Anima-Centar za žensko i mirovno obrazovanje će povodom 9. novembra, Dana borbe protiv fašizma, sutra u 12 sati u Kotoru na Trgu od oružja organizovati performans „Moj izbor-antifašizam feminizam“ .
„9. novembar – Dan borbe protiv fašizma i antisemitizma obilježava se u čast sjećanja na Kristalnu noć 1938. kada se širom Njemačke desio progon jevrejskih građana i građanki“, saopštavaju iz Anime.
„Više od 90 Јеvrеја је ubijeno а око 30.000 је deportovano u koncentracione logore. Tako je počelo u Njemačkoj proganjanje i istrbljenje ne samo Jevreja nego i tzv. „neprijatelja njemačke države“ homoseksualaca, kriminalaca i „asocijalnih“ ljudi, članova raznih religijskih zajednica, ljudi s mentalnim tegobama, političkih ‘prestupnika’ poput komunista i socijalista, španjolskih republikanskih izbjeglica te manjina poput Roma i Sinta te ostalih.
Upozoravamo da je došlo do ugrožavanja sekularizma i antifašističkih vrijednosti u Crnoj Gori. Upozoravamo da ne smije biti relativizacije zločina iz prošlosti, ni izjednačavanja fašista i antifašista. Upozoravamo da je nužno sprovesti proces suočavanja sa prošlošću i tranzicionu pravdu kako bi se društvo oslobodilo posledica prošlosti koja se ponavlja i izaziva nove sukobe i podjele.
Upozoravamo da se moraju angažovati sve građanske snage na suprostavljanju proganjanja različitih po vjeri, naciji, rasi, statusu da se ne bi ponovila stradanja započeta Kristalom noći. Obilježavamo ovaj datum jer nas na to obavezuju antifašističke vrijednosti koje afirmišemo“, stoji u saopštenju NVO Anima.
Glazbeno prosvjetno društvo, najstarija kulturna institucija u Tivtu i neizostavni učesnik svih kulturnih i društvenih dešavanja u gradu, danas slavi 112. rođendan!
Pogledajte kratki film o bogatom istorijatu društva, koji nam prenosi predsjednik GPD Tivat Boris Lanceroti.
GDP Tivat formirano je 1909. godine nastojanjem i zalaganjem nekolicine entuzijasta. lija Sindik, Šime Staničić i Filip Vuksanović bili su Tivćani kadri da tu svoju želju zapišu, da formulišu svoju namjeru da osnuju orkestar, i skupili hrabrosti da tu svoju ideju predstave tadašnjem gradonačelniku, kapetanu u penziji Marku Krstoviću, čovjeku koji je funkciju gradonačelnika obavljao na volonterskoj osnovi. Uspjeli su da sazovu Gradsko vijeće, i to Vijeće je donijelo Odluku o osnivanju Glazbeno prosvjetnog društva.
GPD Tivat
Tadašnji predsjednik Opštine Tivat kapetan Marko Krstović, prepoznajući značaj formiranja Gradske muzike za kulturu i jačanje muzičke prosvećenosti žitelja ovog kraja, prihvatio je zahtjev svojih sugradjana i u Češkoj kupio prve i veoma skupe instrumente za gradski limeni orkestar, iako je zbog toga Opšina Tivat tada, prvi i jedini put u svojoj istoriji i bankrotirala.
“Po riječima svjedoka tog vremena, gradonačelnik je malo zakukao, i rekao: „Jadna djeco, znate li što činite?!“ Mislim da je to blizu istine, jer je te godine kompletan budžet opštine Tivat upućen za nabavku instrumenata, nije preostalo nikakvih sredstava za druge aktivnosti. Činilo se tada da je htijenje veće od mogućnosti, ali je gradska glazba ipak tada zasvirala u Tivtu, a evo svira i dan-danas”- prisjeća se njegov aktuelni predsjednik i glavni spiritus movens, Boris Lanceroti…
GPD Tivat
“Zbog aktualne epidemiološke situacije GPD “Tivat” ove godine neće obilježiti obljetnicu, kako se radilo svih ovih godina, tradicionalnim promenadnim nastupom ulicama grada. Članovi GPD-a se nadaju i vjeruju da će se u što skorije vrijeme vratiti svojim notama i nastupima kako bi zajedno s vama uživali u nekom novom koncertu” – kazao nam je predsjednik Lanceroti.
Državljaninu Turske K.E. (33), sa privremenim boravkom u Budvi, izrečena je novčana kazna od 1.500 eura jer je odbio alkotest.
– Okrivljeni K.E. je 5. novembra, u 22.15 sati u ulici Mainski put u Budvi, upravljao vozilom marke “Ford”, a prilikom kontrole izvršene od strane policijskih službenika CB Budva odbio je da se podvrgne alkotestiranju radi provjere prisustva alkohola u organizmu – saopšteno je iz Suda za prekršaje u Budvi koji je izrekao novčanu kaznu.
