sporazuma o ekonomskoj saradnji, koji je Vlada nedavno potpisala sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE).
Za usvajanje Zakona o potvrđivanju sporazuma o ekonomskoj saradnji glasalo je 50 poslanika, dok je deset bilo protiv.
Poslanici Demokratske partije socijalista napustili su plenarnu salu Skupštine prije glasanja.
Poslanici će se o zakonu o potvrđivanju sporazuma o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina izjasniti naknadno.
Vlade Crne Gore i UAE potpisale su krajem marta sporazume o ekonomskoj i saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina.
Predstavnici Vlade su, tokom rasprave u Skupštini, ponovili da se nijedna investicija na osnovu sporazuma sa UAE neće dogoditi niti u jednoj opštini koja je protiv toga.
U izvršnoj vlasti tvrde da ova dva istorijska sporazuma otvaraju put investicijama koje, uzevši u obzir njihov potencijalni nivo i obim, do sada nijesu viđene, ne samo u Crnoj Gori, nego ni u širem regionu.
Svrha sporazuma je, kako su ranije naveli iz Vlade, da podstakne razvoj saradnje na osnovu jednakosti i uzajamne koristi u potpunom skladu sa zakonodavstvima dvije države.
Saradnja će obuhvatiti brojne oblasti, sa posebnim fokusom na strateške i projekte od javnog interesa, koji će rezultirati ekonomskim benefitima za građane obje države.
Takođe, definiše se razvoj projekta na jugu Crne Gore i skijališta na sjeveru države, kao integrisanog razvoja turizma i nekretnina mješovite namjene.
U dijelu javnosti i nevladinog sektora vlada mišljenje da su sporazumi suprotni državnim interesima u više oblasti i da ugrožavaju put Crne Gore ka Evropskoj uniji (EU).
Taj tihi jezik planinara – klimanje glavom, osmijeh, pružena ruka kad teren postane nezgodan – to su trenuci u kojima se stvara povjerenje
Proljeće u punom cvatu, dani duži, a sunce konačno grije kako treba – idealno vrijeme za planinarenje! Uskršnje “pentranje” oko Mostara okupilo je zaljubljenike u prirodu, u organizaciji PK Kopaonik iz Leposavića, koje je vodio iskusni planinar Milutin Ilić, a čiji su gosti bili i članovi/članice PK “Vjeverica” iz Kotora. Svoje utiske sa nama je podijelila Tatjana Sužnjević, koja je za Boka News napisala nadahnutu priču sa ove trodnevne ture, a Željko Obradović potpisuje fotografije.
“Penjanje nije samo izazov tijelu, nego i prilika za povezivanje – s prirodom, s ekipom, i sa sobom. A na kraju dana, uz dobru klopu i priče s vrha, znaš da si upravo tu gdje trebaš biti.
Postoji nešto duboko iskonsko u penjanju. Možda to nije samo želja da se dosegne vrh, već potreba da se ide naviše – prema tišini, prema sebi, prema drugima. U tom duhu, planinarska druženja po stazama Cabulje, Veleža i Crvnja nisu samo fizička avantura, već i emocionalno putovanje kroz prirodu, prijateljstvo i jednostavnost života.
Sve tri planine, Cabulja, Velež, Crvanj, koje pripadaju “svijetu Dinarida” nude poseban doživljaj – od buđenja hercegovačke divljine do trenutaka tišine na vrhu, gdje se duša odmara, a oči piju horizonte.
U Hercegovini se planine ne osvajaju – sa njima se pregovara, korak po korak, dok ne prihvate tvoje prisustvo.
Prvog dana smo osvajali Veliku Vlajinu, vrh planine Cabulje.
Sa mostarske ture
Uspon na Cabulju je zapoceo tiho iz Bogodola, planinskog sela u podnozju Cabulje, u ranim jutarnjim satima, dok rosa još spava na travi. Okupili smo se ispred starih kamenih kuća, namjestili ruksake, zategnuli gojzerice. Prvi koraci još su pospani, ali već nakon nekoliko minuta, šum vjetra kroz travu i ptičji zov bude tijelo i duh.
