Začuđeni smo medijskim navodima koje plasira bivši menadžment Crnogorske plovidbe, a u vezi sa poslovanjem te kompanije. Biznis plan na koji se pozivaju, a koji su ranije dostavili Ministarstvu pomorstva, u potpunosti pokazuje nedovoljno znanje tadašnjeg menadžmenta za rukovođenjem jednom državnom kompanijom, reagovali su iz Ministarstva pomorstva.

Njihovo saopštenje prenocimo integralno:

Radi objektivnog informisanja javnosti, želimo da pojasnimo potpunu suludost ideje tadašnjeg menadžmenta, a za koju su smatrali da je spasonosno rješenje za Crnogorsku plovidbu. To rješenje se ogleda u u činjenici da su predlagali uzimanje novog kredita za kupovinu novih brodova, a da su zaboravili, namjerno ili ne, da ni kredit uzet kod Exim banke za kupovinu prva dva broda, nije vratila Crnogorska ploviba, već je veći dio platila država kao garant po kreditu, po kom osnovu Crnogorska plovidba duguje oko 37 miliona eura državi Crnog Gori.

Ako u medijskim navodima, uz potpuno odsustvo sluha za realne argumente i mogućnosti, kao mantra se ponavlja da je Crnogorska plovidba mogla uzeti kredit kod domaćih/stranih banaka za nabavku novih brodova “bez ikakvog daljeg učešća ili garantovanja države kao vlasnika kompanije”, pokazuje se vrlo otvoreno, da nije cilj informisanje javnosti o istini, već kontinuirano manipulisanje neistinama i u tom duhu kreiranje javnog mnjenja.

Ko iole poznaje bankarski sektor, može reći da takav potez nije moguć iz razloga što je realna tržišna vrijednost brodova skoro pa duplo manja od obaveza koje Crnogorska plovidba ima, a što je vrlo jednostavno provjeriti. Kada svi prihvatimo tu činjenicu, da Crnogorska plovidba nije kreditno sposobna, onda svako dalje predlaganje biznis planova koji su bazirani na toj osnovi, pada u vodu, što se direktno odnosi i na biznis plan koji se pominje u medijima, a koji je pripremljen od strane tadašnjeg odbora direktora. Dakle, u mjeri koliko je besmislen biznis plan na kom osnovu se baziraju određeni tekstovi u medijima, toliko je besmisleno i reagovanje na same navode, ali isto je potrebno radi objektivnog informisanja javnosti.

Navedeno potvrđuje i činjenica da Crnogorskoj plovidbi od strane komercijalne banke, nije odobreno ni produženje tada postojećeg overdraft kredita u iznosu od oko 400.000 eura, što jasno ukazuje na opšte finansijsko stanje i potpunu kreditnu nesposobnost kompanije. Shodno tome, predlozi bivšeg menadžmenta bili su zasnovani na paušalnim pretpostavkama, bez ikakvog konkretnog uporišta i operativnog plana finansiranja, koji podrazumijeva validnu potvrdu banke kojom bi se istakla spremnost finansiranja i potvrdila izvodljivost predloženog rješenja. Dakle, ako već dostavljate biznis plan, osnovno što bi trebalo da se podrazumijeva, jeste izvodljivost predloženih pravaca djelovanja…

U odnosu pisanja određenih medija i naslov “Materijal im bio odličan a potom rekli da ništa ne valja”, još jednom se potvrđuju konstantni pokušaji manipulacije. Istina je da je gospodin Lazarević, u ime odbora direktora, predao biznis plan / analizu u Ministarstvu pomorstva u Podgorici, ali ne i da je ona prvobitno “odlično ocijenjena”, pa naknadno prezentovana sa zaključkom da “ništa ne valja”. Impresije o nekom dokumentu se ne donose u momentu kada ga preuzimate (naročito ako ima 30-ak strana), već nakon što ga detaljno izanalizirate.

Na kraju, konstatujemo da čak ni pomenuti biznis plan nije produkt samoinicijativnosti tadašnjeg odbora direktora čiji je predsjednik bio Jovo Lazarević, već nešto što je rezultat upornog insistiranja Ministarstva pomorstva da se animiraju članovi odbora direktora da rade svoj posao i daju održivo rješenje za nastavak poslovanja Crnogorske plovidbe, što nije bio slučaj. Pružanjem konstantnog otpora da se napravi analiza stanja od strane nezavisnog tijela, poslata je očigledna poruka da je naslonjenost na državnu kasu i održavanje statusa quo uz dugovanja od blizu 40 miliona eura, bilo najprihvatljivije rješenje. Takođe je bilo prihvatljivo i rješenje da se na brodovima “Kotor” i “21. maj”, nezakonito ukrcavaju članovi posade iz zemalja sa kojima Crna Gora nema potpisan sporazum, što je direktno kršenje zakona. A takođe, odgovornost za tehničku ispravnost brodova i odnos posade u ključnim momentima, nosi tadašnjiodbor direktora na čelu sa Jovom Lazarevićem i ostatak menadžmenta, a čijeg rada rezultat su i tri zadržavanja broda “Kotor” u nekoliko mjeseci, za koje se vezuju i enormni nagomilani troškovi po svjetskim lukama u ukupnom iznosu od oko 2.4 miliona eura i na kraju, kao jedino rješenje, odluka Vlade o prodaji brodova kako bi se kontrolisala šteta i sačuvao barem dio državne imovine. Naglašavamo da je Ministarstvo pomorstva u prethodnom periodu podnijelo i krivičnu prijavu protiv odgovornih lica u društvu, za šta očekujemo i reakciju nadležnih institucija.

Iako u potpunosti razumijemo pomorsku tradiciju Boke i značaj pomorstva, ne samo za Boku već i za državu Crnu Goru, tim prije smatramo da pribjegavanje manipulacijama u ovom slučaju nije pravi put. Ministarstvo pomorstva ostaje posvećeno razvoju i temeljnoj reformi pomorstva u Crnoj Gori, ali na zdravim osnovama, što će i vrijeme pokazati.