Predstavnici Vlade i akcionara sa značajnim učešćem u Institutu “Simo Milošević”, Hotelsko-turističkog preduzeća (HTP) Vile Oliva, postigli su visok stepen saglasnosti o daljim koracima spašavanja i razvoja Instituta.
Iz Vlade su saopštili da su novi pregovori uslijedili u susret nastavku Skupštine akcionara Instituta, koja je zakazana za utorak, kada će biti predstavljen konačan plan za to preduzeće.
„Dvije strane saglasne su da će učiniti sve kako bi se izbjegao stečaj u ovoj ustanovi za fizikalnu medicinu, rehabilitaciju i reumatologiju“, zaključuje se u saopštenju.
Planinari Vrlovke i Vjeverice sa grupom Zabranjeno pušenje 1. 1. 2025
Ka vrhu Sv. Ilija 1.januara 2025.
Na tvrđavi Sv. Andrija
Dolinom Bačića potoka
Guvno Kljavići
Na gumnu u Poborima
Pogled sa vrha Sv. Ilija
Spust sa vrha Sv. Ilija
Susret planinara na stazi ka Vranovom brdu
Tvrđava Sv.Andrija
Nastup grupe “Zabranjeno pušenje” u Kotoru bio je divna prilika da se potvrde stara i začnu nova prijateljstva, da se učvrste neraskidive veze, utkane u život od djetinjstva. Violinist i klavijaturist i prateći vokal Robert Boldižar Robi nadahnuto je odsvirao temu iz poznate pjesme “Tunderstruck” grupe AC/DC, koju je srcem posvetio gospođi Esteri Homen, žiteljki Kotora, njegovoj davnašnjoj nastavnici u Muzičkoj školi u Sarajevu, sa čijim je sinom, Robertom Homenom, poznatim dirigentom, proveo djetinjstvo. Vokalista, frontmen i suosnivač benda Davor Sučić, alias Sejo Sexon, bio je vrlo inspirisan Robijevom pričom, pa je na osnovu toga na sceni, uz puno improvizacije i uzajamne bendovske podrške, sve to ispalo veoma dirljivo i efektno.
Sreli se nakon tri decenije
-Gospođa Estera Homen mi je predavala solfeđo, a Robi mi je prijatelj iz djetinjstva, kao i Rudi. Njihov otac Miroslav Homen bio je šef-dirigent u Sarajevskoj filharmoniji i Operi, u kojoj je moj otac svirao violončelo. Vidio sam profesoricu nakon 30 godina, bio sam danas u njihovoj kuću na Mulu, koja im je data nakon što su Homene istjerali iz kuće u Starom gradu, gdje je njihov djeda živio. Jako sam se lijepo osjećao kada sam se nakon toliko vremena susreo sa mojom nastavnicom solfeđa, koja je i dalje vedra i lijepa i raspjevana- rekla mi je da pjeva u crkvenom horu, i tako mi je to drago da vam ne mogu opisati, podijelio je utiske sa nama Robert Boldižar, koji živi u Zagrebu, kao i Robert Homen, odrastao je u Sarajevu, isto kao i on, te je njihova životna priča vrlo slična. Oduševljen je Starim gradom koga -doživljava “slikom povijesti”, a posebno ga fascinira priča o Homenima koji su ovdje došli prije dva stoljeća, koji su bili urari i dan-danas održavaju Stari sat.
Povezali “zastave”
Dugogodišnji bubnjar benda Branko Trajkov Trak (udaraljke, akustična gitara i prateći vokal), kaže da je velika radost to što su muzika “Zabranjenog pušenja” i planinarenje sa članovima PK “Vjeverica” iz Kotora i PD “Vrlovka” iz Kamanja (Karlovac) povezali ne samo dvije države, nego i ljude i gradove – ta priča prevazilazi granice. Kao prijatelj Krunoslava Mlačka, predsjednika PD “Vrlovka”, Trak je prošlog ljeta za planinare/ke “Vjeverice” održao besplatnu bubnjarsku radionicu u Krasnom na Velebitu, a zatim im se pridružio u planinarenju Premužićevom stazom. Razmjenili su kontakte, povezali se sa Turističkom organizacijom Kotora, čiji je direktor, Jovan Ristić, potom pozvao ovaj kultni bend da nastupi za novogodišnju noć u Starom gradu. Nakon koncerta, u bekstejdžu je nastala i zajednička fotografija članova benda i planinara iz Kamanja, Zagreba i Kotora.
Susret planinara na stazi ka Vranovom brdu
-Meni je osobno jako drago da sam tu večeras, zato što smo imali prekrasno druženje par dana kod nas u Hrvatskoj na Velebitu, bubnjali smo i hodali smo i pokisli smo i bilo bi lijepo da to ponovimo, samo pozovite. Izuzetno sam oduševljen što smo imali prilike i da sviramo za vas u Kotoru i da se vidimo ponovo. Nadam se da ćemo se vidjeti i u nekim brdima, osim na bini i ispred zvučnika, poručuje Branko Trajkov. Prije Kotora “ZP” je nastupilo u Tuzli i Sarajevu, a nakon Kotora, za Pravoslavnu Novu godinu, 13. januara, grupa se predstavila i publici u okolini Skoplja (Sjeverna Makedonija).
