U Boki se sve do Drugogo svjetskog rata lovorika (lovor), kitila kao božićno drvo, koji  uz maslinu smatraju svetom biljkome. I sam njen latinski naziv LAURUS – pobjeda pohvala, slavlje  NOBILIS  – slavan, glasovit, plemenit  to potencira.

U nekim porodicama ta tradicija se zadržala do današnjih dana. I badnjaci su se znali praviti od lovorike. Ili su bili od maslinovog drveta, a kitili su se lovorom.

Običaj je i da se da se pred  ulaz u kuću postavi mali lovorov vijenac, kao znak dobrodišlice i slobodnog ulaza. Po podu se razastre lovorovo lišće, kao slama  u unutrašnjosti. Uz nalaganje badnjaka u vatru se bacaju i pera lovorike. U pravoslavnim domovima sve ikone o Božićnim praznicima kite se lovorikom.

Lovor ili lovorika (Laurus nobilis) je biljka iz porodice lovora (Laureaceae), zimzeleno je stablo ili grm s tamnozelenim, kožastim, kopljastim listovima. Cvjetovi  su dvodomni, neugledni, žute boje, a plod je modrocrna bobica. Potiče iz zapadne Azije odakle se proširio zemljama Mediterana. Šume lovora na Liburniji (zapadna obala Kvarnerskog zaliva) u okolici Lovrana (odakle mu i ime), smatraju se najljepšim na svijetu.

Danas se lovor koristi u hortikulturi, a u kulinarstvu kao začin, i u narodnoj medicini kao ljekovita biljka.

“Postoji vjerovanje  da je mjesto gdje raste lovor, dobro za život”, kaže ing, pejzažne arhitekture Vesna Vidić, projektantica mnogih zelenih  javnih površina i privatnih vrtova. Ističe da je i danas lovor popularan i često se sadi u vrtovima, jer se od njega prave žive ograde ( može lijepo da se orezuje), ali raste i kao drvo stablašica koje može da naraste do 15 metara u visinu.

Grčku nimfu Dafne otac pretvorio u lovorovo drvo

Starim Grcima drvo lovora bilo je sveto i često su ga koristili u vjerskim svečanostima i za ukrašavanje ulaza u kuću.  Lovor je bio posvećen bogu Apolonu, a njegov hram imao je krov od lovorovih listova koji su, prije svega, imali ulogu da štite od bolesti, uroka i gromova. Prema legendi nimfu Dafne njen otac, bog Pinios, je da bi izbjegla Apolonovu osvetu zbog neuzvraćene ljubavi pretvorio u lovorovo drvo. Nimfa Dafne nije mogla da zavoli boga Apolona, zato što ju je bog ljubavi Kupidon pogodio u srce svojom otrovnom strelom. Nakon toga, Apolon je nosio lovorov vjenac u znak sjećanja na Dafne.

Lovorov vijenac ukrašavao je i  pobjednike Olimpijskih igara, a proročica Pitija je žvakala lovorove listove prije objavljivanja proročanstava, pa se i kasnije preporučivalo spavati s lovorovim listom ispod jastuka kako bi u snovima vidjeli budućnost.

Rimljani su lovor zvali laurus, što znači zlato, a ukazuje na njegovu vezu s bogom sunca. Za njih je lovor bio simbol mudrosti i slave i vjerovali su da štiti od gromova, bolesti i zlih duhova. Lovorov list je od davnina korišten kao znak slave i pobjede te su stoga glave starih rimskih imperatora bile ukrašene vijencem od lovorovog lišća.

U Indiji su slava, moć i žrtvovanje lovora simbolizirani u kultu boga Shive što se smatra muževnom i nebeskom moći, znakom pravde i više ljubavi. “Kao što sunce kao Božje oko sve vidi i ljudima omogućava da vide, tako i lovor otkriva sve ono što je skriveno”.

U Bibliji lovor često predstavlja obilje i slavu. U kršćanstvu simbolizira Hristovo uskrsnuće koje je uzrok trijumfa čovječanstva.

Lijek i začin

Lovorov list sadrži eterična ulja, tanine, terpene,  aromatske materije, minerale poput natrija, kalija, magnezija i željeza, dijetalna vlakna, vitamine A, C i B. Kao lijek djeluje antioksidativno, protuupalno i antivirusno.

Zato se koristi kao lijek protiv kašlja, bolova i problema s kosom i kožom. Kada se zapali lovoro list ispušta linalol, aromatični spoj koji djeluje opuštajuće i umirujuće. U dimu se nalaze i drugi vrijedni sastojci koji djeluju na smanjenje stresa i glavobolja. Od lovora se dobija jedno od najdjelotvornijih ulja za jačanje i preventivu jer  čisti limfni sistem.

U primorskim krajevima lišće se se i danas upotrebljava prilikom konzerviranja i oblaganja suvog voća. Kao začin u jela poput juha, variva, marinada i tamnih umaka stavljaju se suvi lovorovi listovi. Slaže se s jelima od povrća, mesa, pečenjima,  pa čak i desertima.

Imena kao što su Lovro, Lovorka, Lovrenac, Lora, Loreta, Lara, Dafne i neka druga potiču od lovora. Postoji vjerovanje da lovor pomaže u rješavanju loših odnosa u kojima neko drugi „živi“ od našeg znanja i truda.

/Slavica Kosić/