Najveća hotelska kompanija u državnom vlasništvu u Crnoj Gori, Hotelska grupa Budvanska rivijera, otvorila je vrata za sezonski rad za gotovo 600 radnika.

Sobari/ica, glavni kobobar/ica, koordinator/ica plaže i bazena, radnik/ca na naplatnoj rampi, lift-boj, pomoćni radnik/ca u magacinu veša, spoljni momak kuvar/ica specijalista, recepcioner/ka, čeker/ica – kasir/ka, vozač elektrovozila za transport hrane, pekar/ka, prodavač/ica, nadzornik/ica za higijenu, spacilac/teljka, animator/ka, magacioner/ka, samo su neka od zanimanja u seriji oglasa koji su raspisani uoči vikenda, pišu Vijesti.

Time je zvanično i otvoren “lov” na sezonske radnike u Budvi, jedno od najtraženijih zanimanja, jer je turističkoj privredi potrebno gotovo osam hiljada ljudi za predstojeće ljeto.

Nažalost, prema riječima sagovornika lista, interesovanje radnika iz Crne Gore već nekoliko ljeta je malo, jer većina njih odlazi da radi u susjednoj Hrvatskoj.

Ugostitelji se susreću sa velikim poteškoćama i procedurama kako bi se radnici iz inostranstva zaposlili tokom sezone i nadomjestili nedostatak radne snage, s obzirom na to da su prošlog ljeta u hotelima radili ne samo državljani Srbije, Bosne i Hercegovine ili Makednonije, već i Moldavije, pa čak i Indije,

Iz HG Budvanska rivijera Vijestima je rečeno da su svim sezonskim radnicima obezbijeđeni smještaj i tri obroka.

“U susret predstojećoj turističkoj sezoni, Budvanska rivijera je oglasila slobodna radna mjesta. Svake godine imamo potrebu za 600 sezonskih radnika, različitih profila. Na sajtu Zavoda za zapošljavanje objavljena je potreba za radnicima na pozicijama sobarica, konobara, barmena, kuvara, pekara, poslastičara, pomoćnih radnika u kuhinji, servira i higijeničarki“, naveli su iz PR sluđbe.

Oni su dodali da je Budvanskoj rivijeri potrebno oko 120 sobarica i po 50 higijeničarki, konobara i kuvara. Riječ je o veoma značajnom broju sezonaca koji su godinama unazad deficitarni i kojih je sve manje na tržištu rada Crne Gore.

Iz kompanije su preduzeli dodatne mjere obezbijeđena radne snage i pronašli nove izvore angažovanja sezonaca sa dalekih tržišta.

“Prošle godine su prvi put u našoj kompaniji angažovani Indijci, oko 60 njih, a očekujemo da će ove godine taj broj biti i veći. Popunjeni su i predati zahtjevi za vize i očekujemo njihov dolazak do aprila”, rekli su iz Budvanske rivijere.

Oni su podsjetili da su nastavili sa velikim investicionim ciklusom, podizanjem nivoa kategorije najvećeg turističkog naselja na obali – Slovenske plaže.

“Nakon adaptacije vila Maslina i Ruzmarin u 2022. godini, TN Slovenska plaža ove godine realizuje još adaptaciju četiri vile: Limun, Magnolija, Kana i Mirta. Adaptacijom će se standard u 334 smještajne jedinice sa tri podići na četiri zvjezdice”, saopštili su iz Budvanske rivijere.

Predsjedenik Udruženja ugostitelja Budve, Aleksandar Laki Jovanović, rekao je da je Crnoj Gori u sektoru smještaja i ugostiteljstva sezonski potrebno oko 19 hiljada do 20 hiljada sezonaca.

“Što se tiče Budve, procjena je da je to oko sedam do osam hiljada sezonaca. Tako da je to i dalje gorući problem, ne samo Crne Gore, već i ostalih turističkih zemalja. Problem sa Crnom Gorom je taj što su plate, iako povećane, i dalje manje u odnosu na konkurente. Nažalost, naš obrazovni sistem ne prati potrebe tržišta rada i prinuđeni smo da uvozimo radnu snagu”, kazao je Jovanović Vijestima.

