Prodaja karata nove avio kompanije ToMontenegro kreće danas a prvi komercijalni let 10. juna ka Beogradu, rekla je gostujući u Bojama jutra TV Vijesti Mina Muković, portparolka kompanije.
– Sajt je jednostavan za korišćenje, lako će se snaći. Kreće prodaja od danas. Još jednom da naglasim, to kreće za letove od 10. juna iz Tivta i Podgorice, sa promoitvnim cijenama – kazala je Muković, a prenio CDM.
Ona je naglasila da će početak letova ove kompanije svakako će obilježiti let za Sarajevo.
– Mi smo veoma ponosni što možemo da podržimo našu fudbalsku reprezentaciju na taj način. Za Sarajevo će za sada biti organizovan samo taj čarter let, ali to ne znači da Sarajevo neće biti destinacija i budućeg redovnog komercijalnog saobraćaja. To je svakako nešto što ćemo razmotriti u kompaniji – navela je ona.
Bjelorusko sveučilište u Vilniusu (EHU) saopštilo je u ponedjeljak da je njihova studentica Sofija Sapega (23), koja je putovala s novinarom Romanom Protasevičem, također privedena kad su bjeloruske vlasti u nedjelju natjerale avion Ryanaira da prisilno sleti u Minsku.
“Pritvor Sapege potvrdila je njezina obitelj”, rekao je glasnogovornik Europskog humanističkog sveučilišta (EHU) za Reuters. Riječ je o privatnom bjeloruskom sveučilištu čiji je rad zabranjen u Bjelorusiji pa se 2004. preselilo u susjednu Litvu.
Glasnogovornik sveučilišta dodao je da su Sapega i Protaševič zajedno bili na godišnjem odmoru u Grčkoj.
U slučaju koji su neki čelnici EU-a opisali kao otmicu, putnički zrakoplov Ryanaira koji je letio iz Atene u Litvu iznenada je preusmjeren u Minsk, glavni grad Bjelorusije, u pratnji borbenog aviona MiG-29 iz sovjetske ere.
Prilikom slijetanja, vlasti su privele opoziciono nastrojenog novinara i blogera Protaševiča.
Litvanski putnik, koji je rekao da se zove Mantas, izvijestio je da “kad je avion preusmjeren, Protaševič je otvorio gornji ormarić, izvukao prijenosno računalo i telefon i dao ih ženskoj suputnici”.
“Pri slijetanju su ga odmah uhapsili”, rekao je Mantas.
“Sapega, koja je ruska državljanka, letjela je u Vilnius da bi obranila magistarski rad na Sveučilištu”, navodi se u saopštenju Sveučilišta i dodaje da je “kao rezultat tajne operacije bjeloruskih vlasti … studentica privedena pod neutemeljenim i izmišljenim uvjetima”.
“Prosvjedujemo protiv neopravdanog pritvaranja člana zajednice EHU”, dodaje se u saopštenju.
Reagirajući na tu vijest, litavski predsjednik Gitanas Nauseda zatražio je od Bjelorusije da pusti Protaševiča, a od saveznika iz NATO-a i EU-a da reagiraju. U predsjednikovu saopštenju stoji da je komercijalni let Ryanaira “prizemljen silom”. Dodao je da taj problem kani u ponedjeljak iznijeti na summitu EU-a. Isto je zatražio i grčki premijer, poručivši da je riječ o šokantnom činu. Javlja se niz državnika, a bjeloruska je opozicija na nogama.
Od kružnih putovanja Zadar ne može puno očekivati ni ove godine. Od najavljenih 180 uplovljavanja, otkazano je više od njih 150.
Zadar tako zbog pandemije nije uspio kapitalizirati titulu ‘Najbolje kruzer luke svijeta’. A što je najgore – bespovratno je izgubljeno više od 300 tisuća već dogovorenih gostiju.
Dobra je informacija da je na zadarskom području 122 posto više gostiju. Ali taj se podatak odnosi na protekli petak kada ih je bilo negdje oko 618. Lani u to vrijeme bilo ih je nešto više od 300. Najviše je Nijemaca, a odmah nakon njih su domaći gosti.
Ovu sezonu će ipak spasiti niskotarifni avioni. Najmanje tri Ryanairova zrakoplova bit će stacionirana na Zemuniku. Već su počeli dovoziti goste, a u srpnju će letjeti na 58 linija u 47 destinacija.
U Jadranu trenutačno živi 465 vrsta riba. Od nedavno, te brojne i šarene vrste dobile su nove susjede.
– Po prvi put smo zabilježili vrlo zanimljive majušne glavoče. To je Massutijev glavoč. Ime je dobila po jednom istraživaču s Baleara, tokom jednog istraživanja koje je bilo o planktonima, ličinki, jajašaca kod riba. Sav taj uzorak se obradio putem DNA analize, svih tih ličinaka jajašaca i kao rezultat smo dobili jedno iznenađenje, za jednu ličinku je utvrđeno da pripada Massutijevom glavoču, rekao je za HRT Jakov Dulčić, Voditelj Laboratorija za ihtiologiju i priobalni ribolov, Instituta za oceanografiju i ribarstvo – Split.
Drugog novog pitomog stanara Jadrana ribari su uočili oko Hvara.
– Imamo dojavu jednog ribara kako je on našao nešto što se nalazi nalijepljeno na drugoj ribi. Onda smo odmah reagirali putem dojave i utvrdili da se radi o ribi i dali smo joj ime Iglanova priljepuša, govori Dulčić.