Dok staza vijuga kroz šumske proplanke iznad Mostara, osjećaj zajedništva dolazi prirodno. Nema boljeg načina da se ljudi zbliže nego dijeljenjem koraka i daha. Razgovori počinju lagano – o planinarskoj opremi, vremenu, stazi – ali već nakon prvih uspona, riječi postaju dublje. Tu, među mirisima borovine i pod pogledom Velike Vlajine koja se nalazi na 1780 mnv, ljudi se otvaraju jedni drugima kao da su se oduvijek poznavali. U pauzama se dijele komadi čokolade, gutljaji dobre sljive iz cuturice, pokoji domaći kolačic, voce iz ruksaka.
Staza iz Bogodola vodi prvo kroz blage livade i nisko rastinje, uz pokoji suhozid, miris planinske kadulje i pogled koji se širi prema Rakitnu i dolini Neretve. Nema velikih oznaka – ova planina se pamti po osjećaju, ne po strelicama. Uskoro počinje lagani uspon grebenom, a razgovori među planinarima postaju sve rjeđi. Dah se čuva, ali pogled govori sve – priroda je moćna, a ljudi koji s tobom koračaju – odabrani.
Zajednička fotografija
Velika Vlajina se ne vidi odmah – skriva se iza valova brežuljaka i stijena. Ali kad jednom ugledaš vršnu stijenu, srce ubrza. Posljednji dio uspona je kamenit, ali ne pretežak – dovoljno zahtjevan da zaslužiš vrh, a dovoljno blag da te ne slomi.
Da smo je uhvatili u dobrom danu, poklonila bi nam prizore koji ostanu zauvijek. Mostar u dolini, Prenj i Čvrsnica u daljini, Jadransko more bi sijevalo na horizontu.
Povratak ide lagano, kroz smijeh i anegdote, dok se nebo otvara I sunce polako pocinje da nam se osmjehuje. U Bogodol se silazi s blatom na pantalonama, rumenim obrazima i punim srcem. I dok se u dolini opet pale svjetla, u planinara ostaje ono tiho unutarnje svjetlo – da je jedan dan živio punim plućima, visoko iznad svakodnevice.
Drugi dan – Uspon na vrh Botin – kamenom stazom do neba.
Drugog dana smo osvajali Velež i njegov najvisočiji vrh Botin na 1969mnv. Krenuli smo u podnožju Veleža sa 900mnv, od sela Kokorina, zaseoka Trnova dolina, preko Janjči dola do vrha Botin.
Velež, sa svojim moćnim grebenom i vjetrovitim visovima, traži više truda – i zato daje više, ne traži da ga voliš na prvi pogled – on traži poštovanje. Tu se često hoda u tišini, jedan iza drugoga, dok misli lutaju, ali pogledima potvrđujemo prisutnost. Taj tihi jezik planinara – klimanje glavom, osmijeh, pružena ruka kad teren postane nezgodan – to su trenuci u kojima se stvara povjerenje. Botin se čini kao usamljeni div, ali na vrhu nikad nisi sam – uvijek se nađe neko da ti slika pogled, da s tobom podijeli mandarinu, da ti čestita kao da si osvojio svijet.
Uspon je postupan, ali neprestano traži snagu. Sunce brzo ugrije stijene, a vjetar zna iznenada prohujati grebenom. Ovo je planina bez izvora – voda je zlato, a sjena rijetka. Zbog toga svaki korak postaje svjestan, pažljiv, tih. Planinari se rašire po stazi, svatko u svom ritmu, ali s jednim ciljem – dosegnuti tu tačku gdje se nebo spušta najbliže Hercegovini.
Pred sam vrh teren postaje strmiji, kamen oštriji, ali pogled sve širi. Kada konačno zakoračiš na Botin, osjetiš više od visine – osjetiš prisutnost. Tu nema buke, ni signala, ni sjene – samo tišina koja ne pritišće, već oslobađa. Pogled puca na sve strane: s jedne strane Mostar i Neretva kao srebrna nit, s druge Prenj, Čvrsnica, pa sve do Jadranskog mora u magli.
