Sigurnost je odavno najvažnija briga putnika kada se odlučuju o destinaciji koju će posjetiti. No, svijet se posljednjih godina potpuno promijenio zbog globalne pandemije, a predstava o tome šta tačno mjesto čini “sigurnim” značajno se promijenila. Zašto?
Ovo bi moglo objasniti promjene na Indeksa sigurnih gradova (SCI) koji rangira 60 međunarodnih destinacija u području digitalne i zdravstvene sigurnosti, infrastrukture, lične sigurnosti, kao i zaštite okoliša, nove kategorije za ove godine. Indeks sigurnih gradova rangira istraživačka jedinica lista The Economist.
Dok su azijski gradovi poput Tokija, Singapura i Osake iz godine u godinu neprestano zauzimali vodeća mjesta, ove godine europska destinacija zauzima prvu poziciju.
Kopenhagen je prvi put proglašen najsigurnijim gradom na svijetu, postigavši 82,4 boda od 100 u godišnjem izvješću. Iza njega je Toronto s 82.2 boda, a Singapur i Tokio ostaje među prvih pet – treći i peti. Četvrti je Sydney.
Glavni grad Danske skočio je sa zajedničkog osmog mjesta 2019. godine na vrh liste, uvelike zahvaljujući uvođenju odjeljka o zaštiti okoliša, u kojem je grad postigao posebno dobre rezultate, uz osobnu sigurnost, piše CNN, citirajući izvješće.
Prevencija kriminala
“U Kopenhagenu bi se svi trebali osjećati sigurno, bilo dijete ili starije osobe, muško ili žensko, LGBTI+ ili dio bilo koje druge manjine. Zato kontinuirano radimo na poboljšanju sigurnosti za naše građane. Jedan od ključnih čimbenika koji Kopenhagen čini tako sigurnim gradom je njegova niska stopa kriminala, na najnižoj razini u više od desetljeća”, kazao je za The Economist gradonačelnika Kopenhagena Lars Weiss.
Kao ključne izazove urbane sigurnosti, gradonačelnik je naveo prevenciju kriminala, posebno kod mladih.
“Od ključne je važnosti osigurati da ugrožena djeca i mladi dobivaju pravu preventivnu podršku što je prije moguće, tako da nikada biti umiješani u kriminal”, kazao je.
Infrastruktura i zaštita okoliša
Važnim smatra i pitanje infrastrukturne sigurnosti, posebno za bicikliste.
“Gotovo polovica stanovništva vozi se bicikiom do škole ili posla. Stoga mi je jedan od ključnih prioriteta nastaviti stvoriti još bolju i sigurniju infrastrukturu za bicikliste. Posebno naši najmlađi sugrađani – uvijek se trebaju osjećati sigurno dok voze bicikl ili hodaju do škole.”
Kad je riječ o okolišu i sigurnosti, gradonačelnik ističe da je cilj da Kopenhagen bude prvi svjetski glavni grad bez emisija ugljendioksida do 2025. godine.
“Ulažemo veliki napor u smanjenje potrošnje energije, ulaganje u zelenu energiju i poticanje zelene mobilnosti, čime se naš grad razvija na održiv način. Nadalje, Kopenhagen poduzima mjere klimatske prilagodbe koji poboljšavaju sigurnost okoliša i doprinose mogućnosti življenja u glavnom gradu”, objasnio je gradonačelnik.
Zdravlje i sigurnost u vrijeme pandemije?
Jedna od oblasti za indeks sigurnosti gradova bilo je i zdravlje, posebno imajući na umu pandemijske okolnosti.
Gradonačelnik Kopenhagena je objasnio da s u ovom gradu proveli opsežne komunikacijske kampanje na društvenim medijima i u javnim prostorima na mnogim različitim jezicima.
“Komunicirali smo i direktno s određenim skupinama putem različitih organizacija. Od rane faze pandemije djelovali smo proaktivno na sprječavanju širenja korona virusa, a ujedno pomagali kompanijama i građanima u karanteni”, kazao je Weiss.
Kopenhagen je izdvojio značajan novac za dodatne aktivnosti za povratak djece u škole, te za inicijative kojima se jača mentalno zdravlje starijih građana.
“Pokrenute su i aktivnosti kako bi se restoranima, hotelima i trgovinama dao prijeko potreban ekonomski poticaj.”
Inače, Danska je prva evropska država bez COVID restrikcija, nakon što je ukinuta obaveza da se pri ulasku u noćne klubove pokaže dokaz o vakcinaciji.
Broj novozaraženih u Danskoj je usporen s porastom stope vakcinacija, budući da je više od 70 posto ukupne populacije vakcinisano.
Ograničenje vezano za noćne klubove bilo je posljednje u dugom nizu mjera koje je Danska postepeno ukidala prethodnih mjeseci.
Sada je jedina država u Evropi koja nema ograničenja nakon što je Island u junu ukinuo sve mjere, da bi ih ponovo uveo nakon što se broj slučajeva povećao.
Danska je uvela COVID pasoše u martu 2021. godine u sklopu postepenog ublažavanja ograničenja.
Prvog avgusta ukinula je zahtjev za COVID pasošima u muzejima i na priredbama u zatvorenim prostorima s manje od 500 osoba, prije nego što ga je odbacila za velike događaje. Maske nisu potrebne u javnom prevozu od sredine augusta.
U ovom članku pokušaćemo riješiti porijeklo i smisao tivatskog mikrotoponima Kalardovo. Rezultati našeg istraživanja veoma su zanimljivi i ukazuju na najrazličitije- ponekad i za jezikoslovne stručnjake sasvim neočekivane- načine nastanka toponima.