Okrivljenom je izrečena i zabrana upravljanja vozilima B kategorije u trajanju od četiri mjeseca, a novčana kazna je naplaćena prije pravosnažnosti rješenja.
Italija je dopustila humanitarnom brodu s oko 800 migranata spašenih iz mora, među kojima ima dvjestotinjak maloljetnika i pet trudnih žena, da pristane u Trapaniju, na Siciliji, saopšteno je iz njemačka nevladina organizacija Sea Eye.
Ovo odobrenje je izdano samo nekoliko sati nakon što je jedna humanitarna organizacija isporučila brodu hitnu pomoć u hrani i pokrivačima.
Brod Sea Eye 4 u srijedu je spasio 400 ljudi na moru a u četvrtak drugih 400 s broda koji je tonuo. Na brodu ima više od 200 maloljetnika među kojima “nekoliko djece mlađe od 10 godina” i pet trudnih žena, navela je nevladina organizacija u priopćenju i precizirala da je 200 ljudi primilo medicinsku pomoć na brodu.
– Naša ekipa radi do kraja granica izdržljivosti, naglasio je predsjednik Sea EyeGordon Isler, prije objave o dozvoli iskrcavanja.
Ocean Viking, brod kojim upravlja SOS Mediteran također traži luku za iskrcavanje 314 ljudi koje je spasio, čime ukupno ima više od 1100 ljudi koji bi se trebali iskrcati u Italiji.
Italija je jedna od glavnih točaka ulaza u Europu za migrante iz Sjeverne Afrike, posebice Tunisa i Libije, od kuda ima bitno više polazaka u odnosu na prethodne godine.
Blizu 55.000 migranata je stiglo u Italiju od početka godine, prema nešto manje od 30.000 u 2020. godini, prema podacima ministarstva unutarnjih poslova.
U skladu s politikom “zatvaranja luka” bivšeg talijanskog ministra unutarnjih poslovaMattea Salvinija, druge europske zemlje morale su prihvatiti određeni broj spašenih migranata da bi brodu bila izdana dozvola za pristajanje.
Gordon Isler drži da bi “se pregovori o raspodjeli spašenih ljudi” trebali voditi nakon što se migranti iskrcaju na kopno.
Povodom šeste godišnjice osnivanja, građanska lista Bokeški Forum je u Tivtu u subotu organizovala prigodbnu proslavu proslavu.
Okupljene je pozdravio osnivač i predsjednik BF dr Andrija Petković koji je tom prilikom rekao da je činjenica da su oni među sobim prijatelji, navjeća vrijendost ove građanske liste.
“Mi smo Bokeljke i Bokelji, svoji na svome, koji su došli ovdje sa neskrivenom željom da brane svoju Boku. Šesti nam je rođendan, a govorili su da nećemo dočekati ni šest dana, a evo posle šest godina, dočekujemo rođendan sa pozicije vlasti. Ekipa koja je sve što je radila, ponavljam, zasnovala na prijateljstvu i slozi i neizmjernoj ljubavi prema Boki. Time što smo ušli u lokalnu upravu Tivta, nismo ostvarili ni 10 odsto onoga što smo zacrtali. To je jednostavno naš početni korak do svega onoga što nas čeka, a čeka nas mnogo posla.”- istakao je Petković.
Istakao je da BF-u predstoji borba za riješavanje nekoliko stvari koje su veoma bitne Tivtu i njegovim građanima, poput “borbe za promjenu Atlasa plaža JPMD na Crnogorskom primorju i povratak plaža u vlasništvo građana.“
BOKESKI FORUM
„Takođe, tu je još jedna vrlo važna borba, možda i najvažnija, a to je da nećemo dozvoliti da Aerodrom Tivat bude dat u koncesiju. To su naša dva prioriteta u ovom trenutku.“- kazao je Petković i dodao da je za BF važno da oni „ostanu isti kao što su bili prije šest godina kada su osnovani.”
„Da se međusobno poštujemo, uvažavamo i da poštujemo ono što sam prvi put ovdje rekao da biti Bokelj- to je način života. Zahvaljujem našim prijateljima i članovima iz podružnica Herceg Novi i Kotor, a posebno zahvaljujem ljudima koji su sa mnom ušli u Opštinu Tivat da u lokalnoj upravi predstavljaju Bokeški Forum”- kazao je Petković navodeći imena opštinskih sekretara za privredu Vedrana Božinovića i za društvene djelatnosti Borke Mršulje, sekretarke Skupštine Opštine Tivat Ivane Aranđus i direktora JU Sportska dvorana Predraga Kovačevića.
“Oni svoj posao obavljaju tako da sa njima svi možemo da se ponosimo. Pred svima nama je svakako još puno posla” – zaključio je Petković.
Iz belgijske luke Antverpen 11. februara 1852. godine, isplovio je jedan mali jedrenjak koji je na krmenom jarbolu vio austrijsku zastavu – bokeljski brik „Splendido“.