Ove dobre vijesti zasjenila je loša. Ono čega se struka pribojavalo, dogodilo se. Nedavno je u Jadranu uočena vatrenjača, predator koji uništava gotovo sve pred sobom.
– Ona je dospjela iz Crvenog mora i postupno se širi. Prvi nalaz je bio 1991. godine i ta vrsta se jako brzo razvija. Broj jaja koje izbacuje je vrlo velik, a mrijesti se tijekom cijele godine, rekao je.
Ovu pošast pomorski rendžeri na Floridi uništavaju i love sustavno.
– Tražilo se ovu vrstu u svakom pogledu. Međutim, nikako nisu uspjeli i gotovo da je uništila 80 posto cijele bentoske faune. Hrani se svim vrstama riba i to pogotovo manjim ribama. Postoji opasnost od uboda tijekom njene manipulacije s drugom ribom. Ubod je jači od škarpine i pauka, istaknuo je Dulčić.
Što se Jadrana tiče, širi se brzo i pitanje je vremena kada će doći i u naše vode.
– Veliki je grabežljivac i može u jednom području u kratko vrijeme istrijebiti cijelu faunu koja odgovara veličini te vrste koja naraste oko 40 centimetara. Područja koraljnih grebena odgovaraju toj vrsti koju je gotovo nemoguće istrijebiti, naglašava.
Premda stanje nije dobro, tješi činjenica da od opasne vatrenjače ipak ima jačih. Na kraj joj mogu stati veći grabežljivci poput morski pasa, raža i kirnji. No nadamo se da ipak put do naših voda neće nikad naći, piše HRT.
Srpska pravoslavna crkvena opština kotorska i Srpsko pjevačko društvo „Jedinstvo (1839) organizuju promociju knjige „Otac Momo“ u ponedjeljak 24. maja u 20 sati u crkvi Svetog Nikole u Kotoru.
O knjizi će govoriti: protojerej stavrofor Gojko Perović – rektor Cetinjske bogoslovije, Nikola Malović – književnik i Ljiljana Čolan – urednica knjige.
Opština Tivat podržala je rad novoformiranog Dobrovoljnog vatrogasnog društva „Boka“ iz tog grada, dodijelivši mu na korišćenje jednu nekretninu u vlasništvu lokalne samouprave.
Naime, odbornici su na posljednjoj sjednici SO prošle nedjeljem dali zeleno svjetlo na odluku da se DVD-u „Boka“ ustupi na korišćenje prostorija površpine 57 kvadrata u prizemlju objekta Doma kulture u Gradiošnici.
Prostorija je članovima DVD-a data na korišćenje za potrebe smještaja ljudstva i opreme „a sve u cilju obavljanja djelatnosti društva na period od jedne godine uz mogućnost produženja odnosno do donošenja posebne odluke kojom će se regulisati uslovi, postupak i način davanja na korišćenje prostora nevladinim organizacijama.“ Opština Tivat na sebe je preuzela i obavezu da snosi troškove računa za vodu i struju koje, koristeći ovaj dio objekta Doma kulture u Gradiošnici, bude imalo novoformirano DVD, a koje je u registar nevladinih organizacija Ministarstva javne uprave upisano 10.marta.
DVD „Boka“ je najmlađe od ukupno tri dobrovoljna vatrogasna društva koja su osnovana i djeluju na teritoriji opštine Tivat , uz ranije formirana DVD „Tivat“ u centru grada, odnosno DVD „Krtoli“ u Radovičima na poluostrvu Luštica. Zakonom o zaštiti i spašavanju inače, propisano je da su poslovi zaštite i spašavanja poslovi od javnog interesa, te da ih vrše operativne jedinice za zaštitu i spašavanje, među koje spadaju i dobrovoljne jedinice.
„S obzirom na ulogu dobrovoljnih vatrogasnih društava u u akcijama zaštite i spašavanja života i zdravlja ljudi, materijalnih dobara, zaštite životne sredine i drugo, te u slučajevima elementarnih nepogoda ili drugih nesreća, ocijenjeno je da je potrebno pružiti podršku novoformiranom DVD „Boka“ na način što će mu se obezbijediti prostor za obavljanje djelatnosti, prvenstveno za smještaj ljudstva i opreme. Kao adekvatan prostor prepoznat je prostor u objektu Doma kulture u Gradiošnici s obzirom na poziciju istog u odnosu na sjedišta Službe zaštite Opštine Tivat na Seljanovu i DVD „Krtoli“ u Radovićima, kao i udaljenost od magistrale, a sve u cilju brzog i efikasnog dejstvovanja.“- objasnili su ovaj potez iz administracije gradonačelnika Tivat Željka Komnenovića (NP).