U procesu rješavanja porijekla i smisla toponima sasvim je logično i samo po sebi razumljivo što se polazi od trenutnog sinhronijskog presjeka, tj. od aktuelne glasovne strukture tog leksema. Ovaj analitički postupak imanentan je prije svega onoj kategoriji ljudi zainteresovanih za rješavanje porijekla i smisla toponima (i leksema uopšte) koju najčešće nominiramo kao lingvističke laike. Oni pokušavaju- u okviru te glasovne strukture- izdvojiti segment na kojem bi mogli bazirati kakvu-takvu plauzibilnu analizu porijekla i smisla proučavanog toponima. Kad je riječ o toponimu Kalardovo, lingvistički laik- pogotovo ako je u pitanju domicilni Bokelj- nesumnjivo bi kao segment od kojeg treba poći u analizi porijekla i smisla ovog toponima izdvojio glasovnu jedinicu kala-. Zašto? Zato što je na teritoriji Boke, prije svega u govoru domicilnih Bokelja, frekventan glagol kalati. Nije zgorega- naprotiv- dati malo iscrpniji opis značenja ovog glagola i derivata od istog. U drugom tomu svojih Jadranskih etimologija Vojmir Vinja- nakon što ustvrđuje da je osnovno značenje glagola kalati “spuštati, skidati”- navodi kako “ (…) ovaj glagol ima mnogo više semantičkih vrijednosti i izvedenih likova nego što se može zaključiti iz Skokova članka kàlati. Sa značenjem “skinuti, spustiti, smanjiti…” u općenitoj je uporabi na čitavoj hrvatskoj strani Jadrana. Navest ćemo nekoliko posebnih vrijednosti i likova: hibridni lik prikalȁt prf na Murteru znači “dignuti, pregledati i odmah zatim spustiti vrše ili mreže”, a u Vrgadi okalȁti prf “mrežom opkoliti ribu”; u Labinu je kalânicaf “cisterna, bunar”; kaladûra je u Boki “mjesto gdje se spuštaju mreže”: kaladûra mi u tivacki zaljev zovemo mjesto đe se kalaju mrežepopunice. Naprotiv, kaladûre fpl su u Korčuli i na Pelješcu “podočnjaci” (Pelješki zbornik 1976, 455). Na čitavom našem priobalju kalâdaf znači “spuštanje”, a najčešće jedno spuštanje tunje ili mreže: Bačio sam prvu kaladu i odma sam ufȁtio palombića (LRBK, 142). Međutim, isti lik označava (…) “malu maglu” u Boki, a u Trogiru i Korčuli “gusti sloj oblaka na zapadnom horizontu”. Posebno značenje ima kalᵒãda na Susku, gdje znači “oseku”, dok je istoznačni izraz kalᵒãnto: Nie͂će moć vapᵘo͂r kuštȁt, al je kalᵒãda. U Komiži se za “oseku” kaže skolôda (J. Božanić 317), dok se ista pojava u Boki naziva kȁla ȍd mora: Kȁla ȍd mora je u februar. Kad jekȁla ȍd mora lovi se plava riba (LRBK, 142). Posebnu vrijednost ima termin kàlāta (ili češće u množini kàlāte) u brodogradnji. Tako se u Korčuli nazivaju kraće lukoče u provi i krmi koje daju poseban oblik tim dijelovima broda, tj. od obline trupa tvore prijelaz u sve užu i užu provu odnosno krmu, tj. kalavaju se, postaju manji. Taj je naziv u uporabi i u Betini, u Trogiru, u Kućištu, dok nam A. Roki ovako opisuje ono što se u Visu naziva kolâta:”svinuta gredica pod palubom broda; kolâte nanizane jedna pored druge čine konstrukciju na kojoj se naslanja škaf, tj. paluba broda” (Vinja 2003: 48). Kako vidimo, glagol kalati i izvedenice od istog na jadranskoj obali veoma su frekventni. Temeljno značenje ovog glagola „spustiti (se), skinuti“ omogućava da se postavi hipoteza kako se- s obzirom na zemljopisni položaj Kalardova- toponim Kalardovo u umu tadašnjih govornika mogao oformiti na bazi predstave o spuštanju- kalavanju kod domicilnih Bokelja- iz nekih drugih djelova Tivta na lokaciju Kalardova. Sa smisaonog aspekta ta hipoteza sasvim je legitimna. Međutim, sa formalnog, gramatičkog, dakle čisto lingvističkog aspekta, ista je apsolutno nemoguća. Jer: ako sufiks –ovo, koji je „ (…) skoro isključivo toponomastički sufiks“ (Klajn 2003: 176) dodamo na osnovu kala-, dobićemo nepostojeći oblik *Kalaovo. Mogli bismo kalkulisati i sa tvorbenom osnovom ovog glagola u italijanskom jeziku- calare– iz kojeg je isti i posuđen u govor domicilnih Bokelja: kalar-. No, ni tada ne bismo dobili Kalardovo, nego *Kalarovo. Stoga je sasvim jasno kako hipotezu da Kalardovo na neki način vodi porijeklo od glagola kalati– premda bi smisaona osnova za to mogla postojati- decidno moramo odbaciti.
Istraživanje u pravcu otkrivanja porijekla i smisla toponima Kalardovo treba, dakle, usmjeriti u drugom pravcu. A za „proboj“ na pravi put u tom istraživanju ključno je bilo sljedeće saznanje do kojeg je autor ovog članka došao od više (starijih) govornika iz Tivta: da se današnje Kalardovo nekad izgovaralo Kalaždovo. To saznanje u potpunosti mijenja situaciju i istraživanje prebacuje na sasvim drugi kolosjek. Suština tog novog kolosjeka istraživanja jest uviđanje da je Kalaždovo jedna složena i- u jezičnopovijesnom smislu- višeaspektno zanimljiva leksička jedinica. Bît našeg istraživanja sastoji se u tome da otkrijemo i prezentiramo sintetsku ukupnost i cjelinu smisla ove kompleksne leksičke jedinice. To, paradoksalno, možemo postići isključivo kroz proces koji je opozitan sintezi: kroz analitičku dekonstrukciju nastanka toponima Kalaždovo, što automatski znači i rasvijetljavanje porijekla i smisla istog.