Dvojarbolnim jedrenjakom od samo 311 tona nosivosti i sa 11 članova posade na njemu, komandovao je „Splendidov“ vlasnik, kapetan Ivo Visin iz Prčanja. On se tada iz Belgije uputio do Valpariosa u Čileu. Ni ne sluteći, Visin je na ovaj način započeo prvu etapu svog epskog putovanja oko Zemljine kugle koje je potrajalo punih sedam godina.
Ivo Visin rodio se prije tačno 215 godina – 3.novembra 1806.godine na Prčanju, u poznatoj ovdašnjoj pomorskoj, kapetanskoj i brodovlasničkoj porodici. Familija Visin porijeklom je iz sjeverne Italije, odakle je iz regije Friuli, krajem 17.vijeka doselila na Prčanj. Prvi pomorci iz porodiceVisin pominju se već polovinom 18.stoljeća, a u narednih stotinjak godina njeni članovi izgradili su zavidan ugled kao pomorski kapetani, brodovlasnici i pomorski trgovci.
Visinov brik SPLENDIDO
Iz takvog ambijenta ponikao je i mali Ivo Visin koji se početkom 19.stoljeća, kao i mnogi njegovi preci prije njega, već kao 12-to godišnji dječak, otisnuo na more. Plovio je na prčanjskim jedrenjacima prvo kao tzv. mali, odnosno kasnije kao mladić palube, da bi potom Ivo završio Pomorsku školu u Prčanju koju su držali tamošnji čuveni pomorski kapetani i redovnici-franjevci u samostanu Svetog Nikole. Obrazovanje je potom zavšio na Nautičkom institutu u Trstu. Ispit za kepetana duge plovidbe položio je u Lučkom uredu Rose u Boki Kotorskoj, već kao 18-togodišnjak, godine 1824. nakon čega je narednih šest godina nastavio ploviti na raznim jedrenjacima u svojstvu oficira.
Splendido
Godine 1832. prvi put preuzima dužnost kapetana i zapovijeda jedrenjakom „Alkibiad“. Od 1836. do 1840. Visin je zapovjednik nave „Amelia“ sa kojom tokom tog perioda najmanje dva puta prelazi Atlantik, ploveći između zapadne Evripoe i istočne obale SAD. Visin potom, godinu dana kasnije, komanduje navom „Fenice“ u kojoj je bio i suvlasnik sa 8 karata. Brigatninom „Corrier Triestino“ kojeg je bio isključivi vlasnik dsa 24 karata, Visin zapovijeda od 1844.godine, a potom do avgusta 1849.godine komanduje i brigantinom „Intrepido“ na kojem je takođe bio suvlasnik. Višegodišnjom plovidbom, Visin je stekao izvjestan kapital i tim je novcem na Rijeci, kod znamenitog brodograditelja Andree Zanona, krajem 1849., naručio gradnju sopstvenog novog broda – malog brika „Splendido“.
Ime svom novom brodu koje na italijanskom jeziku znači „Sjajni“, kapetan Visin je dao kada je prvi put na navozu riječkog škvera, vidio još nezavršeni trup novog jedrenjaka. Oduševljen njegovim lijepim i čistim linijama, Visin je uzviknuo: „Splendido!“ (sjajno, izvanredno) a što je onda i prihvaćeno kao zvanično ime broda što će koju godinu kansije, proslaviti svog vlasnika i kapetana Iva Viusna, te ispisati najslavnije stranice bokeljske pomorske istorije.
Poslije učinjenih nekoliko putovanja svojim novim brodom na relaciji Crno more- zapadna Evropa, Ivo Visin se početkom 1852., odlučio na riskantan poslovni i još rizičniji pomorski poduhvat- da se sa teretom tekstila iz Belgije uputi prvo za daleki Čile, a potom i za Kaliforniju gdje je nedugo prije toga pronađeno zlato i lokalne ekonomija pod uticajem „zlatne groznice“ bujala, a sa njom i šanse brodovlasnicima za dobru zaradu u prevozu tereta u tom dijelu svijeta. Odlazeći iz Antverpena, Ivo se tamo oprostio sa svojim dobrostojećim rođakom, takođe brodovlasnikom Špirom Visinom koji je u to vrijeme imao čak šest svojih jedrenjaka, dobacivši Špiru: „Ili bogatiji i slavniji od tebe, ili mrtav!“
Nakon četiri mjeseca jedrenja po Atlantiku, „Splendido“ je doplovio do čuvenog Rta Horn na krajnjem jugu Južne Amerike. Ove vode poznate su po strašnim olujama i u to vrijeme važile su za jedno od najtežih mjesta na svijetu za plovidbu brodova sa pogonom na jedra. Maleni „Splendido“ srčano se nosio sa pobješnjelim morem i vjetrovima uraganske snage koji su mu čak slomili i jedan od jarbola, zbog čega je Visin nakratko radi popravke broda, morao prekinuti putovanje i svratiti u urugvajsku luku Motevideo.