Odbornici su dali saglasnost i na odluku rukovodstva grada da Opština na jednogodišnje besplatno korišćenje NVO Kulturno zavičajno udruženje „Napredak“ iz Gornje Lastve, ustupi objekat Doma kulturer „Ilija Marković“ u tom selu. KZU „Napredak“ se, kako je objašnjeno, već dugi niz godina uspješno bavi zaštitom i obnovom ruralnog graditeljstva i kulturnog pejzaža, posebno Gornje Lastve, zaštitom materijalne i nematerijalne kulturne baštine, obnovom i razvojem maslinarstva, ruralnim turizmom, kulturom i izdavaštvom, te organizuje manifestacije od značaja za afirmaciju prvenstveno kulturne baštine Gornje Lastve ali i cjelokupne opštine Tivat. „Napredak“ je 2004. sdanirao i rekonstruisao objekat seoskog Doma kulture koji ta NVO, u skladu sa odlukom Opštine kao vlasnika te zgrade, koristi još od 2003. Upravo je isticao najnoviji, petogodišnji aranžman po kojem je Opština ovoj NVO ustupila na korišćenje tu zgradu, pa je lokalna uprava Tivta odlučila da ponovno, „Napretku“ ustupi Dom kulture „na period od jedne godine, uz mogućnost produženja do donošenja posebne odluke kojom će se regulisati uslovi, postupak i način davanja na korišćenje prostora nevladinim organizacijama.“
„KZU „Napredak“ je obavezano da dio objekta,u slučaju potrebe stavi na raspolaganje Opštini Tivat i njenim javnim ustanovama kao i drugim NVO koje se bave aktivnostima iz oblasti kulture ,sporta, zaštite životne sredine, organizovanjem radionica, seminara i slično“, te da sa Turističkom organizacijom Tivta zaključi sporazum kojim će regulisati uslove i način korišćenja objekta za obavljanje aktivnosti TOT-a.
„Napredak“ u gornjolastovskom Diomu kulture može obavljati i „djelatnost kojom se stiče dobit, pod uslovom da se cjelokupna ostvarena dobit upotrijebi za investiciono i tekuće održavanje istog“, a NVO je obavezana da snosi režijske troškove što je ona i do sada redovno izmirivala.
Strašna nesreća na sjeveru Italije. U padu kabine žičare u blizini jezera Maggiore poginulo je 14 osoba, potvrdilo je Nacionalno društvo za alpinizam i speleologiju. U bolnici u Torinu preminulo je starije dijete, a mlađe dijete, za koje se procjenjuje da ima oko pet godina, bilo je pri svijesti prije nego je podvrgnuto operaciji zbog višestrukih ozljeda.
– Shrvani smo, u boli, rekla je Marcella Severino, gradonačelnica Strese za RAI. Nesreća se dogodila dok se žičara uspinjala po planini, a kabina pala s 20 metara visine i kotrljala se dok je nije zaustavilo stablo, rekla je Severino. Planinari su čuli strašan prasak, dodala je i navela da je vjerojatni uzrok puknuće nosivog kabela. Severino je televiziji SKY izjavila da su neke žrtve bile u kabini, a druge razbacane po šumi. Patolozi su počeli s identifikacijom žrtava, među kojima ima stranih državljana, rekla je Severino ne navodeći druge pojedinosti.
Žičara koja povezuje mjesto Stresu na jezeru Maggiore i obližnji alpski vrhunac, prevozi turiste i lokalno stanovništvo do vrha planine Mottarone. Do pada žičare došlo je, javljaju talijanski mediji, najvjerojatnije zbog kvara užeta koje iznad jezera Maggiore doseže visinu od 1491 metar.
— Corpo Nazionale Soccorso Alpino e Speleologico (@cnsas_official) May 23, 2021
Žičara Stresa-Mottarone tek je nedavno ponovno otvorena za domaće stanovnike i turiste nakon postupnog ukidanja ‘lockdowna’. Vrh Mottarone vrlo je popularan i omiljen među turistima zbog prekrasnog panoramskog pogleda na jezero Maggiore i njegove živopisne otoke te pogleda na Alpe. Žičara je prvi put otvorena u avgustu 1970. nakon trogodišnjih radova na zamjeni zupčaste željeznice.
Vožnja do vrha traje 20 minuta. Kabelski sustav podijeljen je u dva dijela. Prvi se nalazi na nešto više od dva kilometra između Stresa i sela Alpina, a drugi tri kilometra između Alpina i Mottaronea. Sastoji se od dviju kabina koje voze alternativnim smjerovima, a svaka može primiti do 40 putnika.
Fotografije koje su snimili vatrogasci prikazuju ostatke kabine žičare usred šumovitog i nepristupačnog strmog područja.
Udruženje male privrede Budve jutros je ponovo organizovalo performans u znak protesta jer nadležni ne dozvoljavaju rad nedjeljom. Butici u Starom gradu i centru grada izlijepljeni su pamfletima.
– Nakon odličnog prijema u javnosti prošlonedjeljne akcije „Ne radim nedjeljom“, nastavljamo našu akciju, sa ciljem da informišemo javnost o pogubnom uticaju Zakona o trgovini na opstanak naših malih biznisa – navedeno je u saopštenju ove NVO.
Cilj im je, kako kažu, da predoče zakonodavcu kakav je nonsens primjena zakona na djelatnost poput naših.
– Podsjećamo da, u većini naših objekata, koji su zatvoreni u vrijeme praznika i „nedjelja“, rade vlasnici tih firmi i da dominantno u radu učestvuju članovi domaćinstva. Glavnina prihoda ostvarena je upravo za vrijeme neradnih dana (prazničnih), kada turisti u velikom broju posjećuju Budvu. Mi koji radimo u Budvi, znamo da turisti koji u maju dolaze, našim prijemom i ponudom, donose odluku da li opet doći, da li ljetovanje provesti u Budvi, našem gradu – ističe se u saopštenju.
Foto Primorske novine
U Udruženju male privrede zahtijevaju da u hitan postupak uđu izmjene odredbi ovog Zakona. O benefetima rada je, naglašavaju, izlišno pričati.