U kompleksnoj leksičkoj jedinici Kalaždovo možemo izdvojiti dva lingvistička segmenta. Jedan je nesumnjivo (toponomastički) sufiks –ovo. Ono što preostaje kad izdvojimo sufiks –ovo je segment Kalaždo. Neki laik kad je lingvistika u pitanju mogao bi primijetiti da ovaj leksički segment djeluje potpuno besmisleno. Na prvi pogled taj lingvistički laik zaista bi i bio u pravu. Moj zadatak u ovom članku je da tog našeg hipotetičnog lingvističkog laika razuvjerim i da mu dokažem da stvari ne stoje tako kako on misli. Postavlja se sljedeće suštinsko pitanje: kakvi su lingvistička priroda i bît jezičnog segmenta Kalaždo? Generalni odgovor je: u pitanju je jezični segment u okviru kojeg egzistiraju dvije jedinice, dva podsegmenta sa denotativnom vrijednošću. Sada nam se logički nameću dva nova pitanja: a) koje su to dvije jedinice, dva podsegmenta sa denotativnom vrijednošću, u okviru lingvističke jedinice Kalaždo?; b) koji je smisao cjeline lingvističke jedinice Kalaždo?
Kalardovo maps
Krenimo postupno. Ako kao nespornu lingvističku činjenicu uzmemo da je Kalaždo sekundarni oblik nastao asimilacijom po zvučnosti: prelazom š > ž ispred zvučnog konsonanta d, onda je primarni oblik ovog lingvističkog segmenta glasio Kalašdo. Kako (pro)tumačiti ovo Kalašdo? Pokušajmo u ovom- naizgled, kako rekosmo, besmislenom- lingvističkom segmentu izdvojiti jezične znakove, tj. jedinice koje posjeduju i plan izraza, i plan sadržaja. Odmah- u tom pravcu- možemo izdvojiti glasovni segment do. LeksemdoRečnik srpskoga jezika određuje kao „ravno zemljište (među brdima)“ (RSJ 2007: 289). Denotat leksema do zaista u potpunosti odgovara zemljopisnim karakteristikama Kalardova, koje zapravo i jest ravno zemljište uz more. Ali što je sa leksičkim segmentom kalaš? Možemo li i njega okvalificirati kao (jezični) znak: jedinicu koja posjeduje i plan izraza, i plan sadržaja? Reprezentativni rječnici savremenog B/CG/H/S jezika- Rečnik srpskoga jezika i Veliki rječnikhrvatskoga standardnog jezika– ne bilježe leksem kalaš. Bilježe ga, međutim, Skokov Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika i Rječnik JAZU. Kod Skoka o značenju ovog leksema čitamo sljedeće:“ (Vuk, 18. v., Dubrovnik) 1. nevaljanac, lopov, 2. skitnica, parasit (Čilipi) (…) Augmentativ kalàštura (Vuk, sufiks kao u žentùr-ina) „psovka za psa“. Denominal na –iti kalášiti, kàlāšīm (Perast, Čilipi) (s-, ras-, iz-) „jednako moljakajući i ulagujući se tražiti na dar što u koga, znati na jeftin način i bez muke nešto dobiti, zarađivati“. U općoj je upotrebi part. perf. pas. kao pridjev raskalašen od inhoativa raskalašiti se pf. „postati kalaš“ = prema impf. raskalašávati, –làšāvām i raskalašivati, –làšujem (Lika), na –ьn rȁskalašan (Vuk, Bačka)“ (Skok 1972: 19). U Rječniku JAZU nalazimo neke dodatne informacije o ovom leksemu:“ (…) nevaļalac, lopov; čovjek koji kalaši, pers. qallāš, tur. qalaš, lukavac, lopov (…) Od XVIII vijeka, a između rječnika u Stulićevu i u Vukovu: 1. „der taugenichts, lump“, „homo nihili“. 2. (u Dubrovniku) vide varalica (osobito koji uzima u zajam ne misleći vratiti) (…) Od ovijemkalašima (Farisejima) besjedi odi Gospodin. S. Rosa 64ᵃ. Robert Klive bio je u mladosti kalaš. M. Pavlinović, rad. 158“ (Rječnik JAZU, svezak 16, 1896: 766). Pored značenja samog leksema, za naše istraživanje bitna su još dva podatka koje pružaju navedeni leksikografski opisi: a) da su leksem kalaš i denominal od te imenice kalašiti bili rasprostranjeni i da su egzistirali na potezu od Dubrovnika do Boke Kotorske; b) da je taj leksem na ovom potezu posvjedočen u XVIII stoljeću. To znači da je leksem kalaš u tom periodu sasvim sigurno postojao i bio frekventan u govornoj upotrebi i na teritoriji današnje tivatske opštine. Ovu razinu analize možemo ovako rezimirati: glasovni segment kalaš jezični je znak koji je u XVIII stoljeću- a svakako i u vremenu mnogo prije XVIII stoljeća- bio u govornoj upotrebi i na teritoriji današnje tivatske opštine; isti stoga nesumnjivo moramo tretirati kao drugu leksičku jedinicu- u spoju sa leksemom do– u okviru lingvističke jedinice Kalaždo. Uostalom- a te leksičke jedinice pomenute su i u navedenim leksikografskim odrednicama iz Skokovog Rječnika i Rječnika JAZU– i u savremenom jeziku na teritoriji Crne Gore frekventni su leksemi kalàštura „raskalašna, razuzdana žena; nepoštena, rđava osoba, hulja“ (RSJ 2007: 517), rȁskalāšan, –šna, –šno „razuzdan, raspušten; nepristojan u ponašanju“ (RSJ 2007: 1129), raskalášiti, –àlāšīm „učiniti da neko postane raskalašan, razuzdan“ (isto: 1129) i rȁskalašnōst „osobina onoga ko je raskalašan“ (isto: 1130), koji u svom sklopu sadrže leksem kalaš. Samo što se mi nismo pitali odakle ovim leksemima (pežorativno) značenje koje imaju.