-Mi smo stalno na putu, nosimo našu zastavu na kojoj je kotač, onakvu kakvu imaju Romi, jer mi nemamo državu, kaže u šali Trak.
U publici je bilo mnogo fanova “Zabranjenog pušenja” svih generacija iz Makedonije, Srbije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, ljubitelja kultne “Balade o Pišonji i Žugi”, ali i novih pjesama sa albuma “Karamba!”. Pjesme društveno-angažovanog sadržaja, uz dozu humora i buntovništva, spajaju ljude ovih prostora u osvješćivanju njihovih ljudskih/građanskih prava. Neke tekstove rade sami, a neke sa saradnicima- Elvis.Dž. Kurtović, Veličković…
Moć javne riječi
-Kod nas ljudi previše zaziru, boje se da će izgubiti neke pozicije, dosta njih se libi da javno govori o tim nekim temama, pa čak izbjegavaju i da pjesme pišu na te teme, ali vani se ljudi ne boje govoriti o tome. I najveće zvijezde govore javno. Kod nas, osim Severine, ja ne znam ikoga da se usudi išta reći, svi okreću glavu, ne “talasaju”, misle da je to bolje za posao. Mislim da svaki čovjek, ako ima priliku da govori pred više ljudi, mora da shvati da je to momenat u kome se neke stvari moraju reći, a da ih puno ljudi čuje.
Mi smo privilegirani da nas mediji prate i da naš glas dopre do puno ljudi i glupo je to iskoristiti samo za promociju spota, predstavljanje CD-a ili neke najave svog posla. To je prilika puno korisnija da se načnu neke teme, a mi takvih tema o kojima itekako valja pričat`, ovdje na Balkanu imamo koliko hoćeš, kazao je za naš portal Davor Sučić- Sejo. Sa nama je podijelio uspomene na vojničke dane u Herceg Novom, gdje je tokom devet mjeseci službe upoznao i Đenoviće, Prevlaku, Crni rt… Ovdje u Kotoru prije 15 godina su on i njegovi bend-drugari, zajedno sa Zonjom iz “The Books of knjige” snimili spot za pjesmu “Bosa stopala”, a zatim su snimali i u Turskoj. Ove godine planiraju koncerte sa albuma objavljenih u prošloj i pretprošloj godini.
Ka vrhu Sv. Ilija 1.januara 2025.
-Povodom 40 godina rada grupe 2024. godine je bila turneja, napravili smo projekat sa akustičnim gitarama, složili smo malo drugačiji repertoar, koji planiramo da afirmišemo. Sad smo u Sarajevu imali prvi koncert iz tog projekta, to smo snimili na video, pa ćemo vidjeti, ako se ljudima to bude svidjelo, nastavićemo u tom stilu. Evo, gledao sam, ovdje u Boki Kotorskoj imate predivne tvrđave, to su lijepa mjesta upravo za takav program, poručuje Sučić, koji je nakon nastupa ostao još par dana u Kotoru da razgleda tvrđavu, zaleđe i okolna mjesta.
Pored Traka, Seja i Robija, u Kotoru su nastupili i gitarist Toni Lović (ektrična i akustična gitara), bas-gitarist Dejan Orešković Klo, koji ima glavnu ulogu u spotu za pjesmu “Čovjek starog kova” https://www.youtube.com/watch?v=3rGO4XjoyNY sa albuma “Karamba!”, te novi član benda- Tomo Goluban, umjetnik na usnoj harmonici.
Anđela planira da obiđe Durmitor
Posebni vizuelni i glasovni pečat dala je zagrebačka pjevačica Anđela Zebec, alias Angie Skywalker, kako je zbog njenih izvanrednih vokalno-scenskih sposobnosti prozvao Sejo Sexon, upoređujući je sa kćerkom Luka Skywalker-a iz serije “Ratovi zvijezda”. Endži sa bendom nastupa od 2019. godine.
-Prvi put sam u Crnoj Gori i više sam nego oduševljena, prije svega tisućuljetnom povješću i gostoprimstvom ljudi. Jako mi je lijepo ovdje i definitivno se vraćam. Sad mi je samo još u planu da moram nekako i taj Durmitor obići, čujem puno o tome, treba proljeće-ljeto dočekat` i to obić`, jer je prekrasno, kaže Anđela Zebec za Boka News.
Guvno Kljavići
Do kud ide taj Zaljev
Vlasta Micek iz Zagreba, koja je bila dio ekipe za druženje sa “Vjevericom” i “Zabranjenim pušenjem”, prije mnogo godina obišla je Boku Kotorsku kao članica PD “Naftaplin”.