– Svjedoci smo da svi oblici slobode u 21. vijeku dolaze do izražaja, a nama se zabranjuje da radimo baš u momentima kada je taj rad najdjelotvorniji. Budva, kao ni jedno drugo turističko mjesto, ne bi se razvilo da smo do sada imali sutaciju da od 31 dan u maju, radnih je samo 22. Otključajmo Budvu da bude ono što zaista jeste, turistička metropola i kraljica mediterana – poručeno je u saopštenju.
Biti oficir čuvene kompanije Cunard i ploviti na legendi svjetskog pomorstva kao što je to „Queen Elizabeth 2“ je posebna čast za svakog pomorca na svijetu.
Trenutno na Cunardu plovi pet pomoraca iz Boke, a među njima je i jedini Crnogorac koji je doživio da godinu i osam mjeseci, pred sam kraj njene karijere kao posljednjeg klasičnog transatlantika na svijetu, plovi na QE2 kako skraćeno u pomorskoj industriji nazivaju treću po redu Cunardovu „kraljicu“. Tu jedinstvenu životnu i profesionalnu priliku imao je pomorski strojar Boris Lukša iz Kotora, dok je četvoro njegovih nešto mlađih kompanijskih kolega iz Crne Gore, na Cunard došlo ipoak prekasno da bi zaplovili na ovom legendarnom transatlantiku, a što sada služi kao staciuonarni luksuzni brod-hotel u Dubaiju.
Lukša koji karijeru mašinskog oficira započeo još na kotorskoj Jugooceaniji, a nastavio na izraelskom Zodiac-u i kasnije španskoj kruzing kompaniji Pulmantur, prije petnaestak godina je sticajem okolnosti i svoje stručnosti koju je prikazao u intervjuu pred ispitnomkompanijom Cunarda, posato prvi Crnogorac koji se ukrcao i dobio zapooslenje na toj uglednoj britanskoj pomorskoj kompaniji sa tradicijom dužom od 180 godina. Od dvadesetak kandidata sa prostora eks Jugoslavije, a koji su 2006. pred Cunardovcima pojavili na intervjuj u agenciji SSM u Splitu, „prošlo“ je samo njih pet među kojima je bio i pomorski strojar iz Kotora, pa je Lukša odmah potom dobio priliku da se kao drugi oficir stroja, ukrca na legendarnu „Queen Elizabeth 2“.
„Ukrcao sam se naravno, u matičnoj luci QE2 i glavnom britanskom portu kada su kruzing industrija i putnički brodovi u pitanju – Sautemptonu. „Queen Elizabeth 2“ je prava legenda za svakog ko iole bolje poznaje pomorstvo, pa mi je bilo fascinatno da dođem na baš taj brod. Prilikom prvog ukrcaja, među posadom sam našao ljude koji su tada već na QE2 bili ukrcani i plovili i po skoro 40 godina i koji su voljeli i osjećali taj brod kao da im je on najbliži član porodice“- priča za „Vijesti“ Boris Lukša. Iako iskusan pomorac koji je tada već za sobom imao i epizodu službe na Pulmanturovim kruzerima, Lukša je na QE2 ipak iskusio jedinstvenu i neponovljivu atmosferu i ambijent svojevrsne ikone i institucije britanskog, ali i svjetskog pomorstva.
QE2 ja, u vrijeme kada je ovaj Kotoranin na njoj preuzeo dužnost drugog oficira stroja, bila na zalasku svoje aktivne karijere posljednjeg klasičog transatlantika na svijetu – putničkog broda namjenski građenog za redovne prelaske jednog od najsurovijih mora na svijetu – sjevernog Atlantskog okena, na linijama koje su nekada spajale Evropu sa Sjevernom Amerikom. Cunard je ostao posljednjja kompanija na svijetu čiji brodovi i dan-danas u 21.vijeku obavljaju redovne plovidbe na putničkoj transatlantskoj pruzi, na relaciji između Sautemptona u Velikoj Britaniji i Njujorka u SAD. Do kraja svoje karijere u Cunardu, to je radila i QE2 koja je 2006. kada je na nju došao Lukša, već za sobom imala 37 godina kontinuirane službe. Predivan veliki i snažni brod klasičnih linija i vrhunskog luksuza i ugođaja koji je nudio putnicima, QE2 je tokom čitave svioje karijere uspješno odolijevala komercijalnom izazovu aviona na transkontinentalnim linijama. Treća Cunardova „kraljica“ bila je jednostavno, omiljeni brod kako Britanaca, tako i mnogiuh Evropljana i Amerikanaca koji su umjesto gužvanja i leta „preko velike bare“ za desetak sati u avionu, preferirali da putuju u velikom stilu i da okean pređu brodom za šest dana kroz nešto što je bilo prije neponovljiv kulturološko-turističko-nautički doživljaj, nego puko kretanje prevoznim sredstvom od tačke A do tačke B. Za taj neponovljiv gušt niko od njih nije žalio da plati kartu po cijeni desetostruko većoj od one za avion jer osjećaj koji pruža činjenica da u vrhunskoj udobnosti i luksuzu „razgrćete“ okean brzinom od skoro 30 čvorova na ultramoćnom velikom brodu u čijoj strojarnici „galopira“ 130.000 konja, a sve to uz neponovljih diskretni šarm britanske aristokracije, bila je neodoljiv magnet za više od 2,5 miliona putnika koji su tokom njene aktivne karijere, plovili na QE2. Među njima su bila i mnoga slavna imena, počev od imenjakinje i zvanične kume tog broda-britanske kraljice Elizabete II i članova kraljevske porodice, preko političara poput Margaret Tačer, Nelsona Mandele, Sultana iod Bruneja, glumačkih zvijezda kao što su Elizabet Tejlor, Pol Njumen, Bert Lankaster, Džon Traviolta, ili muzičkih superstarova kao što su Dejvid Bouvi, Bitlsi, Mik Džeger…