Valja nam sada riješiti prirodu i bît lingvističke jediniceKalaždo, odnosno Kalašdo. Po nama, ovaj lingvistički segment zapravo je imenička sintagma Kalaš Do, pri čemu je prvi leksem u okviru iste- Kalaš– zapravo nekadašnji, stari genitiv plurala ove imenice: kalašь. Sa formalnog aspekta, ova imenička sintagma analogna je istovetnim sintagmama-toponimima koje nalazimo i u savremenom jeziku na teritoriji Crne Gore, kao što je npr. imenička sintagma-toponim Perazića Do, gdje je prvi član sintagme takođe genitiv plurala. Kalaš Do zapravo je naše današnje Kalāšâ Do; smisao ove sintagme iscrpljuje se u sinonimnoj sintagmi „do nevaljalaca“, te u parafrazi „do, plaža na kojoj se skupljaju nevaljalci“. I zaista: ako se podsjetimo u koje svrhe- prije svega u večernjim satima- Kalardovo i danas gotovo svakodnevno služi, lako ćemo zaključiti o kojoj vrsti nevaljalaca se radi. A u doba kad je nastao naziv Kalaš Do, kada Tivat ni izbliza nije bio naseljen kao danas, ova plaža nesumnjivo bila je još pogodnija za nevaljalačke aktivnosti određenog tipa (ili određenih tipova). Tako da gotovo bez bilo kakvih dubioza možemo zaključiti da smo na opisani način ispravno riješili problem lingvističke bîti segmenta Kalaždo i odgovorili na pitanje smisla istog.
Pitanje koje se- kad je riječ o porijeklu i smislu mikrotoponima Kalardovo– u nastavku analize postavlja je: zašto je na lingvistički segment Kalaždo (za koji smo jezikoslovnom analizom upravo utvrdili da vodi porijeklo od imeničke sintagme Kalaš Do) dodat toponomastički sufiks –ovo? Odgovor koji nudim je sljedeći: leksem kalašu tivatskom kraju vremenom je nestao iz govorne upotrebe. Sljedstveno tome izgubilo se- kod tadašnjih govornika na teritoriji Tivta- i znanje o denotativnoj vrijednosti ovog leksema, a samim tim i znanje smisla sintagme Kalaš Do. Teško je u hronološkom pogledu apsolutno precizno odrediti kada se leksem kalaš izgubio iz govora na teritoriji Tivta. Međutim, budući da Skokov Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika i Rječnik JAZU navode da je leksem kalaš u XVIII stoljeću još uvijek u Boki bio frekventan u govornoj upotrebi, možemo- okvirno i relativnokronološki- utvrditi da je vrijeme početka gubljenja ovog leksema iz govorne upotrebe u Boki kraj XVIII i početak XIX stoljeća.
Posljedica nestanka- iz jezične kompetencije govornika na teritoriji tadašnje tivatske opštine- znanja denotativne vrijednosti leksema kalaš i smisla sintagme Kalaš Do ( > Kalaždo) bila je ta da tadašnji govornici na teritoriji Tivta nisu više imali jasnu predstavu o smislu lingvističkog segmenta Kalaždo. Po nama, oni su u jednom trenutku Kalaždo počeli percipirati kao glasovnu oznaku za izvjestan denotat/referent: danas možemo samo pretpostavljati što je u govoru tadašnjih Tivćana postao i bio denotat/referent ove lingvističke jedinice; možda su Kalaždo percipirali kao prezime, nadimak i sl. U svakom slučaju, Kalaždo je nesumnjivo egzistirao kao lingvistički segment koji je mogao fungirati kao tvorbena osnova na koju je zatim dodat toponomastički sufiks –ovo. Tako smo- poslije nekoliko promjena na raznim jezičnim nivoima- dobili mikrotoponim u glasovnoj formi Kalaždovo.
Konačno, moramo odgovoriti i na posljednje pitanje kad je riječ o porijeklu i smislu toponima Kalardovo. To pitanje je sljedeće: kako je nastao glasovni lik Kalardovo, sa sonantom r umjesto konsonanta ž? Na to pitanje nije teško odgovoriti. Jer: u istoriji B/CG/H/S jezika posvjedočen je prelaz ž > r: možeš > moreš, (zamjenica) ježe > (današnji veznik) jer(e); po analogiji sa upravo pomenutim slučajevima i Kalaždovo je moglo preći- i prešlo je- u Kalardovo.
Priča o porijeklu i smislu tivatskog mikrotoponima Kalardovo višestruko je interesantna. Nijedan lingvistički laik, naime, sigurno nije mogao ni slutiti koliko slojeva značenja skriva u sebi današnji glasovni lik ovog mikrotoponima. Zanimljiv je, najprije, temeljni smisao mikrotoponima Kalardovo koji je generisan iz značenja imeničke sintagme Kalaš Do: „do, plaža na kojem/kojoj se skupljaju nevaljalci (kazali smo i o kojoj se podvrsti nevaljalaca najvjerovatnije radi- o onima koji u večernjim satima i danas rado dolaze na Kalardovo). Zanimljivo je, zatim, i postupno gubljenje znanja o značenju imeničke sintagme Kalaš Do kod tadašnjih Tivćana i sljedstveno tome i zaborav- kod istih- smisla lingvističkog segmenta Kalaždo. To je, opet, kao krajnju posljedicu imalo semantičko preosmišljenje segmenta Kalaždo i dodavanje na isti toponomastičkog sufiksa –ovo. Konačno, analiza porijekla i smisla mikrotoponimaKalardovo pokazala nam je (sa čim smo se- pažljivi čitaoci mojih članaka svakako će se toga (pri)sjetiti)- već sreli prilikom analize mikrotoponima Kalimanj) koliko je u lingvističkoj analizi velik značaj samo jednog jedinog glasa: jer da smo u analizi porijekla i smisla mikrotoponima Kalardovo krenuli od aktuelnog glasovnog lika tog mikrotoponima- a ne od glasovnog likaKalaždovo, koji pamte stariji tivatski govornici- nikad ne bismo valjano razriješili pitanje porijekla i smisla ovog tivatskog mikrotoponima.