Putovanja SPLENDIDA tokom Visinove cirkumnavigacije 1852-1859
Uslijedio je još jedan pokušaj obilaska Rta Horn, mjesta koje postalo grob mnogih brodova i mornara. „Splendido“ se spustio još južnije nego pri prethodnom pokušaju, došavši gotovo do granice gdje su se mogle sresti ledene sante sa Južnog pola. Boreći se sa nepovoljnom strujom i vjetrovima, ali i naastajućiim nezadovoljstvom posade koja je bila na ivici pobune, bokeljski je kapetan uspio svoj maleni brod uvesti iz Atlantika u Pacifik i zaobići Rt Horn, pa je „Splendido“ je 14.novembra 1852, uplovio u Valparaiso. Budući da je u Kaliforniji gdje je nedugo ranije pronađeno zlato, vladala velika potreba za raznim materijalom, Visin je brzo našao novi teret pa je uslijedila je plovidba do San Franciska. Tu je međutim, Iva Visina zadesila nova nevolja – iste noći pošto je „Splendido“ uplovio u luku ovog kalifornijskog grada, brod je napustila gotovo sva posada izuzev škrivana (prvog oficira) Fridriha Belavite sa Prčanja, maloga od palube i noštroma. Kapetanu Visinu mornari su na listu papira ostavili sledeću poruku:
„Već nam je dosadio ovaj pasji život. Smrt Rtu Horn! Živjelo zlato Kalifornije!“
Ovo međutim, nije pokolebalo Visina koji je, našavši devet novih mornara, odlučio da posao potraži na drugoj strani Pacifika pa je „Splendido“ iz San Franciska isplovio prvo za Havaje, a odatle za Kinu. Budući da je „Splendido“ bio prvi brod pod austrijskom zastavom koji je došao na Havaje, kapetan Ivo Visin je ovdje primljen u zvaničnu audijenciju kod havajskog kralja.
Ploveći potom za Kinu, Visin se izložio brojnim rizicima jer taj dio Pacifika u to vrijeme još nije bio dovoljno istražen, niti su pomorske karte zabilježile sve tamošnje grebene i sprudove. U Južnokineskom moru prijetili su tajfuni, kao i gusari. U blizini obala Kine „Splendido“ su čak i napala četiri manja gusarska broda, ali je posada predvođena Visinom u hrabroj borbi, koristeći se sa dva topa kojima je „Splendido“ bio naoružan, izvojevala pobjedu i odbranila svoj brod.
Po dolasku u Kinu, Visin je odlučio da se prepusti pomorskoj trgovini između te mnogoljudne države, Filipina, Indonezije, Tajlanda, Singapura i Australije. „Splendido“ je tako narednih skoro šest godina proveo ploveći u ovom dijelu svijeta, pri čemu je doživljavao razne avanture i opasnosti. Brod je tako jedva preživio dva jaka tajfuna koji su ga 1854. tokom putovanja iz Hong Konga za Sidnej, u razmaku od samo nekoliko dana, zahvatili izmedju Tajvana i filipinskog ostrva Luzon. Zahvaljujući sposobnosti kapetana Visina i njegovoj dobroj stručnoj potkovanosti, maleni bokeljski jedrnak je iz strahovitog višednevnog nevremena koje je progutalo nekoliko brodova večih od „Splendida“, izašao bez ljudskih žrtava i sa minimalnom pretrpljenom štetom.
Ukupno je u ovih skoro šest godina, mali bokeljski brik „Splendido“ u ovom opasnom i još nedovoljno istraženom dijelu svijeta, sretno napravio čak 26 putovanja.
Početkom 1859. Visin je odlučio da je vrijeme za povratak u domovinu pa je, nakrcavši „Splendido“ raznim japanskim i kineskim proizvodima i orijentalnim začinima, 8.februara zaplovio iz Singapura za Trst, preko Indijskog okeana i oko Rta Dobre nade na krajnjem jugu Afrike. Plovidba je tekla bez problema sve dok „Splendido“ nije stigao nadomak Gibraltara, gdje je sreo jedan američki trgovački brod koji je kapetana Visina obavijestio da je u međuvremenu država pod čijom je zastavom plovio – Austrija, stupila u rat sa Francuskom. Strijepeći da francuski ratni brodovi u Mediteranu ne zarobe njegov mali jedrenjak, a on izgubi teret i svu svoju teško stečenu imovinu, Visin je odlučio da se skloni u Englesku pa je 9.jula stigao u Plimut gdje je zapravo i „zatvorio“ krug što ga je oko svijeta počeo „opisivati“ još prije sedam godina, polazeći iz Antverpena.