Boris Luksa ispred QE u Sautemptonu
Priča o ovom jedinstvenom brodu počela je sredinom šezdestih godina prošlog vijeka kada je Cunard potražio zamjenu svojim takođe čuvenim i ultralusuznim, ali zastarjelim i vrlo skupim za eksploataciju transatlanticima „Queen Mary“ iz 1934. i prvoj „Queen Elizabeth“ iz 1938. Iz ideja i planova koje je razvila sama ova kompanija, u glasovitom brodogradilištu „John Brown“ na rijeci Klajd u Škotskoj 1969. godine rodila se treća Cunardova „kraljica“: impresivni i za to vrijeme vrlo futuristički dizajnirani transatlantik QE2 koji je osam mjeseci u godini trebalo da plovi na redovnoj lininji Sautempton –Njujork, a tokom tri zimska mjeseca da operiše kao brod za krstarenja u tropskim krajevima. Zbog ekstremnih vremenskih prilika sa kojima se suočavaju na sjevernom Atlantiku i ogromnih mehaničkih naprezanja kojima su izloženi zbog velike brzine plovidbe po teškom moru, neophodne za poštovanje reda plovidbe, putnički brodovi- transatlantici su mnogo čvršće, masivnije i kvalitetnije građeni od svojih danas mnogo češćih i mlađih polurođaka – velikih brodova za kružna turistička putovanja-kruzera. Cunarodova QE2 maja 1969. kada je novi brod uvršten u flotu, bila je posljednji klasični transatlantik.
Ovaj fascinanto dizajnirani brod i dan-danas je pojam neprevaziđene estetike i ljepote klasičnog transatlantika prema kojem moderni kruzeri liče tek na ogromne kutije za cipele što plutaju morem. Linije 294 metra dugačke i 32 metra široke QE2 su pravi praznik za oči, i to ne samo kod ljudi koji se razumiju u brodove i pomorstvo. Stručnjaci su predivnu staru morsku damu uz francuske transatlantike „Normandie“ iz 1933. i „France“ iz 1960. smatraju najljepšim putničkim brodom ikada napravljenim, pa nije ni čudo da je QE2 od kraja šezdesetih sve do 2003. kada je izgrađena moderna reinterpretacija trasatlantika u liku impresivne, ali ne toliko lijepe, ogromne „Queen Mary 2“, bila ponos Cunardove flote i svojevrsni Olimp u karijeri pomorskih oficira koji bi dobili priliku da služe na njoj.
„Svakome ko išta zna o pomorstvu ne treba ništa objašnjavati u vezi QE2. To je ljepotica koja je ujedno i zvijer, to je istovremeno i ploveći muzej i jedan od najluksuznijih hotela na svijetu, ona je neprevaziđeni izazov za rad, ali i neponovljiva čast za svakog pomorca ko dođe u priliku da plovi na njoj. I dan-danas, ikako je QE2 flotu Cunarda napustila prije skoro 13 godina, nas koji smo plovili na njoj, mlađe kolege sa drugih broda Cunarda i P&O-a gledaju sa podsebnim uvažavanjem i bogami, primjetnom dozom zavisti. Taj je brod naime, svojevrsna institucija britanskog pomorstva a svi znamo da je Britanija kolijevka modernog svjetskog pomorstva.“- objašnjava Lukša.
Kraljica na brodu
Kao strojar, on je 2007. na QE2 dobio priliku da radi u monstruoznom pogonskom kompleksu tog broda kojeg čini devet srednjehodnih dizelmotora MAN, svaki snage po 14.450 konja. Svaki od tih motora pogoni po jedan agregat koji proizvodi električnu energiju za sve potrebe na brodu, ali prvenstveno kao izvor snage za dva ogromna elektromotora, svaki po 44 megavata, a koji onda preko dvije osovine i dva petokrilna propelera, pogone brod vrtoglavom maksimalnom brzinom od čak 34 čvora. To je više nego dovoljno brzo da iza QE2 može na valovima glisirati nekoliko desetina skijaša na vodi koji bi se usudili da se konopcima povežu i stanu iza krme ovog megabroda…
„Taj pogon kada radi punom snagom je prosto rečeno-ludilo. Nivo nafte u tankovima goriva bukvalno vam na oči pada jer je potrošnja na „full ahead“ režimu, preko 250 tona goriva na dan. Kompletno strojarsko osoblje na brodu čini 130 ljudi, ali je iz njih uvijek bio ukrcan i po jedan MAN-ov inženjer pod čijim su nadzoriom čitavo vrijeme službe broda, održavani ti motori.“- priča Lukša koji naglašava da je brod uobičajeno, krstario brzinom od 28,5 čvorova, ali da je počesto bio i u prilici da se zbog raznih vanrednih situacija, da „gas do daske“ kada bi QE2 teška skoro 50.000 tona, sa lakoćom razbijala i višemetarske talase na Atlantiku i kazaljku brzinomjera „zakucala“ na impresivna 34 čvora (63 kilometra na sat).