Analiza porijekla i smisla (mikro)toponima nikad nije isključivo lingvistička analiza. To je i izvor spoznaje o našoj prošlosti, prije svega o našoj društvenoj i kulturnoj povijesti. Analiza mikrotoponima Kalardovo– kao i analiza nekih drugih tivatskih mikrotoponima- zapravo je još jedan dokaz u prilog tvrdnje koju smo upravo izrekli.
/prof.dr Miomir Abović/
LITERATURA:
Ivan Klajn, Tvorba reči u savremenom srpskom jeziku 2, Zavod za udženike i nastavna sredstva; Institut za srpski jezik SANU; Matica srpska, Beograd 2003.
Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, svezak 16, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1896.
Rečnik srpskoga jezika, Matica srpska, Novi Sad 2007.
Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, vol. II, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1972.
Vojmir Vinja, Jadranske etimologije; Jadranske dopune Skokovometimologijskomrječniku, knjiga II, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Školska knjiga, Zagreb 2003
Laboratorije Instituta za javno zdravlje Crne Gore (IJZCG), druge javne i privatne laboratorije koje se bave dijagnostikom infekcije novog koronavirusa su tokom jučerašnjeg dana (ponedjeljak, 20.09.2021. godine) završile analizu i IJZCG dostavile rezultate za 4126 uzoraka na novi koronavirus.
Ukupno su dijagnostikovana 642 novopozitivna slučaja infekcije SARS-CoV-2.
Distribucija novopozitivnih slučajeva infekcije SARS-CoV-2 po opštinama:
Opština
Novopozitivni slučajevi među građanima Crne Gore
Podgorica
216
Nikšić
83
Pljevlja
57
Berane
33
Herceg Novi
30
Kotor
29
Bijelo Polje
28
Bar
26
Budva
25
Danilovgrad
23
Ulcinj
20
Cetinje
19
Tuzi
13
Tivat
9
Žabljak
9
Kolašin
7
Mojkovac
4
Plav
3
Petnjica
2
Plužine
2
Šavnik
2
Rožaje
1
Gusinje
1
Ukupno
642
Udio novopozitivnih slučajeva u ukupnom broju testiranih za 20.09.2021. godine je iznosio 15,5%.
Tokom jučerašnjeg dana IJZCG je prijavljeno devet smrtnih ishoda povezanih sa SARS-CoV-2 infekcijom iz sljedećih opština: Podgorica (3), Cetinje (2), Plav (1), Rožaje (1), Andrijevica (1) i Nikšić (1). Među preminulima najmlađi je imao 36 a najstariji 79 godina starosti.
Ukupan broj preminulih povezanih sa COVID-19 infekcijom u Crnoj Gori od početka pandemije je 1868.
Do 15 sati prijavljen je oporavak kod 605 pacijenata.
Uzimajući u obzir sve novootkrivene slučajeve kao i broj oporavljenih, ukupan broj trenutno aktivnih slučajeva COVID-19 u Crnoj Gori iznosi 8144.
Od početka epidemijskih dešavanja (mart 2020. godine) ukupan broj registrovanih slučajeva infekcije novim korona virusom u Crnoj Gori je 127 326.
Trenutno aktivni slučajevi po opštinama* prikazani su u narednoj tabeli, raspoređeni prema opadajućem redosljedu:
Opština Tivat – Sastanak opštinskog tima za zaštitu i spašavanje
Predsjednik Opštine Tivat Željko Komnenović sazvao je danas sastanak Opštinskog tima zaštite i spašavanja kako bi se razmotrila aktuelna epidemiološka situacija u gradu i kako bi se preduzele aktivnosti sa ciljem smanjenja broja osoba zaraženih koronavirusom.
Po podacima Doma zdravlja, u Tivtu je trenutno nešto više od 130 aktivno zaraženih koronavirusom, a stopa kumulativne incidencije ukazuje na to da se Tivat nalazi u crvenoj kovid zoni. Od početka školske godine u Tivtu je kao kovid-pozitivno evdentirano 23 djece školskog i osmoro djece predškolskog uzrasta. Od toga su trenutno aktivno ukupno 22 slučaja među mlađima od 18 godina.
Direktorica Doma zdravlja dr Danica Stevović istakla je da se dnevno u kovid ambulanti pregleda između 80 i 90 pacijenata i da su i pacijenti i medicinski radnici zadovoljni uslovima u prostorijama DTV „Partizan“.
Iz Doma zdravlja apeluju na građane da se vakcinišu protiv koronavirusa i naglašavaju da je do sada 51% građana (6.137) primilo prvu dozu, a njih 45% (5.432) drugu dozu vakcine.
Sastanku Opštinskog tima za zaštitu i spašavanje prisustvovale su i Mladena Soldat Ivović, direkrorica OŠ „Drago Milović“ i dr Jelena Perunović Samardžić direktorica JPU „Bambi“. Jedna predškolska grupa u vrtiću „Bambi“ nalazi se u samoizolaciji, dok je u tivatskoj osnovnoj školi zabilježeno ukupno 14 pozitivnih slučajeva na koronavirus.
Covid centar Tivat – foto Boka News
Komunalno preduzeće Tivat u saradnji sa Službom zaštite i tivatskim dobrovoljnim vatrogasnim društvima, kako se čulo na sastanku OTZS-a, redovno vrši dezinfekciju javnih površina sa posebnim akcentom na školska dvorišta i unutrašnjost škole.
Gradonačelnik Komnenović apelovao je na sve građane da poštuju epidemiološke mjere, ukazujući na važnost redovnog rada javnih ustanova za obrazovanje djece i najavio aktivniju komunikaciju lokalne uprave sa posebnim akcentom na poštovanje postojećih zdravstvenih mjera. Takođe, prvi čovjek grada naložio je ponovno organizovanje mješovitih patrola Sekretarijata za inspekcijski i komunalni nadzor i pripadnika Odjeljenja bezbjednosti Tivat koji bi vršili kontrolu primjene epidemioloških mjera.
Covid-19 je dosad odnio više američkih života nego španjolska gripa 1918.-19., pokazuju podatci koje je u ponedjeljak objavilo sveučilište Johnsa Hopkinsa, vodeće na tom području.
