Filmski stvaraoci iz Italije odmah su otišli da obiđu praistorijske crteže na okapini u Lipcima, a reditelj iz Irana je oglasio na sva zvona da je njegov film u Risnu, kao da je u Kanu

Publika na platou Ivelića uživala je u projekcijama 13 dokumentaraca na temu ”Graditi, ostaviti ljudski znak za sobom”, u odabiru vrsnog umjetnika Vlada Perovića, koji je uložio svoju svjetsku reputaciju laureata nagrada za mnoga dokumentarna filmska ostvarenja, kako bi filmove iz međunarodne produkcije obezbijedio za risansku priču IV Festivala etnološkog filma. I uspio je u tome, na ponos i zadovoljstvo “risanske komunitadi”, ali i šire zajednice.

U dvorištu Palate Ivelić ljubitelji filma i poštovaoci naslijeđa uživali su i u razgovorima sa filmskim stvaraocima. Ovi su, pak, imali priliku da razgledaju prirodno i kulturno naslijeđe Boke Kotorske i dive mu se.

-Priča o Risnu, priča o Boki, širi se, dolaze nam ljudi i pronose naše priče. Italijani iz ekipe filma  “Na krovovima onih koji spavaju” (reditelj Antonello Murgia Pisano), koji govori o Tuvišeduu, najvećoj punskoj nekropoli na Mediteranu, odmah su se upustili u razgledanje svih znamenitosti. Danas ih je naš kolega Rašo morao voditi do pećinskih crteža u Lipcima. A do tih crteža se stiže kroz poskoke i kroz šipke i drače. Očito su se dobro obavijestili, to je zanimljiv detalj – pravi svjetski putnici sve saznaju što ima na nekom mjestu. Takođe, reditelj iz Irana je oglasio na sva zvona da je njegov film u Risnu kao da je u Kanu. Pa je molio za fotografije, koje širi preko Fejsbuka i Instagrama širi. Fascinantno, podijelio je sa nama svoje utiske Perović.

Dokumentaracem “Isatis” Alireze Dehghan iz Irana, koji skreće pažnju na opasnost od uništenja hiljadugodišnjega grada pod uticajem industrijskog razvoja i zagađenja životne sredine, otvoren je raskošan filmski program. Bila je prava avantura za selektora da dobije sve odabrane filmove, a usput je neke i digitalizovao.

– Interesantno je, počinjemo sa filmom “Isatis” iz Irana, a završavamo sa filmom “Zlatni most” iz Perua, koji sam ja vidio prije 20 i  nešto godina u Krakovu i bila je velika borba da ga dobijem. Film su imali samo na 16 mm traci i davno ga nisu gledali ni oni iz ekipe. I onda je trebalo izboriti se da se taj film prebaci u digitalni format, da se skenira, digitalizuje i da ga dobijemo. I onda su nam i oni zahvaljivali kako je divno vidjeti film nakon 20 godina. A film je čudesan, možete zamisliti most ispleten od trave, most po kome ljudi gaze, sa oduševljenjem priča maestro Perović.

Pored pomenutih, prikazani su i filmovi: “Dom” Thomas Gleeson, Novi Zeland, o kući koja “putuje”, “Nekom svom” mladog reditelja Seada Šabotića iz Crne Gore, o Bihorskom kraju, odakle su mnogi otišli u inostranstvo i zaradili neki novac, ulagali u građevine, vjerujuću da će nekad doći, provoditi u njima vrijeme, ali to je samo iluzija- kuće ostaju prazne, tužne…;

Film “Mala Juga”- o našim ljidima u Švajcarskoj, koliko su se adaptirali, koliko su našli ili nisu našli svoj dom, kako se osjećaju, šta bi željeli; “Graditeljska”- osmominutni dokumentarac Vladimira Perovića koji baca “kosi pogled” na političare koji otimaju slavu i trud onima koji u znoju i krvi odrade čitav posao; “Njemački ašov na Kalemgdanu” Dimitrija Markovića iz Srbije, koji govori o nacističkom projektu izgradnje Olimpijskog stadiona; ironično djelo o društvu apsurda “Biljeg” Živka Nikolića, Crna Gora; “Snovi sela Daje” Shanta Nepali iz Nepala, o ženama podno Himalaja, koje se trudom, radom i ljubavlju za rodni kraj posvećeno bore sa klimatskim promjenama; “Ide život” Radmile Lizdek, Bosna i Hercegovina, o, načinu življenja jedne žene u hercegovačkom selu, koji opstaje u okruženju urbanizacije, ubrzanih tokova kapitala i ljudskih potreba; “Sjenka kralja” Hadi Shariati, Iran, o lovačkoj strasti koja dovodi do istrebljenja nekih vrsta divljih životinja, te “Sačuvaj bože” Dobrivoja i Dobrile Pantelić, Srbija, o pustoši koja ostaje kada se pola vijeka zaboravi rodno ognjište.

Eho festivala “čuće se” i vidjeti 4, 5. i 7. septembra kroz projekcije odabranih filmova u Domu starih Grabovac u Risnu, u Gornjem Morinju i Gornjem Grblju.

/M.D.P./