Jedina sačuvana fotografija kapetana Iva Visina
Po dobijanju vijesti o sklapanju mira između Austrije i Francuske, Visin je odmah isplovio ka Trstu gdje je „Splendido“ stigao 30.avgusta 1852, prešavši ukupno 101.297 nautičkih milja od polaska sedam godina ranije, iz Antverpena. To je skoro pet puta više nego što je obim Zemljine kugle na njenom najširem mjestu – Ekvatoru, gdje on mjeri 21.600 milja. Međutim, imajući u vidu da je zbog nepovoljnih vjetrova, Visin često morao križati (burdižavati) sa „Splendidom“, ploveći tada u cik-caku u odnosu na generalni smjer svog putovanja, kako bi se ipak kretao ka cilju uprkos nepovoljnom vjetru, put koji je od 1852. do 1859. prešao „Splendido“ zapravo je mnogo veći od oficijelnih 101.297 milja koliko, „na papiru“ iznosi udaljenost između luka u koje je taj brod uplovio tokom tih godina.
U Trstu, glavnoj luci Austrije, „Splendidu“ i njegovom kapetanu Ivu Visinu krajem avgusta 1859. priređen je veličanstveni doček, a sve austrijske novine danima su pisale o podvigu bokeljskog pomorca, ističući da se Visin „izvanredno pokazao u svakom pogledu, kao neustrašiv pomorac, odličan navigator i pronicljiv trgovac“.
Najveće priznanje za njegovu cirkumnavigaciju Visinu je stiglo 16.juna 1860. kada ga je austrijski car Franjo Josip I odlikovao „Viteškim krstom reda Franje Josipa“ i dodijelio mu Bijelu počasnu zastavu „Merito Navale“. Ova zastava koju je austrijska Vlada ustanovila za posebne poduhvate i za izuzetne zasluge u trgovačkoj mornarici, u istoriji je dodijeljena samo jednom i to kapetanu Ivu Visinu. Njemu je počasna Bijela zastava predana na svečanoj ceremoniji koja je 31.jula 1860. upriličena na palubi fregate „Bellona“ u tršćanskoj luci. Trščanska opština kapetana Iva Visina proglasila je tada svojim počlasnim građaninom.
Niko drugi, osim bokeljskog kapetana Iva Visina, nije u Austriji dobio ovu zastavu u vremenu od 16.aprila 1850. kada je „Merito Navale“ ustanovljena kao priznanje, do pada Austro-Ugarske monarhije 1918 godine.
Centralna pomorska vlada Austrije u Trstu, ubrzo nakon njegovog povratka u domovinu 1859. formirala je posebnu, 12-članu stručnu komisiju koja je saslušala kapetana Visina i postavila mu nekoliko desetina pitanja iz čak 13 različitih oblasti o svim aspektima njegove epohalne plovidbe. Bokeljski kapetan komisiji je dao iscrpne odgovore, čak i neka sopstvena opažanja koja se mogu smatrati naučnim tezama, iz oblasti pomorske meteorologije, oceanografije i hidrografije. Pored toga, Visin je austrijskim pomorskim vlastima dao brojne podatke o sopstvenim iskustvima u vezi sa brodskom posadom, snabdijevanju i popravkama broda, opasnostima i preprekama na putovanju, najmu broda, pakovanju, krcanju i slaganju tereta, havarijama, pilotima i lučkim taksama, higijeni, poštanskim uslugama, novčanim tokovima, pomorskom osiguranju, konzulatima i trgovačkim operacijama. Iskustva bokeljskog kapetana sa njegove cirkumnavigacije predstavljala su pravo otkrovenje za austrijske pomorske vlasti i bila izuzetno korisna za unapređenje pomorske trgovine te države. Visin je na taj način značajno unapredio znanja u Austriji o meteorologiji, oceanografiji, hidrografiji i pomorskoj trgovini na prekookeanskim plovidbama. Stručna komisjija koja ga je ispitivala, nakon svega, kako su naveli u svom izvještaju carskom dvoru u Beču, našla je da je kapetan Ivo Visin „dostojan da mu se dodijeli Bijela počasna pomorska zastava „Merito Navale“ – jedina koja je ikada dodijeljena za vrijeme trajanja države kojoj je ova zastava bila najveće priznanje u pomorstvu.Visinova Bijela počasna zastava danas se inače, čuva u zbirci katedrale Rođenja Blažene Djevice Marije na Prčanju, dok se originalna kutija u kokoj je zastava bila spakovana, čuva u zbirci Pomorskog muzeja u Kotoru.
portret kapetana Iva Visina
Kapetan Ivo Vison prema nekim podacima, šesti je po redu zapovjednik na svijetu koji je na sopstvenom brodu, oplovio zemaljsku kuglu. Prije njega od naših ljudi, svijet je oplovio mladi Stevan Vukotić, rodom iz gornjogrbaljskog sela Bratešići, kao ofiucir carske Ratne mornarice Rusije. Vukotić je naime, kao pomorski poručnik, u svojstvu člana posade bio ukrcan na ruskom ratnom brodu – slupu „Predipratje“ koji je pod komandom kapetana bjnog broda Ota fon Kocebua, upućen 1823. godine iz Kronštata u evrospkom dijelu Rusije, u Petropavlovsk na Kamčatki i na Aljasku koja je tada bila u sastavu Rusije, sa misijom snabdijevanja tih ruskih vojnih uporišta i vršenja naučih istraživanja po Pacifiku. Iako je i on vrijedan svakog poštovanja, Vukotićev poduhvat oplovljavanja svijeta od 1823. do 1826. godine kao jednmog od ukupno 145 članova posade dobro snabdijevenog, opremljenog i sa 24 topa naoružanog ruskog ratnog broda “Predipratje”, namjenski građenog za takve zadatke, ne može se ipak mjeriti sa onim što je Visin kao najodgovornija osoba u takvom poduhvatu – kapetan broda, učinio tokom svoje sedmogodišnje cirkumnavigacije na od “Predipratja” više nego duplo manjem i slabijem “Splendidu”, sa smo 11 članova posade.