-Došli smo tada u Crnu Goru iz Foče, bili smo na Lovćenu, obišli smo Mauzolej i spustili se u Boku, otišli na otok Gospe od Škrpjela i nastavili dalje prema Hrvatskoj, ali davno je to bilo i sad mi je drago ponovo vidjeti, ali ovo je sada iz sasvim druge perspektive. Oduvijek me zanimalo do kud ide taj Zaljev, di je kraj Boke Kotorske…? Jučer sam to konačno vidjela sa Vidikovca iznad Kotora, sa brda Vrmac. Ove su planine fascinantne i jako interesantne, kaže Vlasta. Ona je imala priliku da tokom boravka u selu Gorovići u G. Grblju od 28. decembra do 2. januara, zajedno sa grupom iz PD “Vrlovka” obiđe staze od Oravca preko Vranovog brda do Perasta, da baci pogled na Boku sa vrha Sv. Ilija i sa Vidikovca na Vrmcu, te da prošeta od Podlastve, preko Bačića potoka i Krapine do sela Pobori i nazad. Šetnja planinskim stazama donijela joj je i nova poznanstva sa planinarima iz PD “Oblun” iz Podgorice i durgim zaljubljenicima u prirodu.
Hotelsko-turističko preduzeće (HTP) Vile Oliva kupiće početkom naredne sedmice oko 1,5 odsto akcija manjinskih akcionara u Institutu Igalo, za 58 EUR po dionici, potvrdilo je Danu više izvora bliskih tržištu kapitala.
Taj posao će, kako piše list, najvjerovatnije biti sklopljen u ponedjeljak, dan prije zakazane Skupštine akcionara na kojoj treba da se glasa o planu restrukturiranja i dokapitalizaciji državnog preduzeća.
U pitanju su, kako je Danu potvrđeno iz više izvora, akcionari koji su dali vlasniku HTP Vile Oliva, Žarku Rakčeviću, saglasnost i punomoćje još prije šest godina, da imaju još jednog člana Odbora dirketora u državnom preduzeću.
Akcija Instituta je u utorak vrijedila 42,88 EUR. Danima unazad se pomalo trguje akcijama Instituta, dok na dnevnom nivou akcije rastu skoro deset odsto, što je i maksimalno dozvoljeni rast.
Tom dinamikom očekuje se da do ponedjeljka akcije Instituta dostignu cijenu od 58 EUR po dionici. Tada se očekuje i da Rakčević kupi između pet i šest hiljada akcija manjinskih akcionara. Za akcije će trebati da izdvoji između 300 i 350 hiljada EUR.
Danu je iz Vlade, na čijem je čelu Milojko Spajić, nezvanično potvrđeno da oni za sada neće kupovati akcije Instituta na Montenegroberzi, kao i da će u narednim danima pregovarati sa Rakčevićem oko plana restrukturiranja.
Država ima 56,5 odsto akcija Instituta i treba joj još 10,2 odsto akcija da bi imala dvije trećine vlasništva i da bi mogla da donosi samostalno odluke u vezi sa preduzećem.
Sa druge strane, cilj Rakčevića, koji je 2018. godine za oko tri miliona kupio 27,4 odsto dionica, jeste da dokupi još sedam odsto akcija, kako bi imao više od jedne trećine dionica i kako bi mogao zajedno sa Vladom da donosi odluke u vezi sa Institutom.
Nakon 26. Hercegnovske likovne scene, u gradskoj galeriji „Josip Bepo Benković“ slijedi Hercegnovski zimski salon, a ništa manje važna biće izložba planirana u ovoj godini, a riječ je o izložbi radova učenika i profesora čuvene hercegnovske Umjetničke škole iz fundusa novske galerije.
Punih 57 godina živi Hercegnovski zimski salon i oboji gradsku kulturnu scenu tokom februara. Kako će osmisliti novo izdanje Salona ovogodišnja selektorka, istoričarka umjetnosti Petrica Duletić, znaćemo uskoro. Direkotrica Galerije i Muzeja Gordana Krunić kaže da su pripreme salona u završnoj fazi.
-Svi umjetnici koji će svoje radove izložiti na zimskom salonu su već predali radove i nalaze se kod selektora. Selektor ovogodišnjeg zimskog salona je Petrica Duletić, istoričar umjetnosti iz Podgorice. U pripremi je katalog koji će tokom januara biti u štampi, rekla je Krunić.
Izložba kojom će se Galerija Josip Bepo Benković u 2025-oj predstaviti hercegnovskoj, a potom i publici u drugim gradovima, već od najave plijeni punu pažnju. Za oktobar uz Dan grada, predviđena je izložba radova učenika i profesora čuvene hercegnovske Umjetničke škole iz fundusa gradske galerije.
-To će biti izložba praćena katalogom i pripremljena da kao takva može da putuje po Crnoj Gori i regionu. Mi već znamo i koliko djela imamo ali želimo da obogatimo izložbu, da pripremimo rol apove i tekstove koji će pratiti izložbu, najavila je Krunić.
Škola likovnih umjetnosti, prva te vrste u Crnoj Gori, u kojoj su obrazovanje stekle generacije likovnih umjetnika osnovana je 1947. godine na Cetinju. Dvije godine kasnije, preseljena je u Herceg Novi, a profesorsku katedru preuzeli su Veliša Leković, Luka Tomanović, Vojo Stanić, Đorđije – Bato Pravilović, Luka Berberović, Boris Verigo, Darko Đurišić… Kasnije ova izuzetna ustanova dobija ime Škola za umjetničke zanate, a u Herceg Novom je radila do 1967.