QE 2 tuče Atlantik
I dok brod to radi, na njegovim visočijim palubama u miru i tišini, ušuškani u luksuznu i klasično dizajniranu unutrašnjoj QE2 koja nedvojbeno govori da ste na punokrvnom brodu, a ne plovećem rizortu i zabavištu kakvi su današnji kruzeri, putnici uživaju u jedinstvenooj atmosferi što nalikuje naonu u klasičnom britanskom kantri klubu. Puno plemenito drvo, debeli tepisi, brojne umjetnine, modeli ranijih brodova i razni artefakti iz prebogate istorije kompanije Cunard poput zvona sa njihovog broda „Carpathia“ koji je 1912. spasio preživjele nakon brodoloma legendarnog „Titanica“, samo su dio on ga što je QE2 decenijama nudila svojim putnicima i zbog čega je postala najvoljeniji brod ikad u Britaniji. Dodatna jedinstvena karakteristika QE2 je bila i to što je do kraja njene aktivne karijere, ona ostala brod sa strogom podijeljenošću dvije platežne klase putnika koje je vozila i koje se nisu mogle međusobno miješati tokom plovidbe. Sa klasom superbogatioh putnika, radilo je isključivo tzv.„bijelo osoblje“ sastavljeno od Britanaca, a koji su od onih što su ih usluživali, često dobijali ogromne napojnice, višestruko veće od svoje osnovne plate. Oficirima iz posade, bili su dostupni svi javni priostori na brodu i čak je ohrabrivana njihova što češća interakcija sa putnicima, pa je tako svaki od njih imao i ulogu domaćina za putnike okupljene za velikim stolom dotičnog oficira, tokom svečanih večera i prijema organizovanih na QE2.
Lukša kaže da su ti social eventi i za njega bili jedinstvena prilika da upozna mnoge zanimljive i uticajne ljude sa neuobičajenim životnim i profesionalnim pričama, među kojima i neke koji su tokom poslovne karijere, baratali i kapitalom koji se mjeri milijardama eura…
„Ja sam na QE2 proveo godinu i osam mjeseci i za svo to vrijeme brod je na svako putovanje isplovio apsolutno pun. Nevjerovatno je koliko je QE2 bila popularan i voljen brod među publikom, a o ljubavi i strasti Britanaca prema njoj, govori i pravi nacionalni šok koji je zavladao kada je Cunard u ljeto 2007. objavio vijest da je brod prodan i da će mu nov i vlasnik biti jedan konzorcijum iz Ujedinjenih Arapskih Emirata. Imao sam prilikun da na QE2 doživim jedno od njenih posljednjih putovanja na kojem su bile kralljica Elizabeta i bivša premijerka Margaret Tačer, kao i posebno optoštajno putovanje broda oko britanskih ostrva sa posjetama lukam od značaja za i istoriju i QE2 i Cunarda.“- ističe Lukša koji, osim što je redovno sa QE2 prelzio Atlantik i ljeti krstario po Mediteranu, je sa tim legendarnim brodom odradio i posljednje, 25. to po redu putovanje QE2 oko svijeta 2007., a prisustvovao je i jednom od superrijetkih, ali za pomorski svijet izuzetno atraktivnih događaja kada bi se u jednoj luci istovremeno našle i srele tadašnje tri Cznarodve kraljice; QE2, „Queen Mary 2“ i kruzer „Queen Victoria“.
On podjeća i na impresivnu ali i istovremeno tužnu svečansoti oproštaja od tog broda kada je QE2 u novembru 2008. zvanična Britranija sa ponosom i neskrivenim emocijama, posljednji put ispratila iz Sautemptona, na plovidbu do novog doma legendarnog broda u Dubaiju. Koliko su Britanci vezani za QE2, svjedoče i brojne inicijative da brod vrate u domovinu, jer je projekat pretvaranja QE2 u luksuzni hotel u Dubaiju bio zapao u višegodišnje teškoće i zastoje, a u jednom trenutku je čak zaprijetila i opanost da se on proda u rezalište u Kini. Ipak, na kraju je projekat realizovan i QE2 danas u Dubaiju, vezana uz obalu vještački napravljenog kompleksa ostrva Palm Jumeirah, funkcioniše kao luksuzni hotel.
Lukša u strojarnici QE2
Lukša je sa QE2 otišao kao prvi oficir stroja, a danas je jedan od vrlo rijetkih tzv. HVAC engineer-a (Heating, Ventilation and Air Condition) – oficir za grijanje, ventilaciju i klimatizaciju iz Crne Gore, nakon specijalističkog takvog kusa koji je završio u Velikoj Britaniji i koji se obnavlja na svakih pet godina.
„HVAC engineer je prilično nova i zanimljiva pozicija na putničkim brodovima. Lakša je to dužnost nego ona koju obavlja klasični oficir stroja, ali je istovremeno, i izuzetno odgovorna pozicija jer u slučaju požara, uloga ventilacionog sistema je ponekad presudna za savladavanje vatre i spriječavanje njenog širenja, odnosno preživljavanje ljudi kojima prijete dim i razni gasovi od gorućih materija.“- objašnjava Lukša koji već nekoliko godina u na dužnosti glavnog HVAC oficira plovi na megakruzeru “Ventura“ kompanije P&O Cruises – sestrinske kompanije Cunarda sa kojim je i P&O sastavni dio najveće svjetske kruzing koropracije – američkog Carnivala, u njjegovoj britanskoj podružnici Carnival UK.