Po okončanju svoje epske plovidbe, kapetan Ivo Visin je krajem 1860. prodao svoj voljeni brik „Splendido“, a početkom 1862. kupio je drugi, veći trojarbolni jerenjak tipa bark kojem je dao ime „Splendido V“. Nad tim brodom koji su zapovijedali drugi kapetani što su tada plovili za Visina kao brodovlasnika, on je i sam kraće vrijeme tokom 1866. preuzeo dužnost zapovjednika. To je bila i posljednja komanda kapetana Iva Visina tokom njegove aktivne karijere što je na svjetskim morima potrajala duže od 40 godina.
Bark „Splendido V“ međutim, stradao je i potonuo aprila 1868. godine kod ostrva Unije u Kvarneru, kada je tim brodom zapovijedao kapetan Vjekoslav Đurović. Ubrzo potom, za svojim brodom u vječnost je otišao i vlasnik „Splendida V“. Kapetan Ivo Visin naime, preminuo 17.avgusta 1868. na rodnom Prčanju gdje je ovaj najslavniji od svih bokeljskih kapetana, i sahranjen.
Vatrenjača – INSTITUT ZA OCEANOGRAFIJU I RIBARSTVO SPLIT
Riblji migranti ne poznaju granice, sve više preko Sueskog kanala ulaze u Mediteran, agresivno kradući teritorij od domaćih, takozvanih autohtonih vrsta, nespremnih na ugrozu koja stiže iz drugih, toplih mora. Ništa takozvanim lesepsijskim ili eritrejskim migrantima ne može stati na put, ugnijezdili su se u našem kraju koje im nudi obilje hrane, ogromni prostor i manjak prirodnih neprijatelja.
Na listi brojnih takvih osvajača pronađenih u posljednje vrijeme nalazi se i vatrenjača ili riba paun, još znana i kao đavolja riba ili riba lav. Riječ je o ribi atraktivnog izgleda, iznimno otrovnog karaktera, snimljenoj nedavno kod Komiže, na 15 metara dubine. Primjerci ove vrste utvrđeni su još i uz albansku, te južnu talijansku obalu, kod Leccea. Sveukupno su u Jadranu dosad utvrđene četiri jedinke.
Riba paun je samo dokazala stav stručnjaka kako Mediteran kakav smo nekada poznavali, nije više ni izbliza takav. Štoviše, u ovom trenutku u odnosu na sva ostala mora i oceane, daje osjećaj drastično ubrzanih, vrtoglavih bioloških promjena.
Osvajači u ovom bazenu poput agresivne smrtonosno otrovne ribe srebrnoprugaste četverozupke ili fugu ribe, nisu novost. Stižu oni preko Sueskog kanala još od 1869. godine.
No njihova se brojnost u zadnjih 20 godina povećala, što je vrlo precizno i detaljno evidentirano u upravo izašlom drugom po redu CIESM Atlasu egzotičnih vrsta Mediterana.
Riječ je o vrlo važnom djelu skupine dominantnih mediteranskih stručnjaka za more, tima eksperata među kojima se po prvi puta pridružio i hrvatski znanstvenik, prof. dr. sc. Jakov Dulčić iz splitskog Instituta za oceanografiju i ribarstvo.
Jakov Dulčić – nova vrsta raka u Jadranu Photo: Boka News
– Tokom rada na Atlasu čak pet godina bilo je potrebno za analizu novih zapisa, provjeru istinitosti izvora, uklanjanje nepouzdanih unosa, reviziju brojnih karata. Kao rezultat smo dobili drugo izdanje Atlasa koji je kroz četiri kategorije vrlo precizno i detaljno sabrao doseljenike u mediteranski akvatorij. Rezultat je zapanjujući, u 20 godina od prvog izdanja Atlasa iz 2002. godine, u Mediteran je došlo 107 egzotičnih vrsta riba, više nego u čitavom prethodnom stoljeću. To uključuje 43 nova ‘doseljenika’ što su uspjeli uspostaviti samoodrživu populaciju, plus dodatne 64 vrste koje su nedavno viđene barem jednom u svom novom potencijalnom staništu. U drugom izdanju su predstavljene i ilustrirane sve te ribe, plus 80 vrsta ‘preživjelih’ iz prvog. Uspjeli smo dokazati kako Mediteran već neko vrijeme prolazi kroz drastične i brze promjene svoje faune – navodi dr. Dulčić.