Na vrhu se ne viče – šaptom se govori, iz poštovanja. Sjedne se na kamen, izvadi sendvič ili komadić čokolade, podijeli gutljaj vode i nekoliko pogleda koji više govore nego riječi. Tamo gore, čovjek shvati koliko je malen pred prirodom, ali i koliko vrijedi trud koji je uložio da se tamo nađe.
Silazak ide lakše, ali pažljivo – kamen je hrapav, sunce visoko. I dok se Velež polako vraća u svoju tišinu, planinar nosi dolje nešto nevidljivo, ali trajno – osjećaj da je bio dio nečeg većeg od sebe. I zna da će se vratiti. Jer Velež, iako tvrd, uvijek primi nazad one koji mu priđu s poštovanjem.
Sa mostarske ture
Trećeg dana penjemo Crvanj i osvajamo vrh Zimomor na 1920mnv.
Planina Crvanj, smještena između Boračkog jezera i Glavatičeva, često ostaje u sjeni slavnih susjeda poput Prenja ili Bjelašnice. Ali upravo u toj tišoj pozadini skriva se nešto posebno – planina koja ne galami, ali ostavlja trag. Njen najviši vrh, Zimomor (1920 m), nosi ime koje i ljeti zazvuči ozbiljno. A kad staneš na njega – znaš da nije bez razloga.
Uspon je započeo iz sela Gornja Bijenja sa 905mnv, gdje se zelene doline i pašnjaci lagano uzdižu prema šumama i visovima. Staza vodi kroz pitome proplanke, prošarane mirisima divlje trave, pa sve više prelazi u niske šume i kleku. To nije planina koja odmah oduzme dah – ona ga uzima polako, neprimjetno, dok hodaš i sve više osjećaš da si dio nje.
Nema tehničkih prepreka, ali Crvanj zna biti varljiv – vrijeme se mijenja brzo, a vjetar, čak i ljeti, zna donijeti mirise zime. I onda, kad već misliš da si na vrhu, shvatiš da te čeka još jedan greben, I još jedan greben i još jedan uspon – i konačno, Zimomor.
Sa mostarske ture
Na vrhu uzivanje u suncu I suncanje. Nije tipicno za Zimomor. Neki kažu da ime dolazi od osjećaja hladnoće, neki od pogleda koji ostavlja bez riječi. S vrha se otvara prizor koji izgleda kao nacrtan: Prenj, Velež, Bjelašnica, pa sve do Zelengore u daljini. Planine se nižu kao talasi kamena i svjetla, a čovjek – samo tačka u toj veličini.
Na Zimomoru nema ploča ni graje. Samo nekoliko kamenova, možda piramida složenih rukom planinara prije tebe. I to je dovoljno. Tišina govori više.
Silazak s Crvnja nosi onu posebnu lakoću koju samo planina zna dati – kada su noge umorne, ali duša laka. Pogledi se vraćaju prema vrhu, kao da se opraštaš s nečim što nećeš tako lako zaboraviti.
Jer Crvanj nije planina koja traži aplauz – on traži poštovanje. I kad jednom hodaš njegovim stazama, shvatiš da ljepota nije uvijek u visini, već u miru koji ostaje s tobom još dugo nakon što si sišao.
U planinama, čovjek vidi koliko mu malo treba. Suvo mjesto za sjesti, topla jakna, komad hleba i neko s kim možeš podijeliti pogled na dolinu. Planinarsko druženje nije samo zajednički hod – to je zajedničko življenje tog dana, dijeljenje tereta, radosti i umora. U dolini smo često sami, iako okruženi ljudima. Na visinama smo zajedno, iako ponekad daleko od svega.
Zato su staze Cabulje, Veleža i Crvnja više od putanja kroz prirodu – one su mostovi između ljudi. U svakom zavoju, svakom usponu, u svakom predahu, gradi se nešto trajno. I kad se vratimo u grad, sa soli na čelu i bolom u nogama, ostaje ono najvrijednije: sjećanje na zajednički korak, na osmijeh u oblacima, i na osjećaj da negdje, tamo visoko, još uvijek postoji mjesto gdje je čovjek čovjeku drug”.
U posljednjem osmogodišnjem razdoblju, od 2017. do 2025. godine, Grad Dubrovnik, njegove tvrtke i ustanove, uspješno su povukli ukupno 203.854.389,30 eura, odnosno 1.5 milijarde kuna bespovratnih sredstava iz europskih fondova i nacionalnih izvora.
Po preuzimanju odgovornosti za upravljanje Gradom 2017. godine, ova gradska uprava odlučno je okrenula Grad Dubrovnik europskim fondovima, koristeći dostupne mehanizme za provedbu razvojnih i kapitalnih projekata koji su značajno unaprijedili kvalitetu života građana te očuvali kulturnu i prirodnu baštinu, dok su smanjili pritisak na vlastita proračunska sredstva.
Prvi veliki projekt realiziran sredstvima EU fondova bila je cjelovita obnova spomeničkog kompleksa Lazareta u suvremeni kulturni i društveni prostor, dok je Aglomeracija Dubrovnik s ukupnom vrijednošću od 117 milijuna eura najveći pojedinačni projekt financiran EU sredstvima. Riječ je povijesnom ulaganju u sustav vodoopskrbe i odvodnje šireg područja grada kroz koji je već provedena sanacija kanala mješovite odvodnje Straduna i stare gradske jezgre kao i zacjevljenje hidrotehničkog tunela kroz Srđ kojim se Dubrovnik opskrbljuje pitkom vodom iz pročistača u Komolcu, također izgrađenog i financiranog u okviru istog projekta.
Među većim projektima financiranim europskim i nacionalnim sredstvima izdvaja se još rekonstrukcija i proširenje Lapadske obale, a prvi veliki dom za starije osobe, onaj ispod Opće bolnice Dubrovnik, također se izvodi uz sufinanciranje bespovratnim sredstvima, baš kao i rekonstrukcija i dogradnja Osnovne škole Mokošica, koja će kao posljednja gradska škola ući u sustav izvođenja nastave u jednoj smjeni.
Ulaganja u parkove Gradac, Pile i Platana, izgradnja Park & Ride sustava na Pobrežju te nabavka električnih autobusa dio su programa ITU mehanizma putem kojeg je Gradu Dubrovniku kao središtu Urbanog područja Dubrovnik na raspolaganju 22 milijuna eura. Uz EU sredstva nabavljeno je 29 novih autobusa za javni gradski prijevoz, a uskoro će Dubrovnika dobiti i prve električne autobuse, njih čak 14.
„Lazareti, Aglomeracija, Lapadska obala, OŠ Mokošica – sve su to konkretni primjeri kako europski novac može postati pokretač stvarnog razvoja. Fondovi Europske unije nisu privilegija, oni su alat. Mi smo taj alat iskoristili pametno i odgovorno. Vizija Dubrovnika koju slijedimo temelji se na održivosti, uključivosti i otpornosti, a upravo su europska sredstva ta koja nam omogućuju da te riječi pretvorimo u stvarnost – u školama, na ulicama, u vodi koju pijemo i kvaliteti života koju podižemo iz dana u dan“, rekao je gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković.
WASHINGTON – Ispada da bi Donald Trump mogao biti najbolja stvar koja se dogodila slobodnoj trgovini – barem za Evropu.
Podizanjem carinskog zida oko Sjedinjenih Američkih Država u skladu sa svojom politikom “Amerika na prvom mjestu”, američki predsjednik nenamjerno potiče ostale zemlje svijeta na udruživanje u pokušaju da ublaže veliki udarac koji će ta politika nanijeti njihovom izvozu.
Europska unija je, pod pritiskom protekcionistički nastrojene Francuske i međunarodnih klimatskih prosvjeda, posljednjih pet godina nastojala koristiti trgovinsku politiku za promicanje vrijednosti bloka, poput ljudskih prava i održivosti – što je frustriralo partnere poput Indije, Indonezije ili južnoameričkog bloka Mercosur. Ali sada, kada SAD – njezin povijesni saveznik – želi igrati samostalno i potresa globalna tržišta i trgovinske mreže nizom carina, Europska unija brzo se predstavlja kao snažan liberalni trgovinski blok koji je otvoren za poslovanje, prenosi Politico.