Ovdje Lukša i tim od pet ljudi koji su mu podređeni, brine o kompleksnom ventilacionom i sistemu za grijanje i hlađenje broda a koji čine četiri ogromna chiller-a (centrifugalna kompresorima klime), 160 velikih ventilatora, 17 brodskih hladnjača i veliki broj manjih frižidera, ogroman broj filtera, te više desetina kilometara mreže ventilacionih i kanala za hladni i topli vazduh kojima se snabdijevaju sve unutrašnje prostorije na brodu.
„HVAC engineer odgovara direktno upravitelju stroja kao glavnoj tehničkoj osobi na cijelom brodu. Sada je ta pozicija još i značajnija obzirom na pandemiju kovida i činjenicu da se virus prenosi kapljičnim putem prekom vazduha, pa su stim u vezi uvedena i nova pravila insredstva koja mogućnost šitrenja virusa i zaraze na brodu čine bukvalno nemogućom. Naime, na svim brodovima Carnival korporacije u ventilacionim siustemima uveli su ili uvode specijalne tzv. F7 filtere koji spriječavaju mogućnost prenosa mikročestica sa virusom i koji se mijen jaju svak tri mjjesca. Svi ventilatori u sistemu se redovo, jednom mjesečno dezinfikuju najnovijom hemikalijom zvanom vitaloksid koja bukvalno ubija kovid. Dakle, apsolutno ne postoji šansa da se koronavirus na brodu širi preko ventilacionog i sistema za grijanje/klimatizaciju što uz sav set dodatnih mjera koje se preuzimaju prilikom ukrcaja putnika, testiranja, vakcinisanja itd, čine da su kruzeri trenutno možda i najsigurnije mjesto na svijetu kada je koronavirus u pitanju.“- objašnjava Lukša.
On se upravo ponovno ukrcao na „Venturu“ koja je veći dio prošle godine zbog pandemije koronavirusa, bila stavljena u tzv. hot lay up u Sautemptonu, odnosno raspremu sa mogućnošću brzog vraćanja broda u komercijalnu upotrebu, a što je bio slučaj sa gotovo 99% svjetske flote putničkih i brodova za krstarenje. Kruzing idustrija se međutim, sa kampanjom masovne vakcinacije stanovništva u zapadnoj Evropi i SAD polakom počinje reaktivirati, a i sama se u međuvremenu posebnim protokolima i novim tehničkim sredstvima kao što su F7 filteri i vitaloksid, prilagodila novim okolnostima i putničke brodove učinila jednim od, iz epidemiološkog ugla gledano, najsigurnijih mjesta na svijetu.
SKORO DVA VIJEKA CUNARDA
Cunard Steamship Company kako joj je zvanilno puno ime, je jedna od najuglednijih kompanija u svijetu luksuznih putničkih brodova i ima ultrabogatu istoriju koja seže još u davnu 1839. godinu kada je njen osnivač Samuel Cunard dobio ugovor sa britanskom kraljevskom poštom da uspostavi redovan putničko-poštanski brodski servis preko Atlantika, povezujući Britaniju i SAD. Kompanija Cunard je narednih više od stotinu godina bila jedna od najuticajnijih na transatlantskim rutama. U anale svjetskog pomorstva ušli su neki od njenih čuvenih transatlantika koji su se često kitili „Modrim vrpcama“ – nagradama za najbrže prelaske Atlantika , a čije je osvajanje u prvoj polovini 20.vijeka, bilo pitanje nacionalnog prestiža velikih evropskih pomorskih nacija i njihovih nacionalnih brodogradnji – Britanaca, Njemaca, Francuza, Italijana… Imena nekih od Cunardovih brodova poput „Carpathie“, „Mauretanie“, „Lusitanie“, „Caronie“, „Queen Mary“ i „Queen Elizabeth“ ostala su zabilježena na najsjajnijim stranicama istorije svjetskog pomorstva.
STARA DAMA PROŠLA SITO I REŠETO
Zanimljivo je da je QE2 izgrađena kao parobrod, odnosno da su joj origunalni pogonski kompleks činila tri veloika parna kotla i dvije parne turbine ukupne snage 110.000 konja. Ipak, zbog učestalih mehaničkih problema i visoke potrošnje goriva koja je dostizala i 600 tona nafte na dan, Cunard je sredinom osamdesetih, odlučio da sprovede kompleksan projekat remotorizacije broda. U njemačkom brodogradilištu u Bremerhavenu brod je 1986-87. podvrggnut generalnom remontu i zamjeni parnoturbinskog, novim dizel-električnim pogonom koji je, osim drastičnog smanjenja potrošnje goriva, donio i više snage, pa je QE2 iz njega izašla sa čak 130.000 konja u svojoj strojarnici i brzinom za dva čvora većom od originalne maksimalne brzine broda sa parnim pogonom.
QE2 je tokom svoje četiri decenije na moru preživjela mnogo toga, uključujući i prijetnje terorista bombaškim napadom, par nasukanja, udar ogromnog vala na okeanu, požar u strojarnici, te navodno naređenje bivšeg libijskog vođe Moamera Gadafija da jedna libijska podmornica 1973. torpeduje brod koji je bio u najmu Izraelaca, kao osvetu za ranije izraelsko obaranje jednog libijskog putničkog aviona. QE2 je maja 1982 tokom Foklandskog rata između Britanije i Argentine, mobilisana u vojsne svrhe i pretvorena u transporni brod koji na bojište u južnom Atlantiku prevezao 3.000 britanskih vojnika.