Talijansko jedrenje potresla je vijest o pogibiji poznatog jedriličara Mattea Auguadra, 48-godišnjaka, kojeg je proteklog vikenda zajedno s još dvojicom turno skijaša, odnijela lavina dok su se penjali istočnim grebenom Punta Valgrande, u Lepontskim Alpama na granica sa Švicarskom, javljaju talijanski mediji.
Kako izvještavaju, tri planinara: Enzo Bonini, Matteo Auguadro i Matteo Lomazzi krenuli su s derezama u Lepontinske Alpe, s planom da se spuste na skijama. No, snježna masa se otrgnula sa staze Punta Val Grande i udarila u skupinu koja je u jednom nizu hodala stazom, Prvu dvojicu u nizu lavina je samo okrznula, a umjesto njih zahvatila je Auguadra, Boninija i Lomazzija, povukavši ih četiristotinjak metara niže.
Nakon nesreće, koja se dogodila oko podneva, na mjesto događaja, stigla su dva helikoptera, onaj Aziende Zero Piemonte koji je poletio iz Borgosesije i onaj Guardia di Finanza, zajedno s tehničarima Alpske i speleološke službe spašavanja i financijerima Sagfa.
Nažalost, ništa se nije moglo učiniti za trojicu planinara koji je vjerojatno stradali kroz traume tijekom pada. Dvojica preživjelih ipak su prevezeni u bolnicu. Nisu zadobili teže ozljede, ali su u šoku.
Matteo Auguadro imao je 48 godina i bio je poznati jedriličar, piše Giornale della vela.
Sudjelovao je 2022. na Maxi Yacht Rolex Cupu, regati održanoj u Porto Cercu zajedno s posadom Vesper, s kojom je osvojio naslov svjetskog prvaka.
Svestrani sportaš, jedrenje mu je bilo posao, a planine i skijanje jedna od najvećih strasti, poput biciklizma i zmajarstva. Kao jedriličar bio je aktivan u jedrenju, od offshore-a do monodizajna, u klasama Club Swan, kupu RC 44 i drugima, a svojedobno je bio i član posade Mascalzone Latino u America‘s Cupu. Kao jedriličar bio je vrstan bowman, zadužen za sve poslove ispred jarbola.
Iza njega ostala je supruga, novinarka koja prati jedrenje, te dvije maloljetne kćerke.
Hrvatske zračne luke u novembru 2024. uslužile su 17,2 posto više putnika nego u istom mjesecu 2023. ili njih 418 tisuća, čime je broj putnika na razini 11 mjeseci porastao na 12,7 miliona ili za 17,2 posto, podaci su Državnog zavoda za statistiku (DZS).
Zagrebačka zračna luka u novembru 2024. imala je najviše putnika, 313 hiljada ili 14,3 posto više nego u novembru 2023., a najviše ih je imala i tijekom 11 mjeseci 2024. ili gotovo četiri miliona (3,97 milijuna), čime je u plusu od 16,2 posto u odnosu na isto razdoblje 2023. godine.
Druga je zračna luka Dubrovnik koja je s 52 hiljada putnika ostvarila porast na razini novembra od 35,8 posto, dok je u 11 mjeseci 2024. kroz nju prošlo gotovo tri miliona putnika (2,91 milijun) ili 22,3 posto više. Time je ta luka ostvarila najznačajnije poraste prometa među svim zračnim lukama u Hrvatskoj u 2024. godine.
Zračna luka Split je treća u novembru s 48,1 hiljadom putnika ili 22 posto više nego u istom mjesecu u godini prije, a s njih 3,5 milijuna u 11 mjeseci 2024. je na drugom mjestu i u porastu od 3,5 posto u odnosu na 2023.
U novembru 2024. godine najviše međunarodnog prometa putnika hrvatske zračne luke ostvarile su sa zračnim lukama Njemačke, a zatim s onim iz Ujedinjene Kraljevine i Francuske.
Porastao je i broj operacija zrakoplova (slijetanja i polijetanja) u zračnim lukama – na razini studenoga 2024. za 13,4 posto, s gotovo šest tisuća tih operacija, kojih je bilo više i u 11 mjeseci, za 12 posto ili više od 133,2 hiljada operacija.
Teretni promet u zračnim lukama u studenome je porastao 2,5 posto, na 752 tone, dok je u 11 mjeseci sa više od 10,1 hiljada tona ostvaren rast od 21,4 posto.
U najnovijem naučnom radu, pod naslovom Pomorski arhetipi crnogorskih žena: Heroizam i samoća, autorka prof. dr Milena Dževerdanović Pejović, sa Pomorskog fakulteta Kotor, istražuje uloge crnogorskih žena kroz istorijsku, kulturološku i jezičku prizmu. Od supruga pomoraca do žena koje su preuzimale muške uloge u turbulentnim vremenima, uz osvrt na savremene izazove i rodne stereotipe.
Ovom prilikom izdvajamo samo pojedine prevedene djelove naučnog rada objavljenog u međunarodnom časopisu Acta Histriae (SCI, SCIE, SSCI, A&HCI). Ovi segmenti na interesantan način daju arhetipski prikaz žene u Crnoj Gori – spoj herojstva i samoće, duboko ukorijenjen u kulturnom i istorijskom kontekstu regije (Bokokotorski zaliv, crnogorska unutrašnjost u sjeverni djelovi Crne Gore)
Priče o čekanju i samoći
“Narativ o Bokokotorskom zalivu često naglašava teme čekanja i samoće, posebno u vezi sa životom žena na obali.
Nedostatak istorijskih podataka o suprugama crnogorskih pomoraca i njihovim ulogama u društvu doveo je do nedovoljnog uvažavanja njihovih doprinosa, posebno tokom dva svjetska rata. Narativ o suprugama pomoraca u folkloru Bokokotorskog zaliva prenosi dubok osjećaj introspekcije, neizvjesnosti i kontemplacije. Žena bi mogla čekati svog pomorca da se vrati čak i do 15 godina (Šeferović, 2014). Ovaj prototip žena iz Boke, osuđenih na čekanje, zabilježen je u crkvi na jednom od dva ostrva uz obalu malog grada Perasta. Priča o Jacinti Kunić predstavlja jedan od najupečatljivijih slučajeva žena čija je sudbina i počela i završila se čekanjem. „Ali šta je Bokeljka? Žena koja čeka“ (No, što je bokeljska žena? Persona čekalica) (Šeferović, 2014, 80).
Jedna od najpoznatijih legendi koja oslikava samoću i tragičnu sudbinu žena koje čekaju je priča o Tri sestre ili, kako je najčešće poznata u Boki, Tre Sorelle. Ova legenda povezana je s napuštenom vilom u lokalnom naselju Prčanj.
Priče o samoći koje su iskusile žene u Bokokotorskom zalivu zabilježene su u dokumentarnom filmu Živka Nikolića pod naslovom „Žene čekaju“ (1977). Ovaj dokumentarac snimljen je u Bokokotorskom zalivu, među starim kamenim zidovima pomorskih kuća. Kako se udaljeni odjek sirene širio iznad vode, žene su proživljavale dubok osjećaj tišine i samoće, reflektujući njihov način života (Rakonjac, 2021, 436). Neki od intervjua iz dokumentarca sadrže sljedeće izjave:
Vrlo je teško odgajati djecu bez muškaraca, posebno dječake. Morate biti snažni. Ponekad, kada se otac vrati kući, djeca ga ne prepoznaju jer ga se sjećaju samo sa slike. […] Više volim ostati kod kuće nego izlaziti, jer ako izađem sama, neko bi mogao reći: ‘Pogledajte, on se topi, a ona šeta sa prijateljicama.’ Nisam mogla podnijeti te glasine. (Rakonjac, 2021, 436).
Druga supruga pomorca kaže da više voli ostati kod kuće i čekati, jer ako izađe u šetnju posebno nakon 19 sati, to bi se moglo pogrešno protumačiti – „Čujem muziku s balkona obližnjeg hotela.“ Onda vidi druge žene kako šetaju sa svojim muževima i ponekad, kada sama šeta ulicom, osjeća se neprijatno. Pored narativa ispunjenih usamljenošću i melanholijom, lica žena koje čekaju svoje muževe „govore više od riječi; njihova unutrašnja drama oslikana je i na mladalačkim i na naboranim licima“ (Rakonjac, 2021, 436).
U eri globalizacije i aktivnih onlajn zajednica, zajedno s podrškom organizacija koje se zalažu za žene u pomorskom sektoru (Women in Maritime, 2021), žene sada češće dijele svoja iskustva putem blogova ili ličnih priča. Zapaženi veb-sajtovi otkriveni tokom ovog istraživanja posvećeni su podršci suprugama pomoraca u različitim oblastima kao što su zdravlje, društveni život i porodična pitanja. Jedan primjer je članak Savjeti za supruge, partnere i porodice pomoraca (The Mission to Seafarers, 2024). Uspon onlajn prostora za supruge pomoraca omogućio je ženama da dijele svoje brige, posebno u vezi s izazovima života pomoraca. Pisanje o izazovima pomorskog života promovisalo je podijeljene grupne vrijednosti i perspektive, poput prikazivanja pomoraca kao heroja. Kako je zabilježeno, kineska supruga osjetila je olakšanje otkrivši da njen partner ima zajednicu koja podržava njegov život na moru (Tang, 2010).
Nalazi o iskustvima supruga pomoraca u velikoj mjeri su dosljedni, ističući pitanja poput društvene izolacije žena, emocionalnog rada i stresa uzrokovanog partnerovim načinom života (Thomas, 2003). Bez obzira na lokaciju, supruge pomoraca u UK, Kini i Indiji zahtijevaju podršku mreža (Thomas, 2003; Thomas & Sampson & Minghua, 2003). Supruge pomoraca nose odgovornost za uspjeh karijere svojih muževa, kao i za očuvanje običaja i tradicije pomorske zajednice, posebno u patrijarhalnim kulturama s bogatim pomorskim nasljeđem, kao što je to slučaj sa ostrvom Hios (Katsounas, 2010, Lekakou i Paradeisi, 2020). Situacija je slična na Filipinima, gdje supruga pomorca ima ključnu ulogu u organizovanju društvenih i porodičnih aktivnosti i njegovanju rodbinskih odnosa (Sampson & Acejo, 2016).
Zemlje s pomorskom tradicijom podižu spomenike suprugama pomoraca kao gest zahvalnosti za njihovo strpljenje i žrtvu (Yur & Nas, 2012). Ovi spomenici često su izrađeni u obliku umjetničkih djela, obično kroz statue postavljene na istaknutim lokacijama duž obale. Značajni primjeri uključuju Kip male sirene u Kopenhagenu, Memorijal supruga ribara u Glosteru (Masačusets) (koji prikazuje ženu s dvoje djece) i Spomenik suprugama mornara u Novorosijsku (koji prikazuje ženu s djetetom koje gleda u more). U Crnoj Gori, bronzani spomenik Balerine u Budvi, često simbolički poređena s Kipom male sirene u Kopenhagenu, prenosi osjećaj samoće i čežnje. Prema legendi, skulptura priča priču o djevojci koja je čekala svog mornara vjerenika, koji se nikada nije vratio s mora”.
Heroine mora
” U drugoj polovini osamnaestog vijeka u Herceg Novom bilo je 16 žena mornara u Boki (Vijesti, 2012). S obzirom na to da su pomorske plovidbe u prošlosti mogle trajati decenijama, značajno je napomenuti da je Mara, supruga kapetana Milišića, jedrila sa svojim mužem na dva broda gotovo deset godina (Palavršić, 2018, 184)”.
“… Žene su učestvovale u lokalnim ribolovačkim aktivnostima u Bokokotorskom zalivu i bile su poznate po svom marljivom radu i vještinama. Međutim, njihova uloga bila je prvenstveno usredsređena na zadatke poput pletenja mreža, popravke ribarskih mreža i transporta ribe na obližnje pijace, a ne na sam ribolov (Pešić i dr., 2016). Žene iz Boke, posebno one iz viših društvenih slojeva, bile su poznate po svojoj zanatskoj vještini (Dabižinović, 2018, 15). Njihovi muževi bi donosili skupe materijale, čipku i tkaninu sa svojih putovanja, a žene, naročito iz viših slojeva društva, bile su poznate po svom elegantnom i urbanom izgledu, često noseći haljine izrađene od luksuznih materijala ukrašenih zlatom i svilom (Radojičić, 2009)”.
“Ipak, slika žena u Bokokotorskom zalivu jednako je herojska. Supruge pomoraca odgajale su svoju djecu same, jer bi pomorsko putovanje njihovih muževa moglo trajati godinama. Crnogorski termin za suprugu visokorangiranog kapetana je kapetanica, što je romanizam preuzet iz narodnog jezika i datira iz perioda Stare Crne Gore i Brda (Tešić, 2017). Ovaj termin obično se odnosio na žene koje su ostajale kod kuće, podizale porodicu i čekale povratak svojih muževa (Dževerdanović Pejović, 2017). Službeni zapis o ulozi žena u pomorskim organizacijama u Bokokotorskom zalivu nije dobro dokumentovan, s obzirom na to da je mornarica primarno muška organizacija. Međutim, žene bi često pratile svoje muževe i učestvovale u lokalnim događajima, često noseći tradicionalne svečane nošnje podsjećajući na venecijanski stil”.
Više interesantnih detalja o ženama danas u pomorstvu možete naći u naučnom radu.
Opozvani predsjednik Južne Koreje Yoon Suk Yeol pritvoren je u srijedu nakon drugog pokušaja hapšenja i trenutno je pod istragom, što predstavlja historijski presedan za aktuelnog lidera te zemlje, prenosi Anadolu.
Yoon (63) je pritvoren 43 dana nakon što je 3. decembra šokirao naciju uvođenjem vanrednog stanja, koje je poništeno nakon što je parlament ukinuo njegovu odluku u roku od nekoliko sati.
Optužen je za pobunu i izdaju, a Kancelarija za istrage korupcije visokih zvaničnika (CIO) očekuje da će “tražiti nalog za njegovo formalno hapšenje u roku od 48 sati”, izvijestila je agencija Yonhap iz Seula.
Istražitelji su opozvanog predsjednika priveli u njegovoj rezidenciji u glavnom gradu Seulu.
Nalog za pritvor izvršen je u 10:33 po lokalnom vremenu (01:33 GMT) od strane CIO-a.
Yoon je ubrzo prebačen u kancelariju za borbu protiv korupcije u Gwacheonu, južno od Seula, gdje je formalno ispitivanje, u prisustvu njegovih advokata, započelo u 11:00 (02:00 GMT).
Vlasti planiraju zadržati Yoona u pritvorskom centru u Seulu, u Uiwangu, blizu kancelarije za borbu protiv korupcije, nakon ispitivanja.
Tokom ispitivanja, CIO je saopćio da je Yoon odbio svjedočiti u vezi s proglašenjem vanrednog stanja.
– Dramatičan razvoj događaja
Hapšenje Yoona pratile su dramatične scene, posebno početkom ovog mjeseca, kada je predsjednička sigurnosna služba blokirala antikorupcijsko tijelo u pokušaju da privede predsjednika.
Ovo je prvi put u historiji Južne Koreje da je sud izdao nalog za hapšenje protiv aktuelnog predsjednika.
Također, suočava se sa zabranom putovanja, što je još jedan historijski presedan za aktuelnog lidera.
Prvi pokušaj hapšenja 3. januara doveo je do petosatnog sukoba između državnih agencija, nakon čega se antikorupcijsko tijelo povuklo bez rezultata.
Međutim, CIO je uspio produžiti nalog za hapšenje do 21. januara i formirao zajednički tim s policijom kako bi izvršio nalog.
Oko 3.200 policajaca mobilizirano je kako bi omogućili pristup predsjedničkom kompleksu koji se nalazi u podnožju planine Maebong.
Očekivano, zajednički istražni tim je pokrenuo akciju pred zoru u Yoonovoj rezidenciji, što je rezultiralo fizičkim sukobima jer je predsjednička sigurnost u početku blokirala ulazak istražitelja.
Najmanje jedna osoba je prebačena na liječenje zbog povreda.
– Predaja kako bi se “izbjeglo krvoproliće”
Nakon operacije koja je trajala oko sedam sati, istražitelji su priveli Yoona, koji je također objavio video poruku nazivajući svoje hapšenje “nezakonitim”.
“Ovo činim kako bih izbjegao krvoproliće” rekao je Yoon prije nego što je napustio svoju visoko osiguranu rezidenciju.
Mnogi su upozoravali na mogućnost fizičkog sukoba između predsjedničke sigurnosti i istražnog tima tokom drugog pokušaja hapšenja.
“Kako bih spriječio nesretan i nasilan incident, odlučio sam se pojaviti pred CIO-om, iako smatram da je istraga nezakonita,” rekao je Yoon.
Od njegovog šokantnog poteza prošlog mjeseca, Južna Koreja svjedoči nastavku protesta, i protiv i za, uprkos hladnim vremenskim uvjetima.
Dok su jedni pokušavali spriječiti Yoonovo hapšenje, stotine drugih su podržale odluku parlamenta o njegovoj smjeni, koja je usvojena sa 204 glasa od ukupno 300 zastupnika 14. decembra.
Yoon je od tada suspendiran s funkcije i suočava se sa suđenjem pred Ustavnim sudom, koji ima do šest mjeseci da donese odluku o smjeni koju je predložio parlament.
Odbio je prisustvovati prvoj obaveznoj usmenoj raspravi u utorak, strahujući od hapšenja.
Ranije je sud u Seulu izdao naloge za njegovo hapšenje, a Yoon je već tri puta odbio pozive istražitelja.
Ako vrhovni sud odluči protiv parlamentarne odluke, Yoon će se brzo vratiti na svoju funkciju.
Međutim, ako se odluka o smjeni potvrdi, Yoon će biti razriješen dužnosti, a predsjednički izbori moraju se održati u roku od dva mjeseca od dana kada Ustavni sud objavi svoju odluku.
Državne poslove, u Yoonovom odsustvu, vodi vršitelj dužnosti predsjednika iz njegovog kabineta.
Austrougarski rezervoar za vodu u Tivtu- foto Boka News
Opština Tivat uspjela je da kod Vlade izdejstvuje da država u svom budžetu za 2025. obezbijedi iznos od 1,4 miliona eura koji će biti usmjeren u realizaciju projekta rekonstrukcije objekta starog austrougarskog rezervoara za vodu u kompleksu Velikog gradskog parka.
To je potvrdio gradonačelnik Željko Komnenović, ističući da je to značajan korak u pravcu realizacije ambiciozne ideje lokalne vlasti da se u Tivtu u dogledno vrijeme formira praktično čitav jedan novi Pomorski muzej, orijentisan prevashodno na maritimnu i bogatu istoriju Tivta kao velike vojno-pomorske baze u vrijeme Austro-Ugarske, Kraljevine i socijalističke Jugoslavije, od kraja 19. do prve decenije 21.vijeka.
“To je naša ideja da zajedno sa Ministarstvom odbrane, Porto Montenegrom i JU Muzej i galerija Tivat realizujemo projekat izgradnje novog Pomorskog muzeja koji će objediniti aktuelnu Zbirku pomorskog nasljeđa u Porto Montenegru, austrougarski rezervoar, Gradski muzej, ali i sam Veliki gradski park kao centralno mjesto cijele buduće velike zbirke”, kazao je Komnenović.
U istočnom dijelu kompleksa Velikog gradskog parka koji je podignut 1892. godine po naredbi tadašnjeg komandanta austro-ugarske Ratne Mornarice, admirala Maksimilijana Daubklebskog fon Šterneka, nalaze se pod zemljom ukopani veliki rezervoari za vodu sa nadzemnom tehničkom zgradom. Šest velikih međusobno povezanih rezervoara i dva manja odvojena od njih, sagrađeni su 1898. godine za potrebe vodosnabdijevanja obližnjih kasarni, vojnog brodogradilišta Arsenala, kao i navodnjavanje Mornaričkog parka, kako se tada zvanično zvala velika botanička bašta.
Ideja Opštine je da se već decenijama napušteni objekat rezervoara u kojem ima oko 500 kvadrata korisne površine, rekonstruiše i prilagodi novoj namjeni – da služi kao izložbeni, odnosno muzejski prostor u kome će biti okosnica budućeg tivatskog vojno-pomorskog muzeja.
Rezervoari za vodu u Velikom gradskom parku u Tivtu, novoprojektovano stanje: galerijski i multimedijalni prostori – izvod iz projektne dokumentacije, Studio Enforma, maj 2023. godine
Uz finansijsku podršku Turističke organizacije Tivat i na inicijativu NVO Kulturno-zavičajno društvo “Napredak”, lani je izrađen konzervatorski projekat obnove zapuštenog i skrivenog objekta, koji sa nalazi na jednoj od najviših kota u parku.
Veliki podzemni rezervoar je izgrađen kao dio vodovodnog sistema za potrebe mornaričke baze osnovane krajem 19. vijeka. Glavni konzervatorski projekat rekonstrukcije i prenamjene rezervoara u galerijski prostor izradio je studio “Enforma” iz Kotora na čelu sa mr Marijom Novaković, arhitekticom konzervatorkom, u skladu sa konzervatorskim uslovima koje je izdala Uprava za zaštitu kulturnih dobara. Prema projektovanom rješenju, napušteni rezervoari dobijaju novu namjenu i funkciju. U ulaznom dijelu nadzemne zgrade i njenoj prizemnoj etaži planiran je info pult sa prodajom karata i osnovnim informacijama o objektu, dok je u podrumu smješten sanitarni čvor, kao i vertikalna komunikacija u vidu stepeništa. Iz podrumske prostorije predviđena je veza sa šest povezanih ukopanih rezervoara u kojima je osmišljena muzejsko-izložbena postavka vezana za samo brodogradilište Arsenal i istorijat Velikog gradskog parka.
CZK Tivat – foto Boka News
Plan Opštine je da nakon završetka rekonstrukcije i prilagođavanja objekta starih austrougarskih rezervoara za vodu novoj namjeni, Tivat dobije atraktivan novi muzejski kompleks koji će činiti više cjelina, ali i tematske staze na otvorenom.
U objektu rezervoara biće centralna zbirka i postavka vezana za istorijat Tivta kao vojno-pomorske baze odnosno tivatskog civilnog pomorstva, na što će se nadovezivati aktuelna postavka Zbirke pomorskog nasljeđa u Porto Montenegru sa svojim eksponatima vezanim za sam Arsenal, te najatraktivnijim izloženim predmetima: velikom jugoslovenskom dizel-električnom podmornicom PO-821 “Heroj” i malom podmornicom P-912 “Una”, te brodom-oldtajmerom, motornom barkasom BM-58 “Barbara”.
Postavka vezana za ribarstvo i druge sa morem vezane tradicionalne djelatnosti nalaziće se u dijelu kompleksa Gradskog muzeja u obližnjem srednjovjekovnom ljetnjikovcu Buća-Luković. Tri glavne cjeline budućeg Pomorskog muzeja u Tivtu povezivaće nekadašnji Mornarički, a sada Veliki gradski park u kome se već nalaze spomen-obilježja vezana za pomorstvo: osnivačima parka na čelu sa admiralom Šternekom, predaji austrougarske flote u Boki Jugoslovenima novembra 1918, te narodnim herojima Milanu Spasiću i Sergeju Mašeri koji su kod Tivta 1941. potopili razarač “Zagreb”.
Gradski park Tivat – Spomenik Spasiću i Mašeri – foto Boka News
Uz šetališne staze kroz park planirano je postavljanje gabaritnijih muzejskih eksponata koji mogu da stoje na otvorenom, poput starih sidara i drugih djelova brodske opreme, kao i mornaričkog naoružanja koje je nekada korišćeno na austrougarskim i jugoslovenskim ratnim brodovima koji su imali bazu ili su održavani u Tivtu.
NVO Udruženje radnika Vektra Boke blokiraće sutra, srijeda 15. januar, u 11:55 Jadransku magistralu na sat vremena na glavnoj autobuskoj stanici u Herceg Novom.
“Protest se organizuje radi očuvanja imovine HTP Boke i nazahtjev većine radnika, a uz podršku lokalne samouprave i organa reda”, poručuju organizatori.
Cilj im je da pošalju što jaču poruku nadležnim resorima vlasti da, kako su kazali, konačno riješe njihove zahtjeve i zaustave “kriminalno pljačkanje imovine” stvarane njihovim znojem.
“Ovo je skup svih dobronamjernih građana Herceg Novog”, zaključuju iz NVO Udruženje radnika Vektra Boka.