Prof. dr. sc. Dulčić se u drugom izdanju ovog kapitalnog djela kao član CIESM eksperata za egzotične vrste riba pridružio skupini uvaženih stručnjaka. Našli su se tu Dani Golani iz Izraela, Ernesto Azzurro i Lidia Orsi-Relini iz Italije, te Španjolac Enrico Massuti, pod vodstvom generalnog direktora CIESM-a Frederica Brianda.
Mramornica – INSTITUT ZA OCEANOGRAFIJU I RIBARSTVO SPLIT
Do sada su štampna četiri sveska posvećena doseljenicima u Mediteran iz kategorija riba, rakova deseteronožaca i stomatopoda, mekušaca i algi, te morskih cvjetnica.
– Mnoge od ovih novih vrsta riba sada značajno doprinose bioraznolikosti istočnog bazena Mediteranskog mora. One koje su prodrle iz Crvenog u Sredozemno more dobile su naziv ‘lesepsijski migranti’, prema inženjeru Ferdinandu de Lessepsu koji je planirao i nadgledao gradnju Sueskoga kanala. Iako je kanal otvoren u oba smjera, više vrsta migrira u smjeru Mediterana. Tako je do danas u Sredozemnom moru zabilježeno više od 300 morskih organizama iz različitih kategorijskih skupina. Sa sve većom pozornošću koja se posvećuje ovom fenomenu, sve se češće prepoznaju i osvajači drugog porijekla. Osobito iz područja tropskog Atlantika, koji u Mediteran dolaze kao posljedica prirodne invazije kroz Gibraltar. Ili unosa, slučajnog ili namjernog od strane čovjeka – veli dr. Dulčić.
Zbog porasta temperature i slanosti mediteranskih voda, značajnog proširenja i produbljivanja Sueskog kanala sa svrhom zadovoljenja zahtjeva međunarodnog pomorskog prometa, invazivne vrste su krenule u pravcu novih teritorija. Neke od njih svoje će mjesto lako naći na peškarijama, kao gastronomska delikatesa.
No ono što zabrinjava struku su agresivni osvajači koji ruše dinamiku, stabilnost, ugrožavaju domicilne vrste. Neke od njih predstavljaju i opasnost za zdravlje ljudi. Takav je primjer kamena riba (Synanceia verrucosa) čiji ubod može biti fatalan.
Napuhača
Atlas, kaže dr. Dulčić, donosi priču o Sredozemnom moru koji se jako brzo mijenja u svakom pogledu. I u kojeg su se uselili neki novi, počesto neželjeni stanari.
– Možemo izdvojiti i nekoliko najubojitijih, primjerice plavotočkastu trumpetaču koju zbog brzopoteznog osvajanja Mediterana nazivaju još i ‘lesepsijki sprinter’. Ubraja se među 100 ‘najgorih’ invazivnih vrsta u europskim vodama. Uz nju u skupinu ugroza po Mediteran, ali i Jadranskog mora, inače zbog svog geografskog položaja jednu od regija najosjetljivijih na globalne klimatske promjene, spadaju još i srebrenoprugasta četverozupka, tamna mramornica, te vatrenjača – sabire dr. Dulčić.
Plavotočkasta trumpetača je osobito opasna, to je izraziti grabežljivac koji se hrani brojnim gospodarski važnim vrstama riba, nalik trljama blataricama, girama, bukvama… Samim tim je njen utjecaj na hranidbeni lanac vrlo visok.
Plavotočkasta trumpetača
Tu je i tamna mramornica, te srebrnoprugasta četverozupka koja krije naziv za iznimno opasnu, vrlo otrovnu ribu fugu.
U Japanu poznate kao vrhunske i iznimno skupe delikatese. Ona zajedno s nekim drugim vrstama iz Crvenog mora, danas čini gotovo polovicu ulova u priobalnom ribolovu na Cipru i Turskoj.
Oplegnathus fasciatus – INSTITUT ZA OCEANOGRAFIJU I RIBARSTVO SPLIT
– Riječ je o vrlo opasnoj ribi čija je konzumacija zabranjena u svim zemljama EU. Kod nas se već u nekoliko navrata našla u ribarskim mrežama. Tu je i vrlo invazivna tamna mramornica koja se udomaćila u cijelom Jadranu i na meti u hranidbenom lancu, u smislu kompeticije za hranu, našla autohtonu salpu. Salpa je u smrtnom strahu bila prisiljena početi živjeti na većim, hladnijim dubinama. Među posljednjim opasnim migrantima je i vatrenjača, koja se očito proširila i na naše područje došavši iz Crvenog mora preko Sueza i istočnog Mediterana. Zanimljivo je da je 80-ih godina prošlog stoljeća, kada je ‘pobjegla’ iz akvarija na Floridi, uzrokovala izrazito visoku smrtnost bentoskih organizama uzduž američke i karipske obale. Ovaj izraziti grabežljivac je smanjio brojnost 40 vrsta koraljnih riba, te za oko 80 posto drugih pridnenih organizama u tim vodama. Prelijepo izgleda, ali treba jako voditi računa o tome da njen ubod može čak biti i smrtonosan. No u isto vrijeme može se pripremati za hranu bez ikakvog straha – veli dr. Dulčić uz dr. sc. Marcela Kovačića, višeg kustosa Prirodoslovnog muzeja u Rijeci, autor znanstvene monografije ‘Ihtiofauna Jadranskoga mora’.