Ovaj zaokret raduje ekonomski liberalnije članice EU-a, koje su se često protivile francuskom protekcionizmu. Svjetska trgovinska organizacija predviđa pad globalne trgovine od 0,2 posto ove godine, a mogao bi doseći i 1,5 posto ako Trump ponovno uvede više carine – poput 20 posto za EU – koje je privremeno suspendirao na 90 dana radi pregovora.
Od potvrde drugog mandata u prosincu, Europska komisija Ursule von der Leyen – koja vodi trgovinsku politiku za 27 članica – bilježi niz uspjeha u sklapanju sporazuma. Bruxelles je zaključio dugotrajne pregovore s blokom Mercosur, kao i s Meksikom i Švicarskom. Ponovno su pokrenuti pregovori s Malezijom i otvoreni razgovori s Ujedinjenim Arapskim Emiratima.
Države EU-a poput Francuske, Belgije i Austrije – koje su nekoć oklijevale s otvaranjem svojih osjetljivih tržišta – počinju uviđati trgovinske sporazume kao geopolitičku nužnost, a ne samo gospodarski bonus. Primjer je Francuska, čija je politička elita odbacila trgovinski sporazum EU-a s Mercosurom kao politički i ekonomski toksičan, ali sada tiho ublažava stav u svjetlu Trumpove trgovinske ofenzive.
Transatlantski trgovinski odnos najveći je za Europu, s ukupnom robnom razmjenom vrijednom 1,6 bilijuna eura. Slijede Ujedinjeno Kraljevstvo, Kina i Švicarska. Iako su EU i Kina razmatrale mogućnost resetiranja odnosa zbog Trumpovih carina, trgovinski sporazum zasad nije u planu – što EU tjera na širenje svojih partnerstava.
Ipak, unatoč kratkoročnom olakšanju za zagovaratelje slobodne trgovine unutar EU-a, to ne znači da će sklapanje novih sporazuma postati lakše – barem ne još. Velika je bojazan da bi Trumpove carine mogle preusmjeriti kineski izvoz iz SAD-a prema Europi. Taj scenarij potiče pozive za veću zaštitu jedinstvenog tržišta EU-a.
I premda je Trump ponovno pobudio nade u mogući pozitivan ishod transatlantskog trgovinskog sukoba prilikom nedavnog posjeta talijanske premijerke Giorgie Meloni Bijeloj kući, sveobuhvatan sporazum nije izgledan.
To je cilj kojem teži budući njemački kancelar Friedrich Merz, koji ustraje da bi najbolja stvar za Europu u odnosima sa SAD-om bila postizanje dogovora o nultim carinama.
Od neuspjeha pregovora o transatlantskoj slobodnoj trgovini i investicijama (TTIP) 2016., Europska unija je ojačala vlastite standarde u zaštiti okoliša i ljudskih prava. No čak i da ublaži ili odgodi ključne dijelove svog zelenog plana, to vjerojatno ne bi bilo dovoljno za administraciju u Washingtonu, usmjerenu na interese biznisa.
Pomorski fakultet Kotor u saradnji sa Mornaricom Vojske Crne Gore organizuje praktičnu obuku svojih studenata na š/b Jadran. Praktična obuka za 43 studenata biće održana u teritorijalnim vodama Crne Gore od 22 do 26. aprila 2025. godine.
Studenti će biti podijeljeni u dvije grupe, koje će na brodu boraviti od 22. do 24. aprila i od 24. do 26. aprila. Partenza sa trga Pine u Tivtu, za prvu grupu studenata bila je juče 22. aprila, a za drugu grupu studenata 24. aprila u 11:00 sati. Obuku na brodu obaviće četiri nastavnika i saradnika Pomorskog fakulteta Kotor, zajedno sa oficirima i posadom š/b Jadran.
Studenti na ŠB Jadran – foto UCG
Fakultet izražava zahvalnost Ministarstvu odbrane i Mornarici Vojske Crne Gore za kontinuiranu podršku našem Fakultetu u cilju razvoja pomorskih vještina naših studenata. Posada š/b Jadran je i ovog puta uložila ogroman trud da pripremi brod kako bi omogućili prijem naših studenata i profesora, te realizaciju njihove praktične obuke na moru. S velikim zadovoljstvom iščekujemo ponovni susret s posadom, morem i š/b Jadranom, na kojem već 13 godina uspješno obučavamo naše studente.
Studenti na ŠB Jadran – foto UCG
Na svečanoj ceremoniji ispraćaja prve grupe studenata, prisutnima su se obratili kk Ivan Laković, komandant š/b Jadran i prof. dr Tatijana Dlabač, dekanica Pomorskog fakulteta Kotor, koji su im poželjeli uspješnu obuku i mirno more.
Sa najljepšom lokacijom u Boki, Portonovi marina nije samo savršena destinacija za jahte – ona godinama unazad redefiniše standarde luksuznog nautičkog turizma. Sa kapacitetom za plovila do 120 metara, a odnedavno i za luksuzne putničke brodove do 140 metara, ova marina pogodna je za jahte dubokog gaza i nudi infrastrukturu najvišeg nivoa.
Nagrađena prestižnim priznanjem za najbolju internacionalnu marinu 2024. godine, koje dodjeljuje The Yacht Harbour asocijacija (TYHA), najnovija akreditacija ove marine je Superyacht Ready, čime je Portonovi marina još jednom potvrdila svoj status jedne od najekskluzivnijih i najboljih marina na Mediteranu.
Portonovi marina je već šest godina zaredom omiljena destinacija luksuznih jahti i superjahti, među kojima su neke od najimpozantnijih svjetskih jahti, kao što su jahte Ngoni, Sarissa, PI, ali i Olivia O, koja će se i ove godine moći vidjeti u Portonovom. Jedna od najljepših superjahti na svijetu, čiji jedinstveni dizajn i veličina ostavljaju bez daha, duga je 88 metara i vlasništvo je Eyal Offera, milijardera koji posluje u oblastima nekretnina, energetike, tehnologije i transporta.
Portonovi marina
Usluga zbog koje se gosti vraćaju
Svi jahting entuzijasti koji odaberu Portonovi marinu mogu očekivati najviši nivo usluge, posebna pažnja stavljena je na bezbjednost i 24-satnu podršku, od pomoći na pristaništu i tehničkih usluga, do personalizovanih konsijerž usluga, 24-satnog snabdijevanja strujom i vodom, optičkog interneta, podzemne garaže i parkinga za automobile, ali i duty-free goriva.
Ono što posebno izdvaja ovu marinu jeste njena lokacija i povezanost sa Portonovi rizortom, kao i neposredna blizina prvog One&Only rizorta u Evropi i pristup wellness sadržaju svjetske klase, kakav se može naći u Chenot Espace Wellness spa centru sa holističkim medicinskim tretmanima.
U sklopu Portonovi rizorta su i ekskluzivni, potpuno opremljeni Marina apartmani, koji nude život uz samo more, sa prelijepim pogledom na Portonovi marinu pa bilo da dolazite na kratak boravak ili želite produženi odmor uz savršenu kombinaciju avanture i odmora, Portonovi marina nudi autentično mediteransko iskustvo najvišeg nivoa.
Događaji za pamćenje
Portonovi rizort je poznat po bogatom kalendaru, među kojima su sportski, događaji na kojima se degustira vino, ali i događaji za djecu, koncerti, DJ nastupi, kao i specijalni događaji za jahting entuzijaste. U junu ove godine održaće se tradicionalna regata „Bokeška ostrva“, koja već šest godina zaredom okuplja vlasnike jahti, profesionalne ekipe i jedriličare i vodi ih u uzbudljivu trku kroz prelijepe vode Bokokotorskog zaliva. Ljepota ove regate nije samo u takmičarskom duhu, već u doživljaju nekih od najljepših lokacija u Crnoj Gori i duhu zajedništva, jer ova regata nikada ne završi sa takmičenjem, već se druženje nastavi do kasno u noć pod svjetlima prelijepe Portonovi marine.
Novi roman Slavice Perović „Nova Nora“biće predstavljen ljubiteljima književnosti u Kotoru u četvrtak 24. aprila od 19 sati u Multimedijalnoj sali Kulturnog centra „Nikola Đurković“. Sa autorkom će razgovarati pjesnikinja Marija Vujošević.
„Nova Nora“ je roman o mnogim licima ljubavi, o snažnoj, često nevidljivoj unutrašnjoj drami žene koja se bori da pomiri identitete supruge, majke i kardiokirurškinje. Njena borba prevazilazi okvire ličnog, jer se ona bori protiv sistema koji inzistira na tome da samo domen privatnog, tj. porodice, pripada ženi, dok domen javnog, odnosno političkog, pripada muškarcu…“
Slavica Perović, lingvistkinja, univerzitetska profesorica i književnica, rođena je u Kotoru. Autor je brojnih naučnih radova i desetak knjiga, uključujući romane: „Life Lift“, „Beton bluz“ i najnoviji roman „Nova Nora“. Roman „Nova Nora“ izazvao je veliko interesovanje regionalne publike.
Ppovodom Svjetskog dana knjige i autorskih prava, Uovo književno veče su organizovale poslenice kotorske Gradske biblioteke i čitaonice/ Kulturni centar „Nikola Đurković“.
Izložba fotografija Montenegro fotografa Marka Rodea
Galerija O39 u njemačkom gradu Flensburgu do kraja maja predstavlja izložbu fotografija pod nazivom „Montenegro“, na kojoj su izloženi radovi fotografa Marka Rodea. Izložba nudi višeslojan prikaz Crne Gore – od zadivljujućih pejzaža i ikoničnih znamenitosti do živopisnih scena iz svakodnevnog života – sve kroz objektiv fotografa koji redovno posjećuje ovu zemlju i uvijek otkriva nove perspektive.
Izložba je postavljena u galeriji koja se nalazi u prometnom tržnom centru u Flensburgu, na sjeveru Njemačke. Pratili su je i crnogorski i njemački mediji, a veliki članak na danskom jeziku objavljen je u listu Flensborg Avis. Flensburg se nalazi na kraju 43 kilometra dugog fjorda, na samoj granici s Danskom. Najbliži aerodrom je u Sonderborgu, u Danskoj, odakle će u maju poletjeti čarter let za Tivat.
Većina izloženih fotografija prikazuje motive iz Kotorskog zaliva, ali su uključeni i manastir Ostrog i kanjon Tare. Mark Rode provodi dosta vremena u Boki Kotorskoj i nada se da će skrenuti pažnju na ovo jedinstveno mjesto među ljudima u sjevernoj Njemačkoj.
„Uložio sam oko 200 eura u ovu prezentaciju i nadam se da će inspirisati neke posjetioce da otputuju u Crnu Goru, posebno u Herceg Novi. Već sam prošle jeseni uspio da ubijedim neke prijatelje da dođu u moj drugi dom na Jadranu na nekoliko dana“, kaže on.
Svojim fotografijama Rode ne želi samo da približi Crnu Goru publici u Flensburgu, već i da unese dašak odmora u svakodnevicu. U izboru fotografija za ovu postavku dominiraju klasični motivi koji na adekvatan način predstavljaju ovu još uvijek relativno nepoznatu zemlju. Umjetnički eksperimenti su ovoga puta namjerno izbjegnuti.
Mark Rode
Pored fotografija, posjetioci izložbe mogu preko QR koda da pristupe onlajn galeriji sa radovima. Tamo mogu digitalno da razgledaju slike i saznaju dodatne informacije o prikazanim prizorima. Mnogi ljudi pogrešno misle da je Crna Gora ostrvo, a i podatak da država nije veća od njemačke pokrajine Schleswig-Holstein često izaziva čuđenje. Ipak, broj stanovnika Crne Gore približno odgovara broju stanovnika grada Štutgarta. Usput, Kiel, glavni grad njemačke pokrajine Schleswig-Holstein, domaćin je starta ovogodišnje regate Ocean Race Europe, koja se završava u Bokokotorskom zalivu.
O fotografu:
Mark Rode, rođen u Flensburgu 1973. godine, već skoro tri godine živi u Herceg Novom. Strasti prema fotografiji posvetio se još u školskim danima. Njegovi radovi su dobili više nagrada, uključujući drugo mjesto na nagradi Deutsche Börse Staff Photography Award i prvo mjesto na takmičenju BLENDE Photography Competition Mittelhessen. Posljednjih godina posebno se posvetio fotografiji putem pametnih telefona, kako bi u potpunosti iskoristio kreativnu slobodu koju omogućava mobilna tehnologija.
U Crnoj Gori je tokom proteklih praznika evidentirano 49 saobraćajnih nezgoda, a službenici policije uhapsili su 116 vozača.
Kako je saopšteno iz Uprave policije, od ponedeljka do petka evidentirano je 49 saobraćajnih nezgoda u kojima nije bilo smrtno stradalih, dok je 15 osoba lakše povrijeđeno.
“Službenici saobraćajne policije izdali su 1.688 prekršajnih naloga učesnicima u saobraćaju, podnijeli 263 prekršajne prijave i privremeno oduzeli 37 pari registarskih oznaka“, kaže se u saopštenju.
Navodi se da je, od ukupnog broja uhapšenih, 56 vozača lišeno slobode zbog vožnje pod dejstvom alkohola u organizmu, 46 zbog vožnje pod dejstvom droga i 14 zbog počinjenih drugih težih prekršaja iz oblasti Zakona o bezbjednosti saobraćaja na putevima.
Iz Uprave policije su kazali da su u danima vikenda službenici saobraćajne policije realizovali nacionalnu akciju „Motocikl“ tokom koje su kontrolisali 611 motocikala i motociklista.
„Izdali su 229 prekršajnih naloga, podnijeli 58 prekršajnih prijava, isključili 216 motociklista iz saobraćaja i uhapsili osam motociklista“, navodi se u saopštenju.
Kako se dodaje, policija u Glavnom gradu je u danima praznika uhapsila 31 osobu, izdala 339 prekršajnih naloga i podnijela 53 prekršajne prijave iz Zakona o bezbjednosti saobraćaja na putevima.
Iz policije su rekli da je, u okviru nacionalne akcije Motocikl, na nivou Podgorice, Danilovgrada i Cetinja 58 vozača isključeno iz saobraćaja i oduzeto 48 motocikala.
„Izdato je 48 prekršajnih naloga i podnijeto deset prekršajnih prijava, a uhapšene su dvije osobe“, navodi se u saopštenju.
Uprava policije apelovala je na vozače da vode računa o tehničkoj ispravnosti vozila, imajući u vidu opasnosti od izazivanja saobraćajnih nezgoda, kao i zakonskih sankcija koje se odnose na upravljanje putničkim motornim vozilima i motociklima bez odgovarajuće važeće dokumentacije ili opreme.
Sjajne vijesti stižu iz Francuske – iako je dan bio izuzetno zahtjevan zbog gotovo petočasovnog čekanja na vjetar, crnogorski jedriličari Milivoj Dukić i Ilija Marković su pokazali koncentraciju i vještinu baš kada je najviše trebalo.
Dukić se trenutno nalazi na šestom mjestu, dok je Marković 30., što ih stavlja u vrlo povoljnu poziciju za ulazak u zlatnu grupu među 56 najboljih – cilj koji se čeka sa velikim uzbuđenjem.
Zanimljivo je da su obojica i pored duge pauze ostali fokusirani – Marković je završio regatu kao deveti, a Dukić 14., što im je dodatno učvrstilo pozicije pred dan odluke. Ako sutra bude dovoljno vjetra, planirane su čak tri regate, nakon čega se pravi presjek i određuje konačan sastav finalnih grupa.
S obzirom na to kako su jedrili na prethodnom Grend slemu – Dukić kao 12. na Palma de Majorci, tik ispod medal race-a, a Marković za samo bod ispod finalne grupe – jasno je da je sada motivacija još veća da naprave iskorak.