Prema njegovim riječima, i ove godine će biti veliki problem da se nađe kvalifikovana radna snaga.

“U prilog nam ne idu zakonska rješenja, spora administracija i nemogućnost da se elektronski prijavljuju radnici iz inostranstva. Ministarstvo unutrašnjih poslova, u čijoj je nadležnost ova oblast, mora se modernizovati, a kao primjer može poslužiti hrvatsko zakonodavstvo u ovoj oblasti”, naveo je Jovanović.

Predsjednik Udruženja hotela Crne Gore, Nikola Pejović, saopštio je da je problem sezonske radne snage akutan, te da otežavaju procedure angažovanja radnika iz inostranstva, jer je interesovanje domaćih slabo i ne može da zadovolji potrebe hotelske i restoraterske industrije.

Pejović, vlasnik budvanskog hotela Grbalj, naveo je da su najveći konkurenti po pitanju radne snage postale opštine i državna i opštinska preduzeća.

“Imamo situaciju da nam konobari, kuvari i ostala radna snaga prelaze da rade u opštine, opštinska preduzeća, poput komunalnih, vodovoda, i u lokalnu ili državnu administraciju, i mi ostajemo bez radne snage. Jednostavno, njima je primamljivije tamo da rade, iako su im plate kod nas mnogo veće. Tamo imaju, sada će to biti, sedmočasovno radno vrijeme, pauze, slobodne vikende, praznike, zimnice i regrese”, saopštio je Pejović.

On je dodao i da je sve više ukrajinskih državljana zainteresovano da radi tokom sezone i cijele godine u hotelima i restoranima.

Vlasnik kafea Mozart ubudvanskom Starom gradu, Luka Vučković, potvrdio je da je problem radne snage u Budvi prisutan godinama.

“Ni visoke plate nijesu rješenje, jer Crna Gora jednostavno nema dovoljno obučenog i kvalifikovanog kadra za potrebe turističke privrede. U sezoni je samo u našem gradu potrebno najmanje sedam hiljada radnika u turizmu”, rekao je Vučković.

Prema njegovim riječima, jedino rješenje je raditi tokom cijele godine i zadržati bazu radnika koji će da iznesu sezonu uz pomoć sezonaca.

Da je problem radne snage u Budvi prisutan i u trgovini, potvrdio je izvršni direktor Megaprometa, Balša Mitrović, najvećeg trgovačkog lanca u metropoli turizma.

Megapromet gazduje lancem od deset supermarketa i prema riječima Mitrovića trenutno zapošljava oko 450 radnika.

“Između 65 i 70 odsto zaposlenih ima ugovore na neodređeno, ili će uskoro steći pravo na takav angažman. Problem radne snage je opšti problem privrede, kako sa aspekta kvaliteta, tako i sa aspekta troškova zaposlenih koji konstantno rastu. Nažalost, u posljednje vrijeme sve je prisutniji i problem broja zaposlenih, odnosno veliki nedostatak radnika. Taj problem sve više opterećuje privredu pa i trgovinu, jer se teško dolazi do radnika, pa se radnici moraju tražiti na stranim trzištima”, naveo je Mitrović.

On smatra da dovođenje radnika iz inostranstva nije nimalo jednostavno zbog procedura.

“Primjera radi, da bi radnik dobio dozvolu za rad i boravak, treba najmanje 20-25 dana, što u periodu predsezone i sezone zna da bude i duže. Samim tim, taj radnik ne može početi raditi sve dok ne dobije dozvolu za boravak i rad. Drugi problem je nedostatak radnika na domaćem trzištu i stiče se utisak, određena nezainteresovanost rada u privredi. Nadamo se da će se to pojednostaviti i ubrzati, kako bi se i svi ostali procesi ubrzali”, kazao je Mitrović.