Više od 675.700 ljudi zaraženih novim koronavirusom umrlo je u Sjedinjenim Državama, pokazuju najnoviji poatci instituta u ponedjeljak predvečer.
Povjesničari i Centri za prevenciju i suzbijanje bolesti, glavna američka agencija za javno zdravstvo, ocjenjuju da je takozvana španjolka usmrtila najmanje 50 milijuna ljudi u svijetu, među kojima 675.000 u SAD-u.
Tako je španjolska gripa, barem u apsolutnoj vrijednosti, u ponedjeljak izgubila naslov najgore pandemije u novijoj povijesti SAD-a.
No, za razliku od covida-19, ta je pandemija osobito snažno pokosila dobne skupine koje su trebale biti zdrave, primjerice djeca mlađa od 5 godina i osobe od 20 do 40 godina.
Centar za građansko obrazovanje (CGO), Akcija za ljudska prava (HRA) i Centar za žensko i mirovno obrazovanje (ANIMA) se snažno protive prijedlogu uvođenja vjerske nastave u zvaničan obrazovni sistem i predlažu da Građansko obrazovanje postane obavezni predmet u osnovnim i srednjim školama. Pozivamo Vladu, na čelu sa premijerom Zdravkom Krivokapićem, da se posvete unaprjeđenju postojećeg obrazovnog sistema na osnovu naučnog metoda i građanskih vrijednosti, koje su propisane Ustavom, i koje su zajedničke svim ljudima i djeci u Crnoj Gori.
CGO je reagovao po objavljivanju u medijima nezvaničnog teksta Temeljnog ugovora između Vlade Crne Gore i Srpske pravoslavne crkve (SPC), u kojem je navedeno da će pravoslavna vjerska nastava u javnim školama biti regulisana posebnim ugovorom između ovih. Uslijedila je i izjava mitropolita SPC Joanikija da će njegova obaveza i obaveza crkve biti da se zalažu za uvođenje vjeronauke u škole.
Smatramo da bi uvođenje vjeronauke u javne škole bilo pogrešno iz više razloga.
Prvo,ova ideja je suprotna građanskom konceptu države Crne Gore. Ustav propisuje da su vjerske zajednice odvojene od države. Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju propisuje svjetovni karakter javnih ustanova i ustanova kojima je dodijeljena koncesija za izvođenje javnog obrazovnog programa i zabranjuje religijsko djelovanje u školama, koje nisu licencirane kao srednje vjerske škole. Vjeronauka narušava sekularni karakter obrazovanja i doprinosi razgrađivanju građanskog koncepta, koji je jedini okvir u kojem crnogorsko multietničko i multikonfesionalno društvo može da funkcioniše. Obrazovanje je javno dobro, javni prostor koji pripada svima, bez obzira na vjerske razlike. Javno obrazovanje mora ostati svjetovnog karaktera, kako to i uređuje važeći zakon.
Drugo, u Crnoj Gori su evidentirane 32 vjerske zajednice i država je po Ustavu dužna da ravnopravno tretira sve njih i njihove vjernike, kao i one koji nisu vjernici. Umjesto da svaka vjerska zajednica dobije pravo da sprovodi vjersku nastavu u državnoj školi, država treba da obezbijedi da sva djeca upoznaju realnost, da se obavijeste da u Crnoj Gori žive ljudi i djeca koji imaju različita religiozna vjerovanja, kao i oni koji ih nemaju, i da svi imaju podjednako pravo da tako razmišljaju. Van škole, u slobodno vrijeme, svako može da pohađa posebnu vjersku obuku, kao i do sada. Građansko vaspitanje uči da se prepoznaju prava svih na slobodu misli i vjeroispovjesti, da se stekne kultura osnovnog poznavanja različitih religija, koja u srednjoj školi može da se dopuni u okviru izbornog predmeta Istorija religije.
Treće, uvođenje vjeronauke bi neminovno povećalo podjele među djecom, prvenstveno podjelu na vjernike, koji bi pohađali vjeronauku, i građane, koji bi birali Građansko obrazovanje ili druge izborne predmete, iako je u državi u kojoj su svi prvo i osnovno građani takva podjela bespredmetna. U kontekstu u kojem je Crna Gora već opterećena dubokim nacionalnim, političkim i vjerskim podjelama, uz aktivan sukob između SPC i Crnogorske pravoslavne crkve (CPC), uvođenje vjeronauke u škole bi izvjesno potenciralo konfesionalne podjele, a društvo izložilo riziku da umjesto generacija tolerantnih na vjerske razlike, iz obrazovnog sistema izlaze ljudi koji će podjele na kojima su vaspitavani nastaviti da produbljuju kada stasaju za donošenje političkih odluka. Crnogorskom društvu treba više znanja o religijama drugih i više tolerancije prema različitosti. Djeca, koja vjeruju u različita božanstva i ona koja u njih ne vjeruju, treba da nauče da žive jedna sa drugima, a ne samo jedna pored drugih, treba da poštuju različita vjerovanja, čemu ih uči Građansko obrazovanje, a ne vjerska nastava, koja je sama po sebi isključiva.
Četvrto, za razvoj Crne Gore kao demokratske države mnogo je korisnija investicija u obavezno građansko obrazovanje, koje buduće glasače i političare uči njihovim pravima, koje ih uči kako država funkcioniše i šta i na koji način da zahtijevaju od državnih institucija i političkih predstavnika da bi bolje živjeli. Za budućnost države je važnije da se Građanskom obrazovanju vrati status obaveznog predmeta u osnovnim školama, koji je 2017. godine degradirao raniji ministar i da se obavezan status tog predmeta uspostavi i u srednjim školama.
Istraživanja stavova mladih ukazuju na zabrinjavajuće nizak nivo njihove političke i građanske kulture. Mladi prave izrazit otklon od politike i političkog djelovanja, nemaju povjerenja u demokratske institucije, u velikom su broju homofobni, opterećeni etničkom distancom, posebno prema Romima i Egipćanima i skloni autoritarnim stavovima i vrijednostima. Više od 70% mladih nikada nije učestvovalo u nekoj volonterskoj akciji. Sve više se radikalizuju i zloupotrebljavaju u cilju političkih obračuna, sve češće su vinovnici nasilja u tim sukobljavanjima. Nasuprot tome, Građansko obrazovanje djecu uči vještinama komunikacije i mirnog rješavanja konflikata, razumijevanja ljudskih prava i preuzimanja odgovornosti za njihovu zaštitu, unapređenju razumijevanja i vlastite kulture, kao i kultura drugih.
Konačno, za razliku od vjerske nastave, koja propagira dogmu, građansko obrazovanje jača kritičko razmišljanje, koje je društvu neophodno da bi kroz nova otkrića išlo naprijed. Obrazovni sistem Crne Gore komparativno posmatrano nije dovoljno dobar, pa je tim veća obaveza nove vlasti da ga razvija podsticanjem kritičkog mišljenja zasnovanog na naučnom metodu. Očekujemo od vlasti da se posvete stvaranju kvalitetnog obrazovnog sistema baziranog na ljudskim pravima propisanim Ustavom, koji će djecu učiti da žive u miru i saradnji i sa onima koji ne djele njihova vjerovanja.
Sastanak sa konzulom Ambasade i delegacijom iz Rumunije
Predsjednik opštine Tivat Željko Komnenović ugostio je juče delegaciju poslovnih ljudi iz
Rumunije i sa njima razgovarao o mogućnostima uspostavljanja saradnje u oblasti EU projekata, ali i drugih vidova povezivanja Tivta sa gradovima i regijama Rumunije.
Delegaciju je predvodio konzul Ambasade Rumunije u Crnoj Gori Radu Gorincioi. Gosti su upoznali lokalnu tivatsku administraciju sa mogućnošću pristupanja inicijativi okruga Dolj za uspostavljanje evropske grupe za teritorijalnu saradnju (EGTC), zajedno sa drugim gradovima iz Rumunije, Bugarske, Srbije, Crne Gore i Hrvatske. Ova inicijativa će povezati regije i gradove 3 države članice EU i gradove i oblasti zemalja koje pretenduju da to postanu i zajedno participiraju u realizaciji EU projekata.
Komnenović je izrazio spremnost da ostvaruje saradnju na ovom osnovu. On je goste upoznao sa ovdašnjim društvenim i ekonomskim okolnostima, te istakao da je osnovni prioritet lokalne uprave na čijem je čelu stvaranje novih radnih mjesta, održivi razvoj i diverzifikacija privrednih grana koje bi doprinosile daljem razvoju grada.
Predsjednik opštine upoznao je goste sa činjenicom da je nedavno dao pozitivno mišljenje na inicijativu ostvarivanja direktne avio-linije na relaciji Tivat – Krajova (Rumunija). U lokalnoj upravi Tivta ovo vide kao preduslov intenziviranja saradnje dva grada i dvije države.
Učesnici sastanka razmjenjivali su iskustva i praktične aspekte potencijalne dalje saradnje, a bilo je riječi i o ostvarivanju pobratimskih odnosa Tivta sa gradovima Rumunije.
NVO Kompas – Centar za informisanje i savjetovanje mladih“ iz Kotora trenutno realizuje niz projekata sa ciljem da mladi ljudi Kotora i neposredne okoline istražuju i utiču na život lokalne zajednice kreirajući medijske sadržaje, u prvom redu radio podcaste – saopštavaju iz ove nevladine organizacije.
„Mladi će u aktivnostima naših projekata dobiti:
-radionice i treninge o medijskoj pismenosti i kreiranju podcasta (sadržaj i tehnički dio)
-radionice i treninge o problemima i izazovima sa kojima se mladi suočavaju
-održavanje javnih radionica i javnih tribina koje će otvoreno govoriti o problemima mladih
-radionice i treninge sa profesionalnim medijskim edukatorima, novinarima, psiholozima
-kreiranje radio podcasta
-promotivne aktivnosti u medijima i gostovanje u lokalnim TV programima
Aktivnosti ste sprovode iz sljedećih projekata NVO „Kompas“:
Bruškin u akciji, podržan od strane Instituta za medije Crne Gore i EU
Putujuća Podrška, podržan od strane Fonda za Aktivno Građanstvo Fakt
Pričajmo Otvoreno, podržan od strane Opštine Kotor” – navodi se u saopštenju NVO “Kompas”.
Pozivaju mlade uzrasta od 13 do 21 godine da se prijave za učešće u njihovim aktivnostima na sljedeće adrese:
U Srbiji su u posljednja 24 sata registrirano još 6.424 nova slučaja korona virusa, a od posljedica COVID-a 19 preminulo je 38 pacijenata.
Širom zemlje hospitalizirane su 4.642 osobe od kojih se 181 COVID pacijent nalazi na respiratoru, prenosi Tanjug.
Od početka pandemije u Srbiji je na korona virus testirano 5.428.465 osoba, registrirano je 872.110 pozitivnih slučajeva, a umrlo je 7.808 pacijenata. Procent smrtnosti je 0,90.
Žrtve u BiH
U posljednja 24 sata u Bosni i Hercegovini su registrirana 324 slučaja zaraze korona virusom, a preminulo je 39 osoba.
Zavodu za javno zdravstvo Federacije BiH su u posljednja 24 sata prijavljena 1.183 uzorka, od čega su 243 bila pozitivna na korona virus. U istom vremenskom periodu preminulo je 18 osoba, dok je pet smrtnih ishoda prijavljeno retroaktivno, prenosi Fena.
Od posljednjeg izvještaja o epidemiološkoj situaciji u Republici Srpskoj prijavljeno je 76 novih slučajeva zaraze korona virusom i 18 smrtnih slučajeva.
U Brčko distriktu BiH registrirano je pet novih slučajeva zaraze korona virusom i tri smrtna slučaja.
Hrvatska: 264 novozaraženih, 14 preminulih
U posljednja 24 sata u Hrvatskoj su potvrđena 264 nova slučaja zaraze korona virusom, a umrlo je 14 osoba, izvijestio je Nacionalni stožer civilne zaštite.
Broj aktivnih slučajeva u Hrvatskoj danas je ukupno 7.518, a 695 pacijenata je na bolničkom liječenju od čega je njih 85 na respiratoru, prenosi Hina.
Od početka epidemije u Hrvatskoj je zabilježeno 392.248 osoba zaraženih novim korona virusom, od kojih je 8.514 preminulo.
Ukupno se oporavila 376.216 osoba, od toga 1.018 u posljednja 24 sata.
U samoizolaciji je trenutno 20.966 osoba.
Do danas je ukupno testirano 2.730.993 osoba, od toga 3.863 u posljednja 24 sata.
Šest žrtava na Kosovu
Na Kosovu je u zadnja 24 sata od posljedica zaraze korona virusom preminulo šest osoba, prenosi Anadolija.
Ministarstvo zdravlja Kosova je saopštilo da je od 2.319 testiranih uzoraka, 48 bilo pozitivno na korona virus.
Izliječene su 903 osobe, pa je ukupan broj oporavljenih od COVID-19 dostigao 147.347. Ukupan broj aktivnih slučajeva COVID-19 je 8.903.
Od posljedica COVID-19 preminulo je do sada ukupno 2.905 osoba. Testiran je 1.159.541 uzorak, od kojih je 159.155 bilo pozitivno.
Tokom jula 2021., započela je kampanja ”Postani čuvar posidonije” u sklopu koje je cilj osvještavanje javnosti, posebno nautičara, o važnosti zaštite i očuvanja morskih trava, s posebnim naglaskom na posidoniju. Takođe, cilj kampanje je približiti značaj i svrhu ekološki prihvatljivog sidrenja nautičarima te ih podstaći na promišljanje o sidrenju i lokacijama sidrenja. Namjera je stvoriti mrežu društveno odgovornih preduzeća i firmi koji će kao Ambasadori posidonije pomoći u ostvarenju cilja, te stvoriti mrežu nautičara Čuvara posidonije koji svojim ponašanjem i djelovanjem direktno pomažu u zaštiti morskih trava.
Posidonija (Posidonia oceanica), strogo zaštićena vrsta, morska je trava i endem Sredozemnog mora. Upravo se livade posidonije smatraju najvažnijim ekosistemom Sredozemlja zbog svojih ekoloških funkcija i usluga ekosustava koje pružaju. Uprkos rasprostranjenosti, ugrožene su brojnim ljudskim djelovanjima.
Sidreni sistem u NP Kornati
Narušavanje morskih ekosistema uništavanjem livada morskih trava povezano je s erozijom morskog dna, smanjenjem bioraznolikosti, redukcijom kiseonika u morskoj vodi. Ove biljke ugrožene su usled niza čovjekovih djelovanja poput brojnih uzgajališta riba i školjkaša, povlačenja ribarskih mreža po morskom dnu, betoniranja i nasipavanja prirodnih obala, kao i gradnja u obalnom pojasu i slobodno sidrenje koje nanosi trajne štete livadama posidonije. Projekt SASPAS veliku pozornost daje upravo problemu slobodnog sidrenja, budući da i mala sidra mogu uništiti velike površine morskog dna.
U tu svrhu, u sklopu INTERREG Italy-Croatia SASPAS projekta provodi se praćenje morskih trava i prikupljanje podataka praćenja na godišnjem nivou, postavljanje ekološki prihvatljivih sistema za sidrenje , pilot transplantacije morskih trava i uspostavljanje integriranog sistava upravljanja za morske trave u jadranskom području (GIS Digital Information Platform (DIP)) kao i izrada predloga Integrisanog programa upravljanja zaštite morskih trava (MSSIMP).
Konkretne projektne aktivnosti provode se na tri lokacije koje pripadaju ekološkoj mreži Natura 2000 i koje su podvrgnute različitim stepenima antropogenih pritiska: Nacionalni park Kornati u Hrvatskoj te zaliv Panzano (Monfalcone), obala Brindisija i Park prirode Dune Costiere od Torre Canne do Torre San Leonardo u Italiji.
Još u junu 2019. godine, uspostavljen je monitoring livada posidonije na području Nacionalnog parka Kornati, te je provedeno praćenje stanja na dvije lokacije– uvala Kravljačica te uvala između o.Borovnika i o.Baluna.
Uvala Kravljacica NP Kornati
U svrhu smanjenja negativnog uticaja sidrenja na staništa morskih trava posidonije, tokom jula 2021., unutar Nacionalnog parka Kornati postavljeno je ukupno 58 ekološki prihvatljivih bova za sidrenje, od čega je njih 40 postavljeno u sklopu SASPAS projekta. Takva sidrišta postavljena su u pet uvala: Kravljačica, Strižnja, Šipnate, Tomasovac – Suha punta i Vrulje. U svakoj od navedenih uvala postavljeno je do 10 sidrenih mjesta za plovila do 16 metara dužine. S obzirom da su na području Nacionalnog parka Kornati livade posidonije pod velikim pritiskom zbog višegodišnjeg nekontrolisanog slobodnog sidrenja, postavljanjem plutača za privez plovila spriječiti će se sidrenja „na divlje“, a samim time i ugrožavanje morskih trava na morskom dnu unutar ovog zaštićenog područja.
Sidreni sistem, odnosno bove, nisu postavljene uobičajenim načinom – vezanjem na betonske blokove, već metodom bušenja stjenovitog dna i postavljenjem svojevrsnog ”sidra” koje ostaje ukopano u bušotini bez značajnijeg oštećenja morskog dna.
Uspješnim postavljanjem takvog sidrenog sistema u sklopu SASPAS projekta, započelo je ostvarivanje dugoročnog cilja NP Kornati, odnosno da se uspostave sidrišta u svih 19 uvala te da se u potpunosti zabrani slobodno sidrenje na području nacionalnog parka.