Prelijepa stara morska dama je tokom svoje kativne karijere imala ukupno 806 prelazaka Atlantika i 25 krstarenja oko svijeta, a preplovia je ukupno preko 5,6 miliona nautičkih milja što je distanca ekvivaletna 13 puta ponovljenom putovanju od Zemlje do Mjseca i natrag.
Portonovi je jedna od najvećih investicija u Crnoj Gori. Ukupna investicija, za sada, iznosi 787 miliona eura, a projektovano je da će do kraja ove godine doći na 828 miliona eura sa čime bi kompletna prva faza Portonovi rizorta bila zaokružena.
Generalni direktor rizorta Portonovi Stevan Milić je kazao da su direktni efekti za Crnu Goru i Opštinu Herceg Novi jaki i bitni.
„Naša ugovorna obaveza je bila da investiramo 256 miliona eura na period od osam godina. Mi smo investirali preko tri puta više u odnosu na naše ukupne obaveze. Od te investicije je 11 odsto u infrastrukturu, koja je bila neophodna. Samo sedam miliona eura je uplaćeno za komunalije opštini Herceg Novi, a preko 12 na ime poreza i doprinosa za plate svih zaposlenih. Značajna investicija je bila u sektoru obrazovanja, gdje smo doveli prvi internacionalni univerzitet u Crnoj Gori”, rekao je Milić.
Portonovi, resort One&Only Portonovi
Oko 600 crnogorskih državljana dobilo je priliku da se zaposli u objektima Portonovog.
„Domaća radna snaga je bila u našem apsolutnom fokusu u toku izgradnje Portonovog, ali i sada kada kreće operativa. U periodu izgradnje imali smo i do 2000 zaposlenih dnevno na gradilištu, od čega je preko 55 odsto bilo iz Crne Gore. Danas, u kompletnom Portonovom, imamo oko 600 zaposlenih, a očekujemo da će ih tokom sezone biti 700. Ako na to dodamo sve zaposlene kroz retail radnje, koje će biti u funkciji ovog ljeta, tu možemo da računamo još 600 zaposlenih”, poručio je Milić.
On je dodao da postoji i veliko interesovanje oko prodaje nekretnina, te da je određeni broj stanova već prodat, a od 48 retail prostora skoro 90 odsto je već izdato.
U sklopu Portonovog, radi i marina koja funkcioniše dvije godine.
„Rekao bih da je to jedan od segmenata koji je najbolje poslovao od prvog dana. Interesovanje je veliko, brodova imamo sasvim dovoljno. Ove godine očekujemo da neće biti promjena na tom planu. Marina će i ove godine organizovati tradicionalnu regatu”, poručio je Stevan Milić.
Portonovi, resort One&Only Portonovi
Milić je podsjetio i da je od prvog maja počeo sa radom prvi One&Only rizort u Evropi, te da postoji veliki broj upita od gostiju iz čitavog svijeta.
„Popunjenost svih naših kapaciteta u toku maja je prevazišla naša očekivanja. Teško je davati dugoročne prognoze, ali u periodu od naredna dva mjeseca interesovanje je ogromno i broj gostiju, koji je rezervisao je veliki”, zaključio je generalni direktor rizorta Portonovi Stevan Milić.
Resortu One&Only Portonovi raspolaže sa 123 jedinice, uključujući 12 vila sa privatnom plažom, bazenom i tri ili četiri spavaće sobe. Osim toga, specifičnost ovog rizorta je pješčana plaža, predivna gastro ponuda i medicinski SPA centar, koji je jedinstven u regiji. Cijene se kreću već od 450 eura u niskoj sezoni.
Direktor prodaje i marketinga u rizortu One&Only Portonovi Tomislav Hrala je poručio da očekuje fenomenalnu sezona za cijelu Crnu Goru, ali i za Portonovi. On je dodao da je ponuda Portonovi rizorta veoma bogata.
Portonovi Wider Angles
„Nudimo našim gostima pregršt iskustava kroz Crnu Goru, poput obilaska Gospe od Škrpjela, Kotora, Perasta, predivnih planina, planinarenja, te izlete širom Crne Gore. Takođe, interesantna je posjeta Titovoj vili u Igalu, gdje naše goste vodimo sa Rolls Royce vozilom. Osim toga, pošto ova zemlja ima bogatu istoriju, radimo brojne izlete koji se nje tiču. Vodimo goste na ronjenje kroz predivne i specifične tunele za podmornice, koji su korišteni tokom davnog rata”, poručio je Hrala.
Takođe, u sklopu ovog hotela nalazi se i Chenot Espace.
„To je medicinski welness centar. Rapsolažemo sa 4000 kvadrata prostora, 28 soba za tretmane sa punim medicinskim timom koji našim gostima omogućavaju Chenot metodu baziranu na podmlađivanju i detoksu”, istakao je Hrala.
A One&Only podupire umjetnost i lokalnu zajednicu.
„Od otvaranja smo počeli sa programom koji se zove „Umjetnik u rezidenciji”, gdje pozivamo lokalne umjetnike koji borave kod nas u resortu da slikaju, rade svoju umjetnost i na kraju njihovog boravaka radimo dobrotvornu aukciju djela. Prihod od tih djela doniraćemo dječijem domu i Bijeloj”, zaključio je Tomislav Hrala.