Iako je pri spomenu Bermuda pomorcima najčešća asocijacija Bermudski trokut, u 18. stoljeću taj je otok bio poznat po svojoj kapuli. A kakva je ta kapula bila, najbolje svjedoče riječi Marka Twaina nakon posjeta otoku 1877.
– Ona je ponos i radost Bermuda. To je tamošnji dragulj i ukras nad ukrasima. U tamošnjim razgovorima i literaturi, kapula je najčešći i najbolji glavni junak. To je metafora za savršenstvo – apsolutno savršenstvo.
U 19. stoljeću kapula je bila od iznimne važnosti u prehrani pomoraca. Iako, u usporedbi s nekim drugim plodovima, sadržava znatno manje vitamina C, kapula je još uvijek bila dovoljno djelotvorna u sprječavanju pojave skorbuta kod mornara.
A bermudska je, kažu, bila toliko slatka da je nije trebalo ni kuvati: mogla se jesti kao jabuka.
Na pristupnim cestama Pelješkom mostu probijen je četvrti, posljednji tunel. Radi se o tunelu Supava dugom 1290 metara, koji se nalazi na dionici pristupnih cesta koje gradi grčki Avax, piše u nedjelju Večernji list.
Tunel Supava čini jedan od najzahtjevnijih dijelova cjelokupnog projekta cestovnog povezivanja južne Dalmacije i pristupnih cesta Pelješkom mostu s obzirom na to da je između njega i drugog tunela na toj dionici – Polakovice – most Ston dug 485 metara, odnosno iz jednog tunela se izravno ide na most, a zatim s mosta opet izravno u drugi tunel.
Tunel Polakovica, dug 1242 metra, probijen je u juluu. U Hrvatskim cestama kažu da je na mostu Ston sve spremno za prihvat i montažu segmenta koji su proizvedeni u Brodosplitu.
Na dionici pristupnih cesta koje gradi austrijski Strabag također su dva tunela – Debeli brijeg dug 2467 metara te tunel Kamenice dug 499 metara. Debeli brijeg je probijen krajem prošle godine, i to 74 dana prije planiranog roka, a tunel Kamenice probijen je potkraj travnja ove godine.
Pristupne ceste Pelješkom mostu, ukupne dužine 30 kilometara, vrlo su zahtjevan projekt kao i sam most zbog brojnih objekata i nepristupačnog terena na trasi.
Ugovor za gradnju stonske obilaznice, poddionice Sparagovići/ Zaradeže – Prapratno i Prapratno – Doli, sklopljen je 9. listopada 2019., a izvođač radova Avax uveden je u posao 5. prosinca te godine.
Na toj dionici jedan od objekata je i vijadukt Prapratno dug 212 metara, na kojem je završena montaža čelične konstrukcije. Vrijednost gradnje te dionice je 511,5 miliona kuna.
Ugovor za gradnju dionice Duboka – Sparagovići/Zaradeže sklopljen je 9. oktobra 2019., a radovi su počeli 13. novembra te godine, kada je izvođač službeno uveden u posao. Strabag je taj posao ugovorio za 478,3 miliona kuna.
Na toj dionici su uz tunel Debeli brijeg i Kamenice još su i objekti vijadukt Doli duljine 156 metara te mostovi Dumanja jaruga I duljine 488 metara i Dumanja jaruga II duljine 80 metara, donosi Večernji list.
Hrvatski vazduhoplovni analitičar Alen Šćuric da će Air Montenegro tokom ovog mjeseca imati 24 nedjeljna leta na četiri leta što je, kako smatra, nedovoljno za korišćenje jednog, a kamoli dva aviona koliko avio kompanija ima u floti.
– Tokom novembra Air Montenegro će imati iz Podgorice letove za Beograd 14 puta nedjeljno (svaki dan dva leta), te za Ljubljanu dva puta nedjeljno (ponedjeljak i petak) – saopštio je Šćuric.
On je dodao da će kompanija iz Tivta letjeti dva puta dnevno za Istanbul četvrtkom i subotom, te imati šest nedjeljnih letova za Beograd – svakog dana dana, osim utorka.
– Ovimeće Air Montenegro imati 16 nedjeljnih letova iz Podgorice i osam iz Tivta, tj. 24 nedjeljna leta na četiri linije. Svi letovi su sa Embraerom ERJ-195. Nedovoljno ni za košićenje jednog, a kamoli dva aviona koliko ih ima u floti – smatra Šćuric